Foto: Shutterstock
Ulazeći u Božju prisutnost, zapravo ulazimo u područje duha. Kad postanemo svjesni prisutnosti Duha Svetoga u vlastitoj nutrini, te svim srcem zatražimo njegovu pomoć, kako bismo Boga mogli postaviti na prijestolje svoga srca (na prvo mjesto po važnosti), te prihvatiti Isusa kao svoga spasitelja i otkupitelja, Duh Sveti se očituje u svojoj punini. Duh Sveti prosvjetljuje našu dušu i pomaže joj da se promijeni.
Ako svoj duh usmjerimo u molitvi na Boga, te ‘isključimo’ negativan odnos neuskrslih (nepromijenjenih) stavova svoje duše, počet ćemo prepoznavati Božji glas koji donosi promjenu. U molitvi dođimo pred Boga s uzdignutim duhom, potiskujući sve što je negativno u našem duševnom odnosu prema njemu i to tako da ono što nam se događa u životu, naučimo shvaćati kroz Božju riječ, a ne kroz vlastito životno iskustvo, ili kroz interpretacije ovoga svijeta. Budući da je đavao gospodar ovoga svijeta (usp. 1 Iv), kao istinu često prihvaćamo ne samo zemaljske misli i stavove – najčešće protivne Božjim – nego i đavolske. Božja nas riječ uči kako se svaki (baš svaki) dan trebamo umom suobličivati slici Božjoj (mijenjati) kako bismo bili što sličniji pravoj Božjoj djeci (usp. Ef, 4,23)!
Naša vjera uvelike ovisi upravo o našem osobnom nutarnjem stavu o molbama koje donosimo pred Boga
U molitvu ili susret možemo dakle doći s pogrešnim stavom prema onome kome se molimo, no također možemo imati pogrešan stav prema onome za što molimo. Riječ pogrešan svakako treba shvatiti i kao nezreo ili nesavršen stav. Ako ne primjećujemo da je naš odnos pogrešan te ga – čvrsto uvjereni u nj – ne želimo mijenjati, tada je on posljedica krivog stava. Ako smo svjesni svoga stava te smo ga započeli mijenjati, premda smo tek na početku, i samo se trudimo biti bolji, naš odnos više nije pogrešan, nije ni grešan – on je jednostavno nezreo, kao u male djece. Ako smo napredovali u izgradnji pravilnijeg odnosa, no još nam se uvijek, iako sve rjeđe, događa da ‘padamo’, svoj odnos možemo nazvati nesavršenim. Tako svaki odnos, koji nije prosvijetljen Duhom Svetim, možemo nazvati lažnim, a onaj prosvijetljeni, istinitim. Otkrijmo laži u svojoj duši i prosvijetlimo ih da postanu istinom!
Na primjeru spomena imena Oca nebeskog u Očenašu mogli smo vidjeti kakav je naš odnos prema Ocu. U Očenašu nadalje molimo da njegovo ime bude sveto u svemu što činimo i u svemu što jesmo, molimo za dolazak njegova kraljevstva u naše životne situacije, za izvršenje njegove volje, za ispunjenje naših dnevnih materijalnih i duhovnih potreba, za oproštenje grijeha nama i drugima, za zaštitu od napasti i oslobođenje od zloga. Prema svakoj toj molbi naša duša ima svoj odnos, bili mi toga svjesni ili ne. Izgovarajući te molbe, ne donosimo pred Boga samo svoje riječi već i svoj odnos, svoj nutarnji stav o njima. Naša vjera uvelike ovisi upravo o našem osobnom nutarnjem stavu o molbama koje donosimo pred Boga.
Iz knjige „Krunica” autora Josipa Lončara. Više o knjizi možete saznati ovdje. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Knjigu po sniženoj cijeni od 72 umjesto 80 kuna možete nabaviti u našem web-shopu, ovdje.
Posebna pogodnost! Besplatna poštarina za narudžbe iznad 200 kuna.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
