Foto: https://rastimo-u-vjeri.com
Stručnjaci za područje mistike kažu da je bilokacija „istovremena prisutnost jedne osobe na dva različita mjesta“
Još je jedna misteriozna pojava u životu Padra Pija zabilježena u nekoliko pisanih dokumenata. Riječ je o bilokaciji. Stručnjaci za područje mistike kažu da je bilokacija „istovremena prisutnost jedne osobe na dva različita mjesta“. To se razlikuje od agilnosti, koja se opisuje kao „sposobnost tijela da se gotovo u svakom trenutku kreće s jednog mjesta na drugo“. U životu Padra Pija ostao nam je zabilježen samo jedan slučaj „agilnosti“, dok raspolažemo brojnim svjedočanstvima o njegovoj sposobnosti bilokacije.
Znalo se događati da Padre Pio zastane usred razgovora i zašuti, a prilikom toga djeluje kao da je zadrijemao…
Tu je pojavu nemoguće objasniti. Često je uvjerenje da se tada duh nekako odvaja od tijela osobe i prebiva na drugome mjestu, ali nitko ne zna kako se to događa. Dok duh te osobe „putuje“, tijelo ostaje na istom mjestu. Znalo se događati da Padre Pio zastane usred razgovora i zašuti, a prilikom toga djeluje kao da je zadrijemao. Mnogi vjeruju da se on u tim trenucima bilocirao.
Maria Pompilio, duhovna kći Padra Pija, ispričala je nekoliko svjedočanstava o ovoj pojavi.
„Da, to je on. Siguran sam da je to on.“ Priđe mu tada, pade na koljena i u suzama mu stade ponavljati: „Oče, hvala što ste mi spasili život“
Jedne je noći njezin brat Nicola, dok je molio, počeo polako tonuti u san. Odjednom ga netko pljusne po desnom obrazu. Osjetio je kao da je na tu ruku koja ga je udarila napola navučena rukavica. Odmah je pomislio na Padra Pija. Sutradan upita Padra Pija je li ga to on ošamario. „To ti je tako kada počneš spavati usred molitve“, odgovori Padre Pio.
Drugom je prilikom Maria Pompilio bila u sakristiji upravo kad je Padre Pio sa sebe skidao misno ruho. Uđe tada u sakristiju jedan čovjek, pogleda ga i reče: „Da, to je on. Siguran sam da je to on.“ Priđe mu tada, pade na koljena i u suzama mu stade ponavljati: „Oče, hvala što ste mi spasili život“. Kasnije joj je taj čovjek ispričao sljedeće: „U ratu sam bio kapetan pješaštva. Jednog sam dana na bojnom polju pod teškom paljbom vidio redovnika koji je stajao nedaleko mene. Bio je blijed, ali vrlo izražajna pogleda. Nije nosio uniformu vojnog kapelana, nego jednostavan redovnički habit. Zovnu me i reče: ‘Kapetane, sklonite se odande. Odmah dođite ovamo.’ Pođoh prema njemu i prije nego što sam došao na mjesto na kojem je stajao, granata je eksplodirala na mjestu na kojem sam maločas stajao. Ostala je samo rupa u zemlji. Pogledom potražih tog redovnika, ali ga više nigdje nije bilo.“
Otac Michelangelo Bellini ispričao mi je svoje svjedočanstvo (…)
Iz knjige „Padre Pio. Čovjek nade” autora Renza Allegrija. Više o knjizi možete saznati ovdje a kupiti ju ovdje. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
