Foto: Shutterstock

Čujete li taj zvuk?

Alarm odzvanja u vašem duhu, a vi uporno pritišćete tipku „snooze”.

Gdje želite biti u ovom trenutku? Ili možda živite od danas do sutra, a u dubini duše ste nesretni? Taj je alarm vaš poziv, koji pokušava privući vašu pozornost. I koliko god zarađivali, na kojem god položaju bili, koliko god se posvećivali svojoj župi ili svojoj obitelji, alarm neće prestati zvoniti dok se ne odazovete.

„Zvuči suludo. Nemate novca za to. Niste školovani za to. Nemate iskustva. Sve ove izlike dopuštaju vašem strahu da vas spriječi da kažete…“

To je razlog zašto ostajete budni noću dok vas nešto muči. To je razlog zašto, kad ujutro ustanete, govorite: „Trebao bih biti sretan, ali nisam.” Postoji nešto što trebate raditi, nešto za što ste stvoreni. Možete se truditi utišati buku, ali alarm će i dalje odzvanjati u vašem duhu. Što će vas natjerati da se ohrabrite i odazovete?

Zvuči suludo. Nemate novca za to. Niste školovani za to. Nemate iskustva. Sve ove izlike dopuštaju vašem strahu da vas spriječi da kažete:  „Da, danas je dan kad ću se odazvati pozivu.”

Stojim ovdje pred vama (…) kao netko tko se odazvao pozivu. Odgojen sam u crkvi i sanjao sam o tome kako ću raditi u Hollywoodu. Ljudi su mi govorili: „Ne smiješ ići u Hollywood. To je Sodoma i Gomora. To je đavolje igralište.” Međutim, govorio sam im da u mom duhu odzvanja poziv koji mi govori da trebam biti u Hollywoodu. I tako, morao sam odlučiti. Hoću li dopustiti da mi drugi govore što trebam biti, ili ću poslušati što mi Bog govori i odazvati se pozivu te imati pouzdanja da ustrajem? Kad sam počeo slijediti poziv za Hollywood, i to onako kako mi je Bog rekao, sve se počelo mijenjati.

„Znao sam da se trebam baviti nečim drugim. Činilo mi se nelogičnim napustiti sve ono dobro kako bih se posvetio nečemu što će možda propasti“

Međutim, dogodilo se još nešto. Ranije sam bio izvršni producent Columbia Picturesa, gdje sam producirao filmove poput The Pursuit of Happyness, The Karate Kid i Heaven is For Real. Dok sam ondje radio, alarm se počeo oglašavati i govoriti mi: „DeVon, ti si više od titule koja ti piše na vratima.”

A ja bih racionalizirao: „Ne, nisam. Dobro zarađujem. U dobrim sam odnosima s ljudima. Vjerujem da je ovo ono što jesam.” Dolazio bih na poslovne sastanke i ne bih bio zadovoljan. Odnio bih ček u banku i opet nisam bio zadovoljan. Iako sam radio na sjajnim filmovima, nisam bio sretan. Postojalo je nešto uzvišenije na što sam pozvan, a odbijao sam odazvati se tome.

Postalo je toliko loše da sam jednog dana doslovno briznuo u plač u uredu. Znao sam da se trebam baviti nečim drugim. Činilo mi se nelogičnim napustiti sve ono dobro kako bih se posvetio nečemu što će možda propasti. Ovo što doživljavate – ta zvonjava koju čujete – nelogična je. Iziskivat će vjeru. Kad biste to mogli ostvariti u vlastitoj snazi, ne bi vas plašilo. Sama činjenica da vas to plaši, dokaz je da to trebate učiniti.

Foto: GLS

„Prije dvije godine pokrenuo sam vlastitu tvrtku. Je li bilo zastrašujuće? Itekako…“

Tako sam odlučio dati otkaz. Nisam više bio stariji potpredsjednik produkcije; čovjek koga su znali kao šefa studija i čovjeka vjere. Nisam više želio da me moja titula definira. Otišao sam u direktorov ured i rekao: „Moram dati otkaz. Ima stvari koje moram učiniti. Moram pisati knjige. Moram propovijedati. Moram motivirati ljude. Ne mogu to više činiti dok se bavim ovim, jer je direktorska kutija postala premalena.”

Možda je kutija vašeg života postala premala. Zato osjećate nemir u duhu. Kad god posegnete za slobodom onoga što biste trebali biti, kutija vam ne dopušta da odete dalje. Kada se nalazite u kutiji koja vam je postala premalena, morate uništiti kutiju. Vrijeme je da zakoračite prema onome za što ste stvoreni.

Prije dvije godine pokrenuo sam vlastitu tvrtku. Je li bilo zastrašujuće? Itekako. Nisam mogao znati da će stvar uspjeti. Govorili su mi: „DeVone, zar si poludio?”

„Vaš će vam poziv poremetiti život, ali Bog će to blagosloviti“

Vaš će vam poziv poremetiti život, ali Bog će to blagosloviti. Ako vas taj „poremećaj“ odvede k vašoj sudbini, isplatilo se. A ja bih odgovarao: „Da, poludio sam, ali bih radije da mi na nadgrobnoj ploči piše: ‘Bio je lud’, nego: ‘Išao je na sigurno i nije ispunio svoj poziv.’” Na koncu, zar ćete se javiti na telefon, a oglušiti se na jedini poziv koji je zbilja važan?

Jedini show koji je bitan jest vaš show. Koji god to poziv bi u vašem duhu, on odzvanja. Pozivam vas da se ohrabrite i odazovete mu se. U mnogo situacija mi je pomoglo pa možda može pomoći i vama” – rekao je.

„Taj oganj u meni je nešto što svi posjedujemo, ali ga životni tereti zakopavaju” – govori Franklin. „Ali je prisutan i morate naučiti osloniti se na njega. U srži se radi o izdržljivosti i neodustajanju.”

Za više članaka vezanih za GLS učlanite se u grupu ipartner.hr

Autor: DeVon Franklin – producent, autor, govornik; direktor Franklin Entertainmenta

Izvor: linkedin.com