Foto: Shutterstock

Iako su živjeli u stalnoj bojazni za svoj život, prvi su kršćani izgarali od želje da obrate svoje bližnje na istinu. Za razliku od našeg vremena, kad se slobodno naviješta Božja riječ, kao što je Billy Graham jednom propovijedao pred pedeset tisuća ljudi na velikome nogometnom stadionu u Jacskonvilleu, evangeliziranje se je u prvim stoljećima Crkve odvijalo jedan na jedan, licem u lice, u susjedstvu, u skromnim nastambama ili na poslu koji su kršćani obavljali.

Ako ste kršćanin i čujete da je susjedovo dijete bolesno, potiho mu kažete da…

Možemo si zamisliti tipično selo iz trećeg stoljeća, nalik današnjim selima na Bliskom istoku, u kojem jednostavni ljudi samo pokušavaju pribaviti dovoljno hrane da prežive i gdje i danas mnoge obitelji žive u samo jednoj prostoriji. Ako ste kršćanin i čujete da je susjedovo dijete bolesno, potiho mu kažete da vjerujete da ga Bog može ozdraviti. Obitelj je dovoljno očajna da bi iskušala vašeg Boga te dolazite u njihov dom i govorite im o Jednom Bogu u kojeg vjerujete – i o njegovu Sinu Isusu – koji može ozdraviti dijete. Roditelji pristaju: „Da, svakako, molite.“ I vi se pomolite, a dijete ozdravi.

Čak i pod prijetnjom smrti nastavili su naviještati Božje kraljevstvo i demonstrirati Božju snagu – i imali su mnogo mogućnosti za to

Vijesti se brzo šire, pa i drugi žele čuti o Isusu, jedan po jedan, obitelj po obitelj, i istina se širi. Svi ispovijedaju svoju vjeru u jednoga pravog Boga i nastavljaju s vjerskom poukom i ulaze dublje u kršćanstvo. Nadate se da će s vremenom zatražiti krštenje.

Čak i pod prijetnjom smrti nastavili su naviještati Božje kraljevstvo i demonstrirati Božju snagu – i imali su mnogo mogućnosti za to. U prvoj Crkvi – kao i danas u Trećem svijetu – ljudi vjeruju u zle duhove i svjedoci su njihove demonske snage. Naviještati Božje kraljevstvo nije samo značilo vješto raspravljati o istini kršćanstva, nego i istjerivati zloduhe i tako pokazati Božju moć. (…)

Kako su kršćani pokazivali da Isus može osloboditi od zlih duhova

Još doda Jahve Mojsiju i Aronu: „Kad faraon zatraži od vas da izvedete kakvo znamenje, ti reci Aronu da uzme svoj štap i baci ga pred faraona, a štap će se pretvoriti u zmiju.“ Dođu Mojsije i Aron pred faraona i učine kako im je Jahve naredio. Aron baci pred faraona i njegove službenike svoj štap, koji se pretvori u zmiju. Zovne faraon mudrace i vračare. I zaista, egipatski vračari svojim vračanjem učine isto: svaki baci svoj štap, koji se pretvori u zmiju. Ali Aronov štap proguta njihove štapove. (Izl 7, 8 – 12)

Na isti način prvi su kršćani pokazivali poganima da ih Isus može osloboditi od teška jarma zlih duhova koji su ih zaposjeli.

„Naš je Bog jači od vašega i to ćemo i dokazati. Kad budemo molili nad vama, naš će vas Bog osloboditi.“ Obični ljudi, razumjevši da evanđelje pred njih stavlja teške izbore, također su znali da se u sukobu Boga i Sotone mora pokazati tko je snažniji. Ljudi su u to vrijeme uzimali čuda zdravo za gotovo. „To je bilo nešto sasvim normalno. Ne vjerovati u čuda činilo bi se veoma čudnim!“[1] (…)

Ulomak iz knjige „Umalo ugašena milost” autora Francisa MacNutta. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje, a kupiti ju ovdje.

Knjigu pronađite u našem Outletu (ovdje) po sniženoj cijeni od 50 kuna!

[1] MacMullen: Christianizing the Roman Empire, 22.

Book.hr