Aktualnosti

PATER MARKO GLOGOVIĆ

Otvoreni apel o golotinji u crkvi: „Ne trebate biti pokrivene od glave do pete. Ali treba biti jasno da je crkva mjesto molitve i bogoštovlja, a ne cirkus“ Uskoro će brojni naši mladi primiti sakrament krizme. Malo je svećenika koji se usuđuju javno govoriti o ovom problemu koji se tada pojavljuje kao pater Marko u ovom tekstu

Otvoreni apel o golotinji u crkvi: „Ne trebate biti pokrivene od glave do pete. Ali treba biti jasno da je crkva mjesto molitve i bogoštovlja, a ne cirkus“

Foto: Shutterstock


 

 

Progovorit ću sada, odnosno propisati, o temi koja neke kršćane boli, neke ljuti, a neke zabavlja. Neki su od nas iskreno zabrinuti, neki uopće ne vide problem, a poneki opet u svetom gnjevu malo lude ili malo padaju u depresiju. Riječ je o golotinji u crkvi. Presnažan izraz? Oni koji posljednjih godina i desetljeća prisustvuju podjeli sakramenata svete potvrde odnosno krizme, znaju vrlo dobro o čemu pišem.

Što se događa?

Nažalost, toliko smo već navikli na te prizore, da se polako, ali sigurno privikavamo na ono što vrijeđa i čovjeka i Boga. No, ima nas zabrinutih za vlastito spasenje i za budućnost Crkve. Ima nas koji razmišljamo i koji plačemo nad oskvrnućem svetih prostora, još više nad oskvrnućem svetosti ljudskog tijela… Ne u kafićima, ne na plažama, ne u javnim kućama već u – crkvi. Osjećam dužnost i potrebu da se osvrnem i na to, jer možda niknu neke nove ideje ili nove metode suzbijanja nedoličnosti i nemorala pred samim svetohraništem, koje skriva Janje Božje, golo razapeto na križu. Dakle, pozvan sam, po stoti put, na jedno slavlje krizme u jednoj župnoj crkvi u jednom našem gradiću jednog svibnja. Šest svećenika, đakon, tri bogoslova, biskup, tridesetak krizmanika, toliko kumova i oko dvjesto članova rodbine i gostiju, ne računajući one vani. U čitanju Riječi odzvanja: „Sa strahom i trepetom radite oko svoga spasenja…“ a u evanđelju đakon pjeva: „On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem…“ Mislim da je u psalmu rečeno: „Kako će mladić sačuvati čistim put svoj? Čuvajući riječ tvoju…“ Prekrasna poruka, raspjevana liturgija, miris tamjana, uglancana crkva, skladnih boja buketi ruža na oltarima, dojmljivi pozdravi i govori mladića i djevojaka, propovijed o potrebi molitve i čekanja Duha koji dolazi s velikom snagom, da promijeni srce čovjeka i suobliči ga Kristu… Sve sjajno i za pamćenje. Dolazi trenutak samog krizmanja, mladi ustaju, polako praćeni himnom O, dođi, Stvorče, Duše Svet, pohodi duše vjernika, prilaze ocu biskupu da im udijeli pečat dara Duha Svetoga“. A onda, sve se ruši. Tamjan počinje gušiti, pjesma zavijati, cvijeće venuti, a jadni svećenici naglo počinju meditirati o freskama u svodovima crkve, na stropu, obasjanima blagom svjetlošću vitraja koji, nota bene, prikazuju nekakvu njuejdžovsku Gospu kojoj ne možeš prepoznati ni glavu ni ruke, ali ipak je riječ o „krasnim suvremenim, neopterećenim formom, potezima renomiranog autora koji unosi novu perspektivu u klasični sakralni prostor“, kako piše u letku o crkvi (župnik kaže, pedeset tisuća kuna). Gospo, oprosti im. Dok koncelebranti bezglasno promatraju zidove i plafone, bogoslovi se jedva primjetno smijulje, ministranti namiguju, nemirno se gurkaju i raširenih zjenica gotovo ne trepćući rade pubertetske grimase, jedino monsinjor ostaje hladnokrvan i ozbiljan, gledajući ravno u čelo mladeži, koje će uskoro biti pomazano svetim uljem. Što se događa? Ma svi već znate: pola djevojaka i pola kuma jedva da išta imaju na sebi. Osim štiklica. „Strahota, opet isto“, pomislih skidajući naočale da barem malo zamutim svoj klero-svevid koji je od silnih krizmi rezultirao akutnim konjunktivitisom.

Bravo, to je kultura, to je ljepota!

Trudio sam se ne razmišljati, ne komentirati, ne gledati i ne suziti. Ali, u jednom milosnom trenutku, kao grom iz vedra neba, probijajući onaj grozan blasfemičan vitraj, na moj mali mozak pada velika zraka sunčeve svjetlosti i donosi mi neočekivano rasvjetljenje! Slava Bogu! Pa kako se toga nisam ranije sjetio! Tolike godine kukamo i na dernecima iza krizme utapamo bol u janjetini i sivom pinotu, razbijajući glavu kako spriječiti neukusno razgolićavanje pred Isusom i pred biskupom, a eto, u sekundi vidjeh cijelo rješenje ove mučne diskusije i dileme! Ma brate, neću se ja više sramiti, nek´ se srame i crvene oni koji dolaze na ovakav dan i na ovakvo mjesto ni u čemu! Znam da ću šokirati, a možda neke i sablazniti; no vjerujte, nakon duga razmišljanja, vidim da je to jedini mogući put. Naime, treba te bikini-mode jednostavno – i s m i j a t i! Zašto? Zato jer ako ništa ne poduzmemo, valja nam očekivati da će za desetak godina „vjernici“ zaista dolaziti u kupaćim gaćicama u crkvu. Kako? Objasnit ću više metoda, kako sam transcendentno spoznao toga dana, ali ja sam osobno učinio sljedeće: jedna kuma, plus-minus 35 godina, s frizurom od 850 kuna, s mirisom od kojeg smo svi zalelujali prezbiterijem, na sebi nosi 40 cm veliku, usku haljinu i… i to je to.

Gore sve golo, dolje sve golo, k´o na modnoj pisti ili na plaži na Pagu. Preplanula, našminkana i razdragana kreacijom svoje krizmanice, koja se u velikoj mjeri ugledala na svoju kumicu, osim što je oko vrata objesila lančić s djetelinom. Za sreću. Možda je to jedan od darova? Hvala Bogu, samo je djetelina, nije lik sunca od jednog našeg poznatog „iscjelitelja“ oko čega sam se prije same mise zakačio s orguljašicom (nosila je taj znak, a svira u crkvi Gospodinu; no na moj protest i zamolbu da baci taj amulet i da se ne igra s demonima, odbrusila mi je da to nije moja briga itd.) Dakle, gledam i ne mogu vjerovati ni prizoru ni sebi: naime, zapljeskao sam i fućnuo, te glasno izrekao: „Bravo, to je kultura, to je ljepota!“ Čak se i gospodin biskup lecnuo i kao malkice zakašljao, dok su ostali svećenici gledali u mene čudom se čudeći i pripisujući moju sasvim neuobičajenu gestu vrućini koja je toga dana bila strašna. Idemo korak dalje: kuma se okrenula, pogledala me kao dijete koje krade kolače i zacrvenila se od tjemena do peta izmučenih visokom potpeticom! „Pobjeda!“ pomislih samoljubno i ponosno i nasmijah se ovoj lukavštini koja mi je otkrila da u meni ima i, priznajem monaški ponizno, diskretne zloće koju sam uspješno godinama ubijao teškim postovima o integriranom crnom kruhu i zelenom čaju, bez šećera. Začudo, u sakristiji su mi svi uputili riječ hvale i konstatirali da „ovo više ovako nema smisla, prijeđene su sve granice“ i „trebamo nešto radikalno učiniti“. Cijelo vrijeme post-krizmaničkog žvakanja reš-pečenog jareta i nešto preslanih telećih medaljona s njokima i kupus-salatom, komentiralo se moje pljeskanje i njezino crvenilo. Je li mi žao? I nije. Pa zašto bih više morao trpjeti to iživljavanje, to svođenje tijela na meso, to krajnje neukusno, gotovo bludno prenemaganje u Božjem hramu? Žena mora imati svoje dostojanstvo i želim da poštuje Boga i ljude, na mjestu koje je za to određeno. Ta ni na posao ne dolazi tako odjevena! Nas svećenike u medijima prikazuju kao ne znam kakve razbludne manijake, a ne smijemo zucnuti o neprikladnosti i neozbiljnosti odjevnih navika na krizmama, dok istovremeno moramo propovijedati o čednosti i svetosti, o tragediji raspuštene mladosti, o zlu preljuba i rastavama brakova, o abortusima kao posljedici i seksualne raskalašenosti? Ne, dosta mi je toga licemjerja. Hoćemo li uskoro dopustiti da krizmanici dolaze u kratkim hlačama i potkošuljama? Ta i njima je vruće. Ta i oni imaju pravo. A ja jadan s habitom, albom i misnicom, kuham se za oltarom. No, nije najvažnije kako se ja osjećam, već kako se osjeća ISUS KRIST živi u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Čudi me i to, kako nitko od vjernika u crkvi ne reagira na takve, već posvuda prisutne i kao šaka-u-oko bolne prizore u našim bogomoljama? I opet ću ja ispasti neki bauk, neki nazadnjak i konzerva, kontroverzni diskriminator i šokantni terminator. Neka, hvala Bogu. Ovo je moj papir i moja priča. Osim ovog jadnog, ali inovativnog načina da skrenemo pozornost na nedolično odijevanje tijekom (ne samo!) krizmi, možemo upotrijebiti i ostale metode koje sam kasnije razradio i koje nudim kao moguće rješenje okončanja ove blasfemične mode:

Metode

  • Pred crkvu stavimo velike plakate s natpisom, npr.: „Posudba dugih haljina u sakristiji. Besplatno. Obvezatno i nužno samo za katolike.“
  • U molitvi vjernih možemo dodati ovakav zaziv ili slično: „Bože, danas posebno molimo za one među nama koju su toliko siromašni i bijedni da nemaju ni za pristojnu odjeću. Providi im po svojoj velikoj brizi i ljubavi za svakog čovjeka, molimo te..“
  • Prije sakupljanja milostinje, župnik bi mogao pročitati: „Današnjom ćemo milostinjom sakupiti novčana sredstva za dolične haljine onim kumovima i krizmanicama koje čak ni za ovu svetu priliku nisu mogle naći dobre ljude da im posude. Crkva se brine i za njih, pa, braćo i sestre, udijelite koju kunu više, da im kupimo odgovarajuću odjeću za ovo sveto mjesto, da se ne osjećaju odbačenima i osramoćenima.“
  • U pozdravu biskupu ili delegatu na krizmi, mogli bismo zamoliti krizmanike da pročitaju: „Preuzvišeni, molimo Vas i ovoga puta da oprostite sramotno razgolićavanje nekih danas u crkvi, te da za njih prikažete ovu svetu misu, kao što i mi žarko molimo za njihovo obraćenje.“
  • U oglasima nakon mise, župnik bi mogao reći nešto poput: „Hvala dragom Bogu, u našoj crkvi svi su odjeveni kako se priliči ovom mjestu i ovoj svečanosti. Nažalost, ponekad se čuje da nije tako u drugim župama. Naši krizmanici i kumovi ipak dobro znaju da golotinja vrijeđa i vjeru i moral i čovjeka i Boga, pa ih pohvaljujem na njihovoj zrelosti, odgovornosti, ozbiljnosti.“
  • Ako je stanje već katastrofalno, predlažem da jedan od župnih vijećnika ili ministranata ili, još bolje, neka ženska osoba, one polugole slika mobitelom ili fotoaparatom, upadno, izbliza, nametljivo. To će i najtvrđoj i najnerazumnijoj osobi biti jasan znak da nešto nije u redu. Fotografije (bez lica) možemo staviti na internetske stranice župe.
  • Subraći svećenicima predlažem da kod svake te golotinje počnu pljeskati ili se glasno i nedvojbeno zgražati, ili neka upiru prstom glasno se smijuljeći. Ili neka se sakriju u sakristiju.
  • Odrediti dvoje starijih ljudi, koji će u blizini čekati biskupa s jednom debelom, teškom dekom. U trenutku invazije i ataka golotinja-showa, neka brzo prekriju noge i prsa, i prije nego se dotični snađu. Pa onda neka imaju lijepu fotku-uspomenu.
  • Krajnje će neugodno biti svima onima koje se, zbog golotinje, stavi na kraj reda… Pa neka poslije svojima objašnjavaju zašto je to tako. Možemo ih smjestiti i u posebnu klupu, negdje sa strane i sl.

Sigurno bismo mogli izmisliti još poneki trik. Nismo protiv ljudskog tijela! Ne, nego smo protiv ovog institucionaliziranja golotinje, protiv stvaranja tradicije da je golo-dobro i lijepo, a sakriveno ružno i zastarjelo. Ne trebaju naše kume i krizmanice nositi feredžu, ili biti pokrivene od glave do pete. Ali treba biti jasno, apsolutno i 101 posto jasno da je crkva mjesto molitve i bogoštovlja, a ne cirkus. Ako ne poštujemo sami sebe, kako ćemo tražiti od drugih da nas poštuju? Ajde neka probaju tako razgolićene ući u, na primjer, džamiju. Nema šanse, šućur dragom Allahu! Ili što bi bilo da u prozirnoj mini-minici neka poznata političarka uđe na zasjedanje Sabora RH? Zar ne bi to izgledalo patetično i glupo? (Osim ako bi štiklom gađala neke naše tamo… Šala!) Također, zar je moguće plesati i normalno se kretati u takvom uskom, super-kratkom kostimiću, kad nakon krizme kreće fešta? Ili se, ne daj Bože, kasnije presvuku u dulju, „plesnu“ haljinu, koja doliči sali za feštanje? Kako te osobe ne shvaćaju da kad su sakrivene, onda su tajnovite i privlačne, kad poštuju svoje tijelo, onda i mladići i muškarci poštuju njihovo tijelo, kad su pristojne, i oni će biti pristojni! Naprotiv; ako su razgolićene, požudne, besramne, naprasito zavodljive, bezobrazno otkrivene, tada to drugoj strani šalje poruku: žderi. Golotinja + alkohol + cajke („Tvoje tijelo biće moje, moje tvoje, poslije ću da ubijem oboje“ i sl.) rezultira (=) nasiljem, preljubom, abortusom!

Budite svoje, budite lijepe, budite pristojne

ZAR ĆEMO TAKO I MI, KRŠĆANI? Zar nam ništa ne znači obnaženo sveto Tijelo Isusovo izmasakrirano na krvavom mučilištu – križu? To isto Tijelo blaguješ! To isto Tijelo tvorimo mi, vjernici: Mistično Tijelo Kristovo, Crkvu! Znam jedno; onako obnažene, kad na krizmama pristupaju svetoj pričesti, kako da pokleknu, kad ne smiju od haljinice? Ćapaju svetu hostiju, razmazujući ruž po Njezinoj bjelini. Golotinja u crkvi, molitva, pobožnost i svetost iz crkve. O, ja sam feminist, itekako! Sve ovo pišem upravo zato jer neobično cijenim žene i djevojke! I zato, jer svakodnevno susrećem iste, uplakane, ostavljene, prezrene, oskvrnute, isprebijane, osramoćene, izbačene, usamljene, depresivne. Pravi je feminizam ovo: žena ima pravo na samopoštovanje, žena ima pravo na reakciju na nasilje, žena ima pravo dignuti glas protiv pornografije, žena ima pravo na rađanje… Gola ili polugola zasigurno gubi sva prava i podvrgava se đavolskim igricama koje preko uništenja tijela, unište i dušu i duh. Ovo je već postalo tako neopisivo vulgarno, da nam krizme postaju događaji kad svećenici dobivaju psorijazu a pristojni i normalni vjernici želučane grčeve i čireve. Ako pretjerujem, kajem se i sve povlačim. Ako pišem istinu, što nam je činiti? Ili više ništa ne možemo? Jer toliko smo upali u pasivnost i bezvoljnost da ništa ni ne pokušavamo promijeniti; to nas nadilazi, takvo je vrijeme, mladost – ludost, ne smijemo se nikome zamjeriti, demokracija je, bojimo se za išta reći, goli su sebi goli…. Za kraj, silno bih želio da mi netko objasni kako to da pred papu žena mora doći glave prekrite velom i u dugoj haljini, a pred Isusom u tabernakulu toleriramo „erotiku uživo“? Još nešto: Drage kume, najdraže krizmanice, nitko vas ne osuđuje! Isus prvi to ne čini! Siguran sam da u svakoj katehezi prije krizme svećenik lijepo moli i zaklinje: dođite pristojno odjevene. A zašto onda sva ta nakaradnost i primitivština, taj čobanluk u crkvi? Ako ste vi prkosne i bahato radite sasvim suprotno molbama i zdravom razumu, zar i ja ne postajem suučesnik ako ponizno šutim i trpim? Dajte malo shvatite i nas. Godinama se trudimo, trčimo na vjeronauk, dajemo sebe, trpimo i mučimo se da vam dokažemo kako ste predivne u Božjim očima i kako zavrjeđujete sve najbolje i kako imate ogromnu odgovornost jer će vaše tijelo biti sklonište jednom malenom tjelešcu u budućnosti… Poštujte taj trud i povucite haljinu ispod koljena. Ne vodite se ljudskim obzirima i shvatite da ne morate izgledati kao Lejdi Gadna; budite svoje, budite lijepe, budite pristojne! Gledajte u Mariju, gledajte u svoje majke, gledajte u svoje srce. Nekad se i svetohranište prekrivalo velom (svećenik otvara taj veo kao da miče veo sa Zaručnice) kao i onaj ciborij za hostije. Danas toga više nema. Nema ni pričesnih ograda. Ali ima nešto što se ne da izbaciti: to je onaj vječni, tihi, otajstveni šapat u duši svakoga od nas: pred Bogom ne možeš biti drzak. To tako ne ide, i gotovo.

„Sa strahom i trepetom radite oko svoga spasenja.“

Autor: p. Marko Glogović, OSPPE. Tekst prvotno objavljen u mjesečniku Book br. 21 (rujan 2011.)

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

  • 1K
  •  
  •  
  •  
  •  
1 Comment

1 Comment

  1. suzana

    26. ožujka 2019. at 2:45

    jCIRKUZ JE dragi MARKO BLAGOSLOV !Krunica za duše u čistilištu

    (Devet dana se moli Krunica sa žalosnim otajstvima.)

    Na križ:
    U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.
    Amen!

    Isuse,
    to je Tebi za ljubav,
    za obraćenje grešnika
    i kao naknada za uvrede
    koje se nanose svetom i
    bezgrešnom Srcu Marijinu!

    Vjerujem u Boga, Oca svemogućega,
    Stvoritelja neba i zemlje.
    I u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga,
    Gospodina našega,
    koji je začet po Duhu Svetom,
    rođen od Marije Djevice,
    mučen pod Poncijem Pilatom,
    raspet umro i pokopan;
    sašao nad pakao,
    treći dan uskrsnuo od mrtvih;
    uzašao na nebesa,
    sjedi o desnu Boga Oca svemogućega;
    odonud će doći suditi
    žive i mrtve.
    Vjerujem u Duha Svetoga,
    svetu Crkvu katoličku,
    općinstvo svetih,
    oproštenje grijeha,
    uskrsnuće tijela
    i život vječni.
    Amen.

    Na prvo zrno:
    Oče naš, koji jesi na nebesima,
    sveti se ime tvoje.
    dođi kraljevstvo tvoje;
    budi volja tvoja
    kako na nebu tako i na zemlji.
    Kruh naš svagdanji daj nam danas,
    i otpusti nam duge naše,
    kako i mi otpuštamo dužnicima našim,
    i ne uvedi nas u napast,
    nego izbavi nas od Zla.
    Amen.

    Na tri nova zrna:
    Zdravo, Marijo, milosti puna,
    Gospodin s tobom.
    Blagoslovljena ti među ženama
    i blagoslovljen plod utrobe tvoje, Isus.
    1. Koji neka nam umnoži vjeru.
    Sveta Marijo, Majko Božja,
    moli za nas grešnike,
    sada i na času smrti naše.
    Amen.
    2. Koji neka nam učvrsti ufanje.
    3. Koji neka nam usavrši ljubav.

    Potom moli umjesto Slava Ocu:
    Pokoj vječni daruj im, Gospodine!
    I svjetlost vječna svijetlila njima!
    Počivali u miru!
    Amen.

    I dodaj:
    Moj Isuse,
    oprosti nam naše grijehe,
    očuvaj nas od paklenoga ognja,
    dovedi u raj sve duše,
    osobito one, kojima je najpotrebnije tvoje milosrđe.

    Na slijedeće zrno moli:
    Oče naš, koji jesi na nebesima,
    sveti se ime tvoje.
    dođi kraljevstvo tvoje;
    budi volja tvoja
    kako na nebu tako i na zemlji.
    Kruh naš svagdanji daj nam danas,
    i otpusti nam duge naše,
    kako i mi otpuštamo dužnicima našim,
    i ne uvedi nas u napast,
    nego izbavi nas od Zla.
    Amen.

    A potom deset Zdravomarija
    Nakon Zdravo Marije nadodaješ zazive prema otajstvu koje moliš.

    ŽALOSNA OTAJSTVA
    1. Koji se za nas krvlju znojio.
    2. Koji je za nas bičevan bio.
    3. Koji je za nas trnjem okrunjen bio.
    4. Koji je za nas teški križ nosio.
    5. Koji je za nas raspet bio.

    Prije svake desetice mole se sljedeće molitve:
    1. Prije prve desetice:
    Gospodine Isuse Kriste, kroz tvoj znoj, koji si za nas siromašne grešnike prolio na Maslinskoj gori, smiluj se dušama u čistilištu, oslobodi ih od njihovog straha i gorčine i tješi ih kaležom nebeske utjehe.

    2. Prije druge desetice:
    Gospodine Isuse Kriste, kroz tvoje bolno bičevanje, što si za nas siromašne grešnike trpio, molimo te, smiluj se dušama u čistilištu, odstrani od njih bič svoje srdžbe i pokloni im vječno olakšanje.

    3. Prije treće desetice:
    Gospodine Isuse Kriste, kroz tvoje bolno krunjenje što si za nas siromašne grešnike strpljivo podnosio, molimo te, smiluj se dušama u čistilištu, daj im krunu vječne slave.

    4. Prije četvrte desetice:
    Gospodine Isuse Kriste, kroz tvoje teško nošenje križa što si za nas siromašne grešnike strpljivo podnosio, molimo te, smiluj se dušama u čistilištu, uzmi im teško breme njihovih trpljenja i vodi ih u vječno veselje.

    5. Prije pete desetice:
    Gospodine Isuse Kriste, kroz tvoje bolno raspeće što si za nas grešnike tako strpljivo podnosio, molimo te, smiluj se dušama u čistilištu, prikloni im svoje sveto lice i dopusti da još danas uniđu u raj.

    U nekim predjelima dodaje se još jedna desetica
    Koji neka se smiluje vjernim mrtvima
    iza riječi: Blagoslovljen plod utrobe tvoje Isus…

    Na kraju krunice:
    Gospodine Isuse Kriste, kroz tvojih svetih pet rana i tvoju svu prolivenu krv, molimo te, smiluj se dušama u čistilištu, posebno našim roditeljiina, rodbini, dušobrižnicima i dobročiniteljima. Iscijeli njihove bolne rane i daj im svoje izbavljenje. Smiluj se u svojoj beskrajnoj ljubavi i (našim) nakanama… i pokloni po zagovoru dragih duša svako uslišanje i pomoć, što te najviše proslavlja i mojoj duši služi na vječni spas. Amen.
    Dragi Spasitelju, budi tako dobar, daj da tvoja predragocjena krv teče u čistilište, gdje trpe siromašne duše. Ah, one trpe teško, budi im milostiv. Čuj našu molitvu. Uzmi siromašne duše još danas u nebo. Amen.

    LITANIJE ZA DUŠE U ČISTILIŠTU

    Gospodine, smiluj se!
    Kriste, smiluj se!
    Gospodine, smiluj se!
    Kriste, čuj nas!
    Kriste, usliši nas!

    Oče nebeski, Bože, SMILUJ NAM SE
    Sine, Otkupitelju svijeta, Bože
    Duše Sveti,Bože,
    Sveto Trojstvo, jedan Bože!

    Sveta Marijo, Majko Božja, MOLI ZA NJIH!
    Sveti Mihaele, arkanđele, moli za njih!
    Moj sveti anđele čuvaru i svi sveti čuvari, MOLITE ZA NJIH!
    Svi zborovi anđela, MOLITE ZA NJIH!
    Sveti Ivane Krstitelju, MOLI ZA NJIH!
    Sveti Josipe, MOLI ZA NJIH!
    Svi sveti patrijarsi i proroci, MOLITE ZA NJIH!
    Sveti Petre i Pavle,
    Svi sveti apostoli i evanđelisti,
    Svi sveti mučenici,
    Sveti Grgure i Augustine,
    Svi sveti nauČitelji, pape i ispovjedaoci,
    Svi sveti redovnici i pustinjaci,

    Sveta Mariji Magdaleno, MOLI ZA NJIH!
    Sveta Katarino, sveta Barbaro, sveta
    Uršulo,sa svim djevicama, MOLITE ZA NJIH!
    Sveta Majko Ano i sve svete udovice, MOLITE ZA NJIH!
    Svi ljubezni sveci Božji, MOLITE ZA NJIH!
    Budi im milosrdan, Gospodine!
    Ne kazni ih, Gospodine!

    Od njihovih muka, OSLOBODI IH ISUSE
    Po svom utjelovljenju i rođenju,
    Po svom preslatkom imenu,
    Po svom beskrajnom milosrđu,
    Po svojoj blagosti i ustrpljivosti,
    Po krštenju i svetom postu svojem,
    Po smrtnoj muci i gorkim patnjama svojim,
    Po krvavom bičevanju i okrutnom krunjenju svojem,
    Po teškom križnom putu i razapeću svojem
    Po presvetim ranama svojim,
    Po božanskoj Krvi svojoj,
    Po pogrdnoj smrti svojoj na križu,
    Po bolovima božanskoga Srca svoga,
    Po bolovima Marije, svoje predrage Majke,
    Po uskrsnuću svojem,
    Po uzašašću svojem
    Po poslanju Duha Svetoga,
    Na slavu Božanskoga Srca svoga,
    Po zaslugama i zagovoru Marijinu,
    Po zagovoru svetih andela,
    Po molitvi vjernika,

    MI grešnici, TEBE MOLIMO USLIŠI NAS
    Da dušama u čistilištu oprostiš,
    Da im milostivo olakšaš kazne,
    Da ih iz čistilišnih muka izbaviš,
    Da im u susret pošalješ njihove svete anđele,
    Da 1h svojim izabranima u rajskoj slavi pridružiš,
    Da im dopustiš da Te gledaju licem u lice,
    Da im vječni mir podijeliš,

    Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti im, Gospodine!
    Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj im se, Gospodine!
    Jaganjče Božji,koji oduzimaš grijehe svijeta, daj im vječni mir, Gospodine!

    Pomolimo se! Gospodine Isuse Kriste, Kralju slave, oslobodi duše svih pokojnih vjernika iz njihovih muka; neka ih pred lice Tvoje dovede Mihael, arkanđeo, te ih primi u vječno veselje, koje si obećao!
    Pokoj vječni daruj im, Gospodine!
    I svjetlost vječna svijetlila njima!

    (Antifona): Ako gledaš na bezakonja, Gospodine,
    Gospodine, tko će opstati?

    Sv.: Od vrata paklenih
    Svi: Izbavi, Gospodine duše njihove!

    Sv.: Gospodine,usliši molitvu moju!
    Svi: I vapaj moj k Tebi da dođe!

    Sv.: Gospodin s vama!
    Svi: I s duhom Tvojim!

    Iz dubine vapijem k Tebi, Gospodine,
    Gospodine, usliši glas moj!
    Nek slušaju uši Tvoje, glas molitve moje!
    Ako gledaš na bezakonja, Gospodine,
    Gospodine, tko će opstati?
    No u Tebe je oproštenje i radi zakona Tvoga čekam Tebe, Gospodine.
    Čeka duša moja riječ Njegovu, ufa se duša moja u Gospodina.
    Od straže jutarnje sve do noći se ufa Izrael u Gospodina.
    Jer je u Gospodina milosrđe, i obilno je u Njega otkupljenje.
    I on će otkupiti Izraela od svih bezakonja njegovih.

    Pomolimo se!
    Bože oproštenja djelitelju i ljudskoga spasenja ljubitelju, molimo blagost Tvoju,
    da braći, rođacima i dobrotvorima našega zbora, koji su preminuli s ovoga svijeta,
    po zagovoru blažene Marije, vazda Djevice, i svih svetaca Tvojih,
    dopustiš da dođu u zajednicu vječnog blaženstva!

    Bože, Stvoritelju i Otkupitelju svih vjernih, udijeli dušama slugu i službenica svojih oproštenje i otpuštenje svih grijeha, da oproštenje koje su vazda željele pobožnim molitvama postignu!
    Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova!

    Svi: Amen!
    Sv.: Pokoj vječni daruj im, Gospodine!
    Svi: I svjetlost viečna svijetlila njiima!
    Sv.: Počivali u miru!
    Svi: Amen!

U komentarima je zabranjeno vrijeđanje na bilo kojoj osnovi. Komentari koji sadrže uvredljive poruke ili neprimjerene izraze bit će uklonjeni.

Reci što misliš

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Klub prijatelja
Na vrh