Foto: Pinterest.com

„Ispovijedao sam se kod Padra Pija. Kleknuo sam ispred njega. Zaustio sam da ispovjedim svoje grijehe, no on je počeo govoriti prije mene i ispripovjedio mi je čitav moj život. Znao je sve o meni, čak i ono što sam s vremenom zaboravio.”

Padre Pio je govorio o osobnim tajnim događajima osobe pred sobom kao da čita iz knjige. Njegove su izjave bile precizne, točne

Ovakve su izjave dale mnoge osobe nakon što su se susrele s Padre Pijom. To je iskustvo koje su imale tisuće vjernika u susretu s Padrom Pijem. Sposobnost čitanja misli, poznavanje duše koja mu se približava, bila je jedna od najupečatljivijih karakteristika Padra Pija. Činilo se da njegova ljudska duša nema nikakvih prepreka. Padre Pio je govorio o osobnim tajnim događajima osobe pred sobom kao da čita iz knjige. Njegove su izjave bile precizne, točne, makar je vrijeme zamaglilo sjećanje na te događaje u umu sugovornika. Ništa nije moglo promaknuti njegovoj misterioznoj intuiciji.

Mnogi senzitivci, magi, čarobnjaci tvrde kako je imaju i koriste je kako bi impresionirali svoje klijente. No to nema nikakve veze s onim što je utvrđeno kod Padra Pija

„Čitanje misli” je sposobnost koja je poznata u parapsihologiji. Mnogi senzitivci, magi, čarobnjaci tvrde kako je imaju i koriste je kako bi impresionirali svoje klijente. No to nema nikakve veze s onim što je utvrđeno kod Padra Pija. Sposobnost „fratra sa stigmama” da „čita iz srca” pronalazi svoje objašnjenje samo u mistici. Definirana je kao „kardiognosija”, istraživanje srca, i također kao „razlikovanje duhova”. Ne radi se o „intuiciji”, nejasnoj ideji, koja se u određenom trenutku nalazi u umu osobe, već o „punoj spoznaji srca”, potpunom opažanju misli, osjećaja, želja, potreba osobe. Ta je sposobnost od najveće duhovne vrijednosti, koju samo Bog može dodijeliti. Teolog Rojo Marin, Španjolac, ovako je definira: „natprirodno poznavanje tajni srca koje Bog otkriva svojim slugama”. A Adolfo Tanquerey, Francuz: „Dar ‘infuziran’ za čitanje tajni srca i razlikovanje dobrog od lošeg”. Pridjev ‘infuzirano’, u teološkom jeziku znači da je nešto došlo kao nezasluženi dar Božji. Budući da je ta sposobnost jedna od najvećih karizmi, njome su se bavili i najveći teolozi, poput svetog Tome Akvinskoga prozvanog „anđeoski doktor”. On kaže da „svetište duše”, formirano od intelekta i volje, ostaje nepristupačno bilo kojoj stvorenoj sili. Čak i anđeli, koji su u svojoj osobnosti i inteligenciji superiorni ljudskoj prirodi, ne mogu, bez posebnog Božjeg otkrivenja, poznavati tajne srca.

Kod Padra Pija ta se sposobnost ponekad izražavala u preciznom opažanju, gotovo opipljivom, misli onoga s kim bi komunicirao

Mnogi su veliki sveci bili obdareni tom povlasticom. Posebno oni koji su imali uloge „duhovnika”. Kod Padra Pija ta se sposobnost ponekad izražavala u preciznom opažanju, gotovo opipljivom, misli onoga s kim bi komunicirao. Počela se očitovati kad je još bio mlad, nekoliko godina prije nego što je primio stigme. Godine 1911. nalazio se u samostanu u Venafru, bolestan. Njegov ga je duhovnik, padre Agostino da San Marco in Lamis, došao posjetiti. „Ovog jutra ćeš se posebno pomoliti za mene”, rekao mu je Padre. Sišavši u crkvu, padre Agostino je odlučio sjetiti se svog subrata na osobit način za vrijeme Mise, no zaboravio je. Vrativši se Padre Piju, ovaj ga je upitao: „Jesi li molio za mene?” „Zaboravio sam”, odgovori mu padre Agostino. A Padre Pio: „Hvala Bogu što je prihvatio ono što si odlučio za me moliti kad si silazio stubama”. U jednoj drugoj prilici, padre Agostino, vidjevši da je Padre Pio toliko loše da se nalazi u deliriju, otišao je u crkvu moliti za njega jer se bojao da će ovaj umrijeti. Nakon otprilike četvrt sata, vratio se u sobu Padra Pija koji je u međuvremenu došao k sebi. Padre mu je rekao: „Otišao si moliti za mene i dobro si to učinio. Razmišljao si i o pogrebnom govoru, no ima još vremena za to”.

Gledajući oko sebe, reče: „Koliki idioti dolaze ovamo vjerujući ovom prevarantu koji glumi sveca”. U tom trenutku, Padre Pio siđe s oltara…

Nakon što je Padre Pio primio stigme i započeo svoju veliku apostolsku misiju, ta se sposobnost očitovala kontinuirano. U ispovjedaonici, no i izvan ispovijedi. Ponekad i na komičan način. Jednog je dana Carlo Campanini doveo jednog kolegu, znatiželjnog, ali skeptika. Crkva je bila dupkom puna. Dok su se približavali oltaru, Campaninijev kolega, gledajući oko sebe, reče: „Koliki idioti dolaze ovamo vjerujući ovom prevarantu koji glumi sveca”. U tom trenutku, Padre Pio siđe s oltara i gledajući ravno u tog gospodina jakim glasom reče: „Molite, braćo, ne za mene, već za ovog siromašnog sina koji je upravo rekao kako sam ja prevarant”. Jedan je liječnik iz San Marco in Lamis svojim dvjema kćerima zabranio da poljube ruku Padra Pija. Mislio je naime da su rane na Padrinim rukama posljedica neke teške bolesti i bojao se zaraze. Jednog su dana te dvije djevojke posjetile samostan s još nekim prijateljicama. Vidjevši da sve ostale njihove pratilje ljube ruku Padre Pija, kako se ne bi izdvajale, približile su se da učine isto. No Padre Pio, stavivši ruke na leđa, reče: „Ne, budite poslušne svom ocu”. Kardinal Giuseppe Siri, nadbiskup Ženeve, ispričao mi je sljedeću epizodu. „Dugo sam se vremena kolebao da donesem jednu tešku odluku koja se ticala teškog pitanja u mojoj biskupiji u Ženevi. Imao sam dva moguća rješenja, no nisam se mogao odlučiti koje bi bilo bolje. U određenom sam trenutku trebao reagirati i odlučio sam se za jedno od njih. Sljedeći sam dan primio telegram od Padra Pija u kojem mi je rekao neka nastavim tim putem jer sam dobro odabrao. Proživljavao sam te trenutke nesigurnosti, a da nisam nikad nikome o tome govorio. Kako je Padre Pio uspio sve saznati?!”

O životu svetog Padra Pija možete čitati u knjizi „Padre Pio – čovjek nade“ autora Renza Allegrija. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje, a kupiti ju ovdje.