Foto: Pixabay

Pivo – ono što se pije

Pivo se pije oduvijek, ono je ‘narodsko piće’. Sama riječ pivo praslavenskoga je porijekla (rus. pívo, polj. piwo) a znači – napitak, piće. Također i bira (dijalektalna riječ), njemački bier, engleski beer –potječu iz latinske riječi bibere što znači piti.

Povijest pokazuje kako je pivo oduvijek – od starih civilizacija pa sve do danas – bilo jedna od osnovnih namirnica u ‘domaćinstvima’ te se nazivalo i „tekućim kruhom“. Primjerice, obrok u Mezopotamiji i Egiptu sastojao se od kruha i dva vrča piva.

To ne iznenađuje ako znamo kako energetska vrijednost litre standardnog piva odgovara energetskoj vrijednosti litre punomasnog mlijeka. Pivo je, dakle, prirodan i biološki uravnotežen proizvod pa ga se „hranom“ smatralo s potpunim pravom.

Pivo kroz povijest

Kako su utvrdili arheolozi, pivo se proizvodilo još u drevnome Babilonu 7000 prije Krista, odakle se vještina njegove proizvodnje prenijela u Egipat, Perziju, Grčku a zatim, preko staroga Rima u Europu.

Pivo se prvi put spominje 6000. g. pr. Kr., a prvi je recept – za pivo od ječma – pronađen na 4000 godina staroj sumerskoj ploči. Poznato je da se pivo tada pilo kako bi se utažila žeđ, ali i zbog energije za rad: npr. kopači kanala i radnici u polju dobivali bi dnevno do pet litara piva, a žene koje su obavljale teže fizičke poslove, dvije do tri litre. (Vrlo je vjerojatno da su pivo prve radile upravo žene koje su se bavile poljoprivredom i kuhanjem.) Kako bi ukazali na značenje koje je pivo imalo u to vrijeme, mnogi arheolozi i antropolozi za njega koriste kovanicu „beerbread“ (pivokruh). Prvi dokazi o konzumaciji piva u Hrvatskoj sežu u 1800. g. pr. Kr., u kostelačku i badensku kulturu s nalazišta u Vučedolu!

Pivo se sve do razdoblja razvoja znanosti proizvodilo isključivo zimi, fermentacijom (divljeg) ječma ili pšenice, a od 19. stoljeća proizvodi se tijekom cijele godine. U prapovijesti se pivo čuvalo u smolom namazanim košarama, mjehovima, izdubljenim deblima, pa čak i u velikim školjkama.

Pivo i samostani

Nakon raspada Rimskoga carstva (5. st.), redovnici dobivaju zemlju na području današnje Belgije te uskoro u opatijama niču brojne pivovare. Naime, redovnici su shvatili važnost piva kao ‘sigurnog pića’ (jer se slad od kojega nastaje pivo mora kuhati, čime se dezinficira) u to vrijeme u kojem su higijenske prilike bile veoma loše: voda je u gradovima bila zagađena i često su zbog toga izbijale epidemije kolere i slične zarazne bolesti. Također, redovnici su uskoro shvatili da pivo ima visoku nutritivnu vrijednost pa su ga konzumirali osobito za vrijeme posta, kad nisu smjeli jesti, nego samo piti.

Od samostanskih piva najcjenjenija su ona što dolaze iz opatija trapističkoga reda, nastala u 17. stoljeću reformom glasovitih srednjovjekovnih graditelja cistercita: Chimay, Orval, Rochefort, Westmalle, Sint Sixtus u Westvleterenu, Achel, u Belgiji te Schaapskooi u Nizozemskoj. Ta su piva proizvedena unutar samostana ili pod punim nadzorom redovnika te prodaja nije komercijalno usmjerena, nego se prihod rabi za potrebe samostana ili u humanitarne namjene.

Hmelj

U početku se pivo proizvodilo od ječma, pšenice, zobi i heljde, bez hmelja, pa je bilo veoma kiselo zbog čega su se u pivo dodavali začini: glog, šafran, pelin, cimet, đumbir, ružmarin… te med. Hmelj su pivu dodali redovnici u 13. stoljeću. To je bio ključan trenutak u razvoju proizvodnje piva, koji je samostane – uz druge njihove zasluge u unapređenju pivarstva – smjestilo na sam vrh proizvodnje piva. Naime, hmelj je prirodni konzervans koji, sprječavajući razvoj nepoželjnih bakterija pivo čuva od kvarenja! To je u vrijeme kad nisu postojali hladnjaci, ni ostala tehnologija, bila revolucija u pivarstvu.

Dakle, pivo se ne proizvodi od hmelja kako mnogi, pogrešno misle! Hmelj se pivu dodaje kao začin koji daje ugodnu gorčinu, pjenu i konzervira pivo te pridonosi procesu bistrenja.

Najpoznatiji zakon o pivu

1516. donesen je zakon o pivu – Deutsche Reinheitsgebot. On se nalazi i u današnjim njemačkim zakonima, a prema njemu se pivo smije proizvoditi samo od: vode, hmelja, kvasca i slada.

Također, pivo se spominje i u prvom pisanom zakoniku – tzv. Hamurabijevu zakoniku! Babilonski kralj Hamurabi (1729. – 1686. pr. Kr.) kaže: „Pivo ne smije sadržavati previše vode i ne smije se prodavati po previsokoj cijeni“.

Danas se pivo proizvodi i pije diljem svijeta a najveći proizvođači su: Njemačka, Velika Britanija, SAD, Češka, Belgija i Irska.

Pivo i sveci

Sveti Arnold od Soissona, tj. od Oudenaardea (o. 1040. – 1087.) Ovaj benediktinac u opatiji sv. Medarda, te biskup Soissonsa, grada na sjeveru Francuske – nebeski je zaštitnik berača hmelja i piva, osobito belgijskog. Nakon što je osnovao opatiju sv. Petra u Oudenaardu, počeo je kuhati pivo te je osobito pridonio širenju svijesti o zdravstvenoj vrijednosti piva (poticao je stanovnike da ga piju jer je zdravije od vode koja je tada, kako smo već spomenuli, bila uzrokom različitih epidemija). Također, pridonio je unapređenju proizvodnje piva: otkrio je kako je slama koju koriste pčele za izradu košnica izvrstan filter za proizvodnju još čišćeg piva; zato se u ikonografiji često, osim s pivarskim alatom prikazuje s pčelinjom košnicom.

Sveti Arnold od Metza, biskup (580. – 640.) Ovaj je svetac također promicao pijenje piva umjesto vode čime je, prema legendi zaustavio epidemiju kuge. Također je poznata legenda koja pripovijeda kako su vjernici dok su njegove ostatke prenosili iz Remiremonta, gdje je prvotno bio pokopan, u Metz, putem ožednjeli te su stali u gostionici. Iako je piva bilo dovoljno samo za jednu kriglu, Svetac se pobrinuo za vjernike: krigla je presušila tek kad su svi iz procesije utažili žeđ.

Ova se dvojica svetaca (vjerojatno zbog istoga imena) često miješaju, te im se pripisuju mnoga slična čudesa. Jedno od njih govori o tome kako je sv. Arnold u jednoj pivnici u Flandriji molio Boga da umnoži preostalo pivo. Bog mu je uslišao želju, a Arnolda su lokalni stanovnici smjesta ‘proglasili’ svetim.

Osim ove dvojice, još se velik broj svetaca (više od 30) smatra zaštitnicima pivara, pivarstva, pivoljubaca, hmeljara… Među njima su: sv. Augustin, sv. Luka, sv. Benedikt, sv. Vjenceslav, kralj; sv. Nikola, sv. Barbara, sv. Medard, sv. Bartolomej, sv. Bonifacije, sv. Adrijan, sv. Patrik, sv. Brigita Irska, sv. Hildegarda iz Bingena (o njoj smo pisali u 43. broju), sv. Lovro, sv. Dorotea i još mnogi.

Sv. Nikola. Legenda govori kako su se trojica hodočasnika zaustavila u svratištu kako bi prenoćila, no domaćin ih je ubio i nestao s njihovim novcem. Po molitvi sv. Nikole, uskrsnuli su. Taj se događaj zbio u pivnici pa se sv. Nikolu počelo smatrati zaštitnikom putnika i pivara.

Sv. Luka. Iako se za sv. Luku evanđelista ne veže neki konkretan događaj koji bi mogao biti izravnim razlogom da mu se počnu utjecati pivari, smatra se da je to jednostavno zato što su srednjovjekovni redovnici pili uglavnom ‘sigurno piće’ – pivo, što bi sv. Luka kao liječnik svakako podržao.

Sv. Hildegarda (1098. – 1179.) veoma je dobro poznavala ljekovita svojstva trava, te je o tomu mnogo pisala. Tako je veoma dobro znala i za izvanredna svojstva hmelja. Ona piše: „(Hmelj) sprečava kvarenje i omogućava da piće duže traje“.

Sv. Hildegarda iz Bingena

Sv. Brigita Irska (o. 451. – o. 524.). Ova svetica, poznata po svom milosrđu, radila je u koloniji gubavaca. Ondje je, prema legendi, pretvorila ‘otpadnu’ vodu u izvrsno pivo, kako bi svećenici koji su im došli u posjet imali što piti.

Sv. Lovri i sv. Doroteji iz Cezareje († 311.) utječu se pivari zato što je način na koji su pogubljeni – sv. Lovru mučili su na roštilju, a slično i sv. Doroteju (razapeli su je na spravu za mučenje, iznad vatre a onda joj odrubili glavu) – sličan načinu na koji se suši ječam.

Pivari su se utjecali svecima za zaštitu i blagoslov piva osobito zato što nisu poznavali proces fermentacije (fermentacija je bila spontana, pomoću divljeg kvasca pa se pivo znalo ukiseliti ili inficirati nekom bakterijom). Taj iznimno velik broj svetaca zaštitnika piva dokazuje koliko je pivo bilo važno za svakodnevni život.

Brojne blagodati piva

Liječnici se slažu da pivo izvanredno dobro utječe na zdravlje čovjeka.

Pivo štiti organizam od različitih zračenja, posebice od štetnih „rendgenskih zraka“; ono je dobar izvor energije i tekućine za radnike, sportaše, trudnice, većinu bolesnika i rekonvalescenata, iscrpljene i anemične osobe itd.; može poslužiti kao dopuna dijetama siromašnima mineralnim solima (zbog vrlo malog udjela natrija u pivu); poticati apetit i probavu (laka i brza resorpcija sastojaka piva); ima diuretsko djelovanje; smanjuje mogućnost nastajanja bubrežnih kamenaca i pospješuje njihovo uklanjanje iz urinarnih puteva; smanjuje faktor rizika od visokog tlaka, šećerne bolesti i gihta; štiti kosti te poboljšava apsorpciju kalcija; ublažava stres te djeluje kao prirodno umirujuće sredstvo (pivom se ‘odstranjuje’ „psihosocijalni stres“: strah, napetost i agresija.

Modernim istraživanjima dokazalo se ono što se znalo već u srednjemu vijeku: u pivu se ne razmnožavaju patogeni mikroorganizmi – uzročnik kolere ugiba u pivu za 15 minuta, a uzročnik tifusa za 30 minuta.

Mnogi liječnici potvrđuju da manja količina piva (0,5 l) povoljno djeluje čak na liječenje nekih teških bolesti, primjerice, tuberkuloze, kolere ili raka. Njemački liječnik dr. Chabot pratio je učestalost pojave karcinoma kod industrijskih radnika i ustanovio da pivoljupci kudikamo rjeđe obolijevaju od karcinoma od drugih radnika.

Istraživanja su pokazala da pivo popravlja i vid, te pomaže (posebno pivo bogato hmeljom ili ono tamnije, zbog visoke koncentracije antioksidansa i enzima) pri prevenciji srčanih bolesti. The New England Journal of Medicine objavio je sljedeći rezultat devetogodišnjega istraživanja srčanog infarkta u više od 7 700 pivoljubaca: prosječna konzumacija od jedne do tri čaše dnevno (engl. čaša je 0,57 l) štiti protiv srčanog infarkta.

Neke zanimljivosti o pivu

Rezultati mnogih istraživanja dokazuju da je pivo potpuno prirodan, biološki uravnotežen proizvod. To što pivo sadrži i alkohol, navodi mnoge da ga gledaju samo kao, i isključivo kao alkohol. To, međutim, kako smo mogli zaključiti iz svega navedenoga, nije pravedno jer je namjena i svrha piva, ako ga se konzumira odgovorno, sasvim pozitivna. Kako reče svojedobno G. K. Chesterton: „Trebali bismo zahvaliti Bogu za pivo i vino tako što ga nećemo popiti previše“.

Evo još nekih zanimljivosti o pivu:

1. Znanost o pivu, njegovoj proizvodnji, i o tome koju ulogu pojedini sastojci piva imaju u proizvodnji zove se zitologija.
2. Neki znanstvenici tvrde da su kotač, plug i sustav za navodnjavanje izumljeni kako bi mogla porasti proizvodnja piva.
3. Prvi profesionalni proizvođači piva (najvjerojatnije) bile su žene.
4. U vrijeme starih Inka, djevojčice od osam do deset godina žvakale su kukuruz i pljuvale ga u velike kotlove pune tople vode, od čega bi u nekoliko tjedana nastalo pivo.
5. U pivu se nalaze svi minerali potrebni za preživljavanje. U srednjem vijeku pila su ga čak i djeca, kako ne bi umrla od gladi.
6. Proizvodnja piva smatrana je nekada vrlo bitnim i časnim poslom za žene. Primjerice u Peruu su samo najljepše i najutjecajnije žene mogle raditi taj posao.
7. Postoji više od 400 vrsta piva, a najviše registriranih marki ima Belgija.
8. Cenosilikofobija je strah od prazne pivske čaše.
9. Najskuplje pivo je Vielle Bon Secours. Jedna boca stoji 1000 dolara, a moguće ju je kupiti samo u Londonu.
10. Najviše piva po glavi stanovnika popije se u Češkoj.

Mudrac je onaj koji je izmislio pivo. (Platon)

Od ljudskog znoja i Božje ljubavi, pivo nastaje na ovome svijetu. (sv. Arnold od Metza)

Ako piješ umjereno, možeš piti koliko hoćeš. (Faruk)

Book.hr