Foto: Pixabay

Čudan dar

Uvijek me nanovo iznenadi njena žestina. Možeš biti relativno smirena i posložena osoba, pa te opet može iznenaditi i uhvatiti na lijevoj nozi.

I što onda?

Patnja je dar, čudan dar kojeg premećeš po rukama jer mu je oblik drugačijeg oblika nego što su svi tvoji utori i ladice u koje ih možeš staviti. Neki je dobivaju toliko, da bi se i samom Bogu moglo reći da ima predobro mišljenje o osobi kojoj daje – kad misli da je baš toliko može podnijeti.

Prošla sam kroz tjelesnu patnju i to veliku i to mi je bilo relativno lako podnošljivo jer je boljelo mene, jer sam je prikazivala, jer sam osjetila cijelim bićem svrhu, moglo se, moglo je boljeti i moglo se preživjeti i biti duhovno zdraviji nego prije. To je bilo lako!

Ali, kad je u agoniji tvoje dijete, onda tu nastupa, nitko drugi na ovom svijetu nego, majka Marija. Samo ona do kraja zna i razumije kako je to.

Otajstvo patnje

Mi smo ljudi bića površna i sebična, svi mi, netko više netko manje, svi mi mislimo kako je baš nama najteže i dosađujemo i ljudima i Bogu svojim žalopojkama, od kojih naizgled nema koristi, ali je nama baš taj tren onda lakše. Zato toliko rijetko pišem o užasu života s autizmom. Možda bih i trebala više jer u javnosti vlada mišljenje kako se manje više radi o lepršavim čudacima s genijalnim sposobnostima čiji mozak drugačije funkcionira od redovnog. No, to nije tema, jer je prespecifična.
Vratimo se na patnju. U trenutku kad smo odlučili za Maru dati služiti Gregorianu sjetila sam se prve svete mise koja je služena za nju – radilo se o tako specifičnom mjestu -Bazilici Svetog groba u Jeruzalemu.

kako su otvorena ljudima vrata Raja? Patnjom

Razmišljam o tome: kako onda moliti „otkloni ovaj kalež od mene” kad je Božja ljubav prema nama toliko divna i savršena i riječima se ne može izraziti, da je jedina njegova želja da se što više duša spasi?
A, kako su otvorena ljudima vrata Raja? Patnjom.

Volim križ i ljubim ga, ali što dalje od mene, molim? Što od toga? Jedini pravi odgovor je: Nek bude volja Tvoja.

Što da stavim kao nakanu na Isusovom grobu? Otkloni ovaj križ od mene jer mi je pretežak i ne sviđa mi se, ili daj mi još samo malo snage u ramenima? Volim križ i ljubim ga, ali što dalje od mene, molim? Što od toga? Jedini pravi odgovor je: Nek bude volja Tvoja.

Patnja je veliko otajstvo, veliko. I ako sebe smatramo vjernicima, onda se moramo naučiti izaći iz svoje zone komfora do kraja, do samog kraja i uvijek moliti za Božju volju i njeno ostvarenja za nas i živote naših dragih ljudi, jer je to savršena molitva koju će Najsavršeniji znati upotrijebiti najbolje kako treba.

Nek’ se On proslavi jer su njegove misli iznad naših, tu svoju manjkavu patnju i još manjkaviju ljubav, takvu jadnu kakva je, netko će nježno uzeti i znati je pretvoriti u djela i čini ljepše i veće nego što je ikad Zemlja vidjela

Pa predajmo mu je onda, kad sami ne znamo što i kako, u koji utor što ide, mi smušeni i šeprtljavi ljudi. Dajmo Onome tko zna. Nek’ se On proslavi jer su njegove misli iznad naših, tu svoju manjkavu patnju i još manjkaviju ljubav, takvu jadnu kakva je, netko će nježno uzeti i znati je pretvoriti u djela i čini ljepše i veće nego što je ikad Zemlja vidjela. U tome je razlika – On to zna. I On to može.

Nikolina Nakić; Book.hr