Foto: mjurik, Shutterstock

Sreća ne ovisi o pronalasku božanstva u čovjeku, nego Boga s drugim čovjekom.

Kada postajemo ovisni o kome ili o čemu, osjećamo trenutno bolje raspoloženje, zahvaljujući olakšanju od bijega od sebe samih, ali također…

Sve dok tražimo sreću bez Boga, bez našeg srca u kojem bi on trebao biti božanstvo i obožavan, prijeti nam velika ovisnost. Ovisnost je, drugim riječima, traženje sreće izvan sebe. Jer samo jedino u sebi, unutar duše, u mislima, osjećajima možemo susresti Boga koji nam dolazi u Crkvi. Dolazi u euharistiji, hostiji s njim u srcu, u trenutku promatranja njegova obličja tijekom klanjanja i kada čitamo Sveto pismo. On govori našim srcima kad ga s velikom željom počinjemo tražiti – unutar sebe.

Bog ne stvara ovisnost. Daje nam takvu slobodu s kojom na početku ne znamo što ćemo. Sloboda ipak dovodi do sreće…

Kada postajemo ovisni o kome ili o čemu, osjećamo trenutno bolje raspoloženje, zahvaljujući olakšanju od bijega od sebe samih, od odgovornosti, od spoznaje svijesti o sebi samima, ali također se brzo vraća osjećaj izgubljenosti, izopćenosti, ropstva koje nas čine nesretnima. Vratiti se Bogu nije lako, obožavati ga također, a da ne govorimo o čitanju Biblije, jer Bog ne stvara ovisnost. Daje nam takvu slobodu s kojom na početku ne znamo što ćemo. Sloboda ipak dovodi do sreće, dok nas ovisnosti naposljetku čine nesretnima. (…)

Iz knjige „Josipov domˮ autora patera Augustyna Pelanowskog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu u elektroničkom izdanju možete nabaviti ovdje.

Za Book.hr priredila M.V., odabrala A. P.