Svjedočanstva

ELIZABETHINA PRIČA

Otmičar ju je devet mjeseci svakodnevno silovao. Ona sada otkriva kako je to uspjela prebroditi i nastaviti živjeti sretno! Bilo je to 5. lipnja 2002. Michael (59) se ušuljao u Elizabethinu spavaću sobu dok su svi spavali. S nožem u rukama probudio ju je, zaprijetio joj da će je ubiti, i u pidžami je odvukao iz njezine obiteljske kuće. Narednih devet mjeseci živjela je kao robinja.

Foto: Elizabeth Gilmour (Smart) (www.tes.com)

 

Kad je bila 14-godišnja djevojčica Elizabeth Smart je iz njezinog doma u Salt Lake Cityju oteo Brian David Michael.

S nožem u rukama probudio ju je, zaprijetio joj da će je ubiti, i u pidžami je odvukao iz njezine obiteljske kuće…

Bilo je to 5. lipnja 2002. Michael (59) se ušuljao u Elizabethinu spavaću sobu dok su svi spavali. S nožem u rukama probudio ju je, zaprijetio joj da će je ubiti, i u pidžami je odvukao iz njezine obiteljske kuće. Narednih devet mjeseci živjela je kao robinja.

Michael, koji je tvrdio da je Elizabeth njegova nova supruga, dao joj je biblijsko ime Širjašub, tražio od nje da igra ulogu Eve, dok je on bio Adam, koji ju je svakodnevno silovao.

Najveći dio vremena Elizabeth je bila zavezana za drvo u skloništu u šumi, izoliranom od svijeta. Ležeći vezana, slomljena tijela i duha, Elizabeth je nekoliko puta čula helikoptere koji su je nadlijetali, ali od drveća je nisu mogli vidjeti. Jednom prilikom je čak začula i glas svog ujaka koji ju je dozivao. Međutim, monstruozni par je, misleći na sve, za svoj sadistički kamp našao idealno mjesto koje je policiji i Elizabetinoj porodici mjesecima promicalo.

Pogledi prosjaka i nevine plave djevojčice na trenutak su se sreli i u tom trenutku je odlučio da će ona biti ta…

„Život mi se sastojao od tri stvari: silovana sam i primoravana piti alkohol u velikim količinama, a u pauzi bih sjedila na kanti ispod drveta. Krevet nisam imala. Izgladnjivali su me i zlostavljali na načine koje ne mogu ni opisati“, kaže Elizabeth u knjizi „Moja priča“, u kojoj opisuje svoje iskustvo.

Za to vrijeme Elizabeth nije bila ni svjesna kolika se prašina podigla oko njezina slučaja. Ova otmica potresla je javnost najviše zbog činjenice da se nije dogodila negdje u javnosti i da nije uzrokovana nečijom nepažnjom. Naprotiv, otmičar je provalio u kuću obitelji koja je mirno spavala, ne sluteći što se događa u njihovu domu za koji su vjerovali da je siguran.

Otmica koja je ovoj djevojčici zauvijek promijenila život, bila je planirana. Naime, Michael je izabrao Elizabeth nekoliko mjeseci ranije. Ugledao ju je dok je prosio ispred tržnog centra. Ona je izlazila sa sestrom i majkom, koja je Michaelu dala pet dolara.

Pogledi prosjaka i nevine plave djevojčice na trenutak su se sreli i u tom trenutku je odlučio da će ona biti ta.

Nada da će je obitelj pronaći, u Elizabeth je nakon mjeseci mučenja i patnje, polako počela blijedjeti, naročito kad su sve troje napustili Jutu i prešli u San Diego.

„Događaju nam se neke stvari koje nas oblikuju, ali one nas ne moraju definirati jer ono što nas na kraju definira je način na koji reagiramo, odluke koje donosimo. Mi smo ono što smo sami odlučili biti“

Konačno oslobođenje dočekala je devet mjeseci nakon kobne noći u kojoj je otrgnuta iz svog mirnog i sretnog djetinjstva. Dok su lutali ulicama u upadljivoj odjeći, ubrzo ih je primijetio policajac. Zaustavio ih je i upitao je li ona Elizabeth.

Ovo nije bio prvi put da se oteta djevojčica suočila s policajcem, ali ranije od straha nije smjela otkriti svoj identitet jer je Michael prijetio da će poubijati cijelu njezinu obitelj. Ovog puta je, međutim, izgovorila spasonosnu rečenicu: „Ja sam Elizabeth“. To je bio kraj njezinim mukama.

Daljnji tijek života ove tinejdžerke još je nevjerojatniji od traumatičnog iskustva koje je doživjela, jer se je naizgled krhka i nježna, plavooka djevojčica uspjela u tok zdravog života vratiti bez pomoći terapeuta. Ona se godine i udala (2012. godine), a godinama ponosno vodi fondaciju „Elizabeth Smart“, koja pomaže žrtvama sličnih sudbina kao što je bila njezina.

„Da, događaju nam se neke stvari koje nas formiraju, oblikuju, ali one nas ne moraju definirati jer ono što nas na kraju definira je način na koji reagiramo, odluke koje donosimo. Mi smo ono što smo sami odlučili biti“, kaže među ostalim Elizabeth u videu u kojem priča kako se je naučila nositi s onim što je prošla:

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Najčitanije

Na vrh