Pade mi na pamet da onaj tko u Očenašu ne moli „Neka bude volja tvoja!” redovito, svim srcem (dakle ako samo izgovara riječi, a ne moli zaista, vjerom i htijenjem), taj ne može reći da se u njegovu životu događa isključivo samo ono što Bog dopušta. Kad bi nam se događalo samo ono što Bog dopušta, ne bismo trebali moliti da u našem životu bude njegova volja i, konačno, ne bismo griješili – ta grijeh nije u njegovoj volji.

Čini mi se da nam se većina loših stvari, koje mi ʽveliki svetciʼ volimo nazivati križevima, događaju upravo zato jer se u našem životu ne događa njegova volja, nego naša, ljudska i đavolska. Zato nikako nije mudro svako zlo prihvaćati kao križ koji je Bog dopustio. Pametnije je kajati se i zazivati: „Dođi kraljevstvo tvoje!” nego se uspoređivati s pravednim Jobom.

Tekst je prvotno bio objavljen u mjesečniku Book.