Duhovnost

USTANOVLJENJE EUHARISTIJE

Ovo činite meni na spomen Kod ustanovljenja euharistije Isus nagoviješta i uprisutnjuje žrtvu na Križu i pobjedu uskrsnuća, a istovremeno otkriva da je on pravo žrtveno janje i da je njegova smrt najviši čin ljubavi i konačno oslobođenje ljudi od zla

Foto: Shutterstock

 

Ustanovljenje euharistije događa se unutar obrednog blagovanja u spomen na oslobođenje Židova iz egipatskog ropstva. Ovo je blagovanje spomen na prošlost, ali i navještaj izbavljenja koje tek treba doći, spasenja koje je dublje, temeljitije, univerzalnije, konačnije (usp. br. 10). Kod ustanovljenja euharistije Isus nagoviješta i uprisutnjuje žrtvu na Križu i pobjedu uskrsnuća, a istovremeno otkriva da je on pravo žrtveno janje i da je njegova smrt najviši čin ljubavi i konačno oslobođenje ljudi od zla.

Po svojoj zapovijedi, „ovo činite meni na spomen“ (Lk 22,19, 1 Kor 11,25), Krist očekuje od Crkve da primi taj dar i, po vodstvu Duha Svetog, razvije liturgijski oblik sakramenta

Po svojoj zapovijedi, „ovo činite meni na spomen“ (Lk 22,19, 1 Kor 11,25), Krist očekuje od Crkve da primi taj dar i, po vodstvu Duha Svetog, razvije liturgijski oblik sakramenta.
Suštinska pretvorba kruha i vina u Tijelo i Krv uvodi temeljnu promjenu unutar stvaranja, neku vrstu „nuklearne fisije“ koja prodire u srce svih bića, promjenu koja pokreće postupak koji preobražava stvarnost.1 Stoga će cijeli svijet biti preobražen po svetom životu kršćana koji blaguju euharistiju.

U euharistijskom je slavlju odlučujuća uloga Duha Svetog, osobito kod pretvorbe kruha i vina. Sveti Ivan Damašćanski piše: „Snagom Duha Svetog događa se pretvorba kruha u Tijelo Kristovo.“

„Evo Jaganjca Božjeg, evo onoga koji oduzima grijehe svijeta. Blago onima koji su pozvani na gozbu Jaganjčevu“

Ustanovljujući euharistiju, sam Isus je govorio o „novom i vječnom Savezu“, koji je sklopljen u njegovoj prolivenoj krvi. Ova konačna svrha Isusova poslanja na zemlji bila je očita već na početku njegova javnog života. Naime, kad je Ivan Krstitelj na obali Jordana ugledao Isusa gdje dolazi k njemu, uskliknuo je „Evo Jaganjca Božjeg koji odnosi grijeh svijeta“ (Iv 1,29). Znakovito je kako se taj izričaj ponavlja svaki put kad slavimo svetu misu, i to u pozivu svećenika da pristupimo oltaru: „Evo Jaganjca Božjeg, evo onoga koji oduzima grijehe svijeta. Blago onima koji su pozvani na gozbu Jaganjčevu“ (br. 9).

Iz nove knjige „Presveta euharistija”, oca Thomasa J. McGoverna, koja izlazi uskoro!

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Najčitanije

Na vrh