Foto: Pixabay

Pater Ike Mandurić se na današnji dan kada slavimo spomendan našeg blaženika Alojzija Stepinca, osvrnuo tko je za njega bio kardinal. Kaže – „Stepinac“ u vrijeme komunizma je bila „najstrašnija riječ koju je mogao čuti neki režimski čovjek“, a za njega je zvučala kao neki „mali egzorcizam“, pa je nije izgovarao baš tako olako, nego sa „dubokim strahopoštovanjem i sa šaputanjem“.

„Ni od jedne druge riječi ih nije hvatala tolika jeza kao od njegovog imena. A nama je ulijevala snagu i mir.“

Dokaz svetosti

Usprkos svoj propagandi, kako ističe pater Ike, „vjera u njegovu svetost kod naroda je ostala posve netaknuta“.

„Svemu unatoč, vjernik je prema tom imenu osjećao samo duboko poštovanje, kao da nikada nije pripadalo zemlji, nego kao da je oduvijek bilo pojam neba i nečega božanskoga. To smatram najvećim čudom i dokazom njegove svetosti.“

„Strah od neustrašivog je najveći strah koji može spopasti zlotvore; a najveća utjeha koja krijepi ustrašene vjerne. Takvo držanje, makar i potpuno u šutnji, to Stepinčevo neslomljivo držanje, bilo je nemjerljiv doprinos opstanku vjere Hrvata u onom najtežim godinama krize hrvatskog naroda u povijesti – onog pod komunističkom čizmom.“, ističe naš isusovac.

Dar neba

Pater Ike nadalje govori kako je Hrvatska „samo s takvim gorostasom vjernosti Vatikanu, papi i Kristu, uspjela nadživjeti presudu nad grobnom jamom narodu, kojoj je već bio utrt put preko Bleiburga, ubijanja svećenika, intelektualaca, izvrtanja povijesti, i prekomjerno nabijanja kompleksa krivice svom narodu“ te napominje kako je „Stepinčeva uloga nesaglediva“ te da ćemo iz nje „crpiti snagu stoljećima i stoljećima“. Isto tako, predviđa pater Ike, će i neprijateljstva protiv blaženog Stepinca „protezati dugo u budućnost“.

Za kraj pater Ike poručio je kako je blaženi Alojzije Stepinca za njega „najveći sin Hrvatskog naroda“, ali, kako kaže i za „veliku većinu Hrvata“ – „čisti iznimni dar neba jednom narodu kao izraz njegove prisutnosti i ljubavi“.

Ivana Adamić, Book.hr