17 I jednog je dana on naučavao. A sjeđahu ondje farizeji i učitelji Zakona koji bijahu došli iz svih galilejskih i judejskih sela i Jeruzalema. A sila ga je Gospodnja nukala da liječi. 18 I gle, ljudi doniješe na nosiljci čovjeka koji bijaše uzet. Tražili su da ga unesu i stave preda nj. 19 Budući da zbog mnoštva nisu našli kuda bi ga unijeli, popnu se na krov te ga između crepova s nosiljkom spuste u sredinu pred Isusa. 20 Vidjevši njihovu vjeru reče on: “Čovječe, otpušteni su ti grijesi!” 21 Pismoznanci i farizeji počeše mudrovati: “Tko je ovaj što huli? Tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?” 22 Proniknuvši njihovo mudrovanje, upita ih Isus: “Što mudrujete u sebi? 23 Što je lakše? Reći: `Otpušteni su ti grijesi` ili reći: `Ustani i hodi?` 24 Ali da znate: Vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!” I reče uzetomu: “Tebi zapovijedam: ustani, uzmi nosiljku i idi kući!” 25 I on odmah usta pred njima, uze na čemu ležaše i ode kući slaveći Boga. 26 A sve obuze zanos te su slavili Boga i puni straha govorili: “Danas vidjesmo nešto neviđeno!”
Lk 5,17-26
Foto: Screenshot
Gospodin nam je dao slobodnu volju; stvorio nas je sa slobodom izbora, slobodni smo izabrati ono što nam je najvažnije ili onoga tko nam je najvažniji. Tako možemo izabrati i hoćemo li ići prema Isusu (približavati mu se) ili ćemo od njega bježati (skrivati se zbog svojih strahova ili nevjere, sebičnosti ili egocentričnosti). Mi vjernici skloni smo odmah pomisliti da mi sigurno idemo prema Isusu i da je On naš izbor, a da možda netko drugi ima problema sa svojim izborom.
Glavna poruka teksta
Kada promatramo ovaj tekst iz Lukina evanđelja, primjećujemo da se radnja odvija u kući. Luka nam ne kaže čija je kuća ali Marko nam kaže da se kuća nalazi u Kafarnaumu, gradu u kojem je živio Isus. Možda se radnja događa i u Isusovoj kući, zašto ne? Glavna poruka koju nam šalje evanđelist Luka je sljedeća: doći do Isusa, prijeći preko svih prepreka – čak i nije bitno kako, i kakve su prepreke.
Tko su ova četvorica
Dok je Isus poučavao, četvorica su dovela čovjeka koji je bio uzet; nastojali su ga donijeti pred Isusa. U proslovu Ivanova evanđelja Ivan kaže za Isusa da je On svjetlo istinito koje rasvjetljuje svakog čovjeka a malo dalje kaže da po njemu imamo milost i Istinu. Mogli bismo malo drugačije pogledati ovaj dio evanđelja koji nam donosi Luka.
Ako samo u Isusu imamo milost i istinu, onda bi svatko od nas mogao biti ovaj uzeti, na onom području gdje mu je potrebna milost, gdje je još nije pronašao. A za to bi se mogla pobrinuti četvorica. Mislim da nema bolje četvorice od onih koji su napisali evanđelja (evanđelisti) jer, kako kaže KKC, nepoznavanje Pisama je nepoznavanje Krista. A Isus je pohvalio i njihovu vjeru, što odgovara slici da vjeru možemo pronaći prvenstveno u Božjoj riječi, tj. Evanđeljima.
Luka nam opisuje da četvorica nisu mogla unijeti uzetoga kroz vrata jer je vani bilo mnoštvo naroda a unutra su sjedili farizeji i učitelji zakona. Vidimo da su ove dvije skupine ljudi bile prepreka da se uzeti dovede do Isusa. Oni koji su nosili uzetoga uspjeli su premostiti te prepreke i donijeti uzetoga pred Isusa i to kroz krov. Danas bi nam da pokušamo takvo što, vjerojatno rekli da nismo normalni, da smo neodgovorni jer uništavamo tuđu imovinu i da smo nekulturni te da se guramo jer i drugi čekaju svoj red.
Što je to Isusa zadivilo u njihovoj vjeri? Je li to bio samo njihov čin, to što su odvojili svoje vrijeme ili trud jer trebalo ga je donijeti i popeti se na krov pa spustiti s krova, ili njihova domišljatost što su se dobro snašli?
Možda se njihova vjera očituje u nečemu što se na izvana uopće ne vidi a što je nama vjernicima lakše skrivati nego se s tim boriti da bismo došli do Isusa. Naime, ova četvorica morali su u sebi pobijediti dva straha pred kojima su se našli.
Dva straha koja trebamo pobijediti kako bismo došli do Isusa
Prvo, morali su pobijediti strah od mišljenja drugih ljudi. Mi ljudi itekako imamo potrebu sviđati se drugim ljudima (ljudski obziri); toliko svojih odluka donosimo samo da bismo se svidjeli drugima, jer ne volimo da nas drugi kritiziraju, ogovaraju ili vrijeđaju pa nam izgleda lakše odustati nego se boriti i doći do pobjede (pobijediti taj strah u sebi).
Drugi strah je još teže pobijediti. Koliko puta se bojimo ili sumnjamo a onda je tu još strah da ne donesemo krivu odluku…? Zar nije lakše odustati nego se suprotstaviti autoritetu? Strah od autoriteta, pogotovo od onog crkvenog, može nam izgledati velik; oni su znali što bi se moglo dogoditi jer su došli do Isusa tako što su ih zaobišli, a to je moglo u njima itekako prouzročiti zavist ili oholost.
Ipak, na nama je da izaberemo. Možda samo da se sjetimo prve Božje zapovijedi!
Božja riječ je biser koji treba pronaći i otkopati jer samo se po njoj može u svakom od nas događati bolji svijet.
Biblijski tekstovi opisuju konkretne događaje no Božja riječ kroz njih istovremeno progovara srcu onoga tko ih čita i razmatra. Božja riječ nas uzdiže, opominje, tješi i poučava!
Priključite se „Školi molitve” i izgradite svoju osobnu te zajedničku (grupnu) molitvu. Više o „Školi” možete saznati ovdje!
Autor: Mario Halužan
