Foto: Public domain

Službenica Božja Marija Marta Chambon, ponizna redovnica Reda Pohoda Marijina iz Chamberyja u Francuskoj, rođena je kao Franciska Chambon 1841. godine u siromašnoj obitelji. Gospodin joj je već u ranoj dobi na tajanstven način darovao mnoge milosti, te je postala apostolom pobožnosti Isusovim ranama.

Na Veliki petak 1850., u dobi od devet godina, imala je svoju prvu viziju. Bila je na misi sa svojom kumom kad joj se odjednom ukazao izranjavan i raskrvavljen Isus. Kasnije te godine, za vrijeme svoje prve pričesti, ponovo je vidjela Isusa koji joj je rekao: „Dijete moje, tako će biti svaki put kad ćeš primati svetu pričest”.

Franciska je otišla u samostan kad je imala 20 godina. Dvije godine kasnije, položila je doživotne zavjete i trajno ušla u red sestara bijele koprene pod imenom sestra Marija Marta.

Pobožnost Kristovim ranama

Kao redovnica odlikovala se poniznošću, pobožnošću i pokorom. Svoja iskustva Isusovih ukazanja i poticaja na pobožnost Njegovim ranama dijelila je s duhovnikom i poglavaricom, a oni su to zapisivali.

Vizija raja

Marija Marta primila je mnoge vizije tijekom svog života pa tako čak i onu raja.

Bilo je trenutaka kada je Mariji Marti bilo dopušteno vidjeti Svetu obitelj. Nakon jedne duge vizije, rekla je svojoj poglavarici: „Majko, vraćam se iz Raja! Ne mogu pričati o onome što sam vidjela! Mogu samo reći da sam vidjela Svetu obitelj i rekla sv. Josipu: „Dobri moj oče, zahvaljujem Vam što ste brinuli na zemlji o mojoj dragoj Majci Mariji”.

Rekla je da je sv. Josip bio jako sretan te da joj je rekao da često moli ovu kratku molitvu: „Isuse, Josipe i Marijo, dajem vam svoje srce i dušu.”

S vremenom ju je Isus zamolio da sudjeluje u svetim ranama: „Jedno me boli, a to je što ima duša, koje smatraju pobožnost Mojim ranama kao nešto čudnovato, nedostojno, neprikladno… Zato ta pobožnost opada i zaboravlja se. Na Nebu ima svetaca koji su gajili veliku pobožnost Mojim svetim ranama, no na zemlji nema više gotovo nikoga tko bi Me štovao na taj način….”

Marija Marta predvidjela je smrt pape Pija IX., a imala je i viziju smrti svojeg brata i sestre. Umrla je 21. ožujka 1907. u dobi od 66 godina, a postupak za njezinu beatifikaciju pokrenut je 1937. Zadnje božićne noći koju je provela na ovom svijetu Isus ju je opomenuo da će uskoro otići s ovoga svijeta i rekao joj da želi da podnese još neka trpljenja. Jedna od redovnica čula ju je dok je povikala: „Dragi Isuse, to ne, sve može, ali to ne!” Smatra se da se „to” odnosilo na mučnu i tešku bolest od koje je na kraju i preminula.

Krunica Isusovim ranama

Isus je želio ujediniti njezine patnje sa svojima preko ove krunice. Molite ovu krunicu kao čin otkupljenja za grijehe svijeta i za duše u čistilištu. Isus je rekao Mariji Marti da su svete rane pravo blago za duše u čistilištu.

Snažna krunica ranama Kristovim

Prezren bješe, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama, od kog svatko lice otklanja, prezren bješe, odvrgnut. A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava. Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna – radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše. (Izaija 53, 3-5)

Moli se na Gospinu krunicu

Vjerovanje

Oče naš

3 x Zdravo Marijo

Slava Ocu

Vječni Oče! Udijeli nam milosrđe po Krvi Isusa Krista, Svoga preljubljenog Sina; udijeli nam milosrđe, mi Te zaklinjemo! Amen! Amen! Amen!

Na veliko zrno: Vječni Oče, prikazujem ti rane Gospodina Isusa Krista da se izliječe rane naših duša!

Na mala zrna: Moj Isuse, oprosti i smiluj se! Po zaslugama svojih svetih Rana!

Na veliko zrno: Vječni Oče! Prikazujem Ti Rane našega Gospodina Isusa Krista, da se izliječe rane naših duša!

Na kraju krunice ta se posljednja molitva ponavlja tri puta.

Vedrana Prka; Book.hr