Svjedočanstva

ZAPISI O EGZORCIZMIMA

Otac Candido i opsjednuta časna sestra Priča je to u kojoj se sveto miješa s očajem i koju je otac Amantini želio objaviti kako bi onima koji bi pročitali njegovu priču pokazao kako je demon domišljat u obmanjivanju čak i muškaraca i žena provjerene vjere.

Otac Candido i opsjednuta časna sestra

Foto: Shutterstock

 

Vrlo rijedak slučaj

Među brojnim je slučajevima s kojima se susreo redovnik egzorcist i onaj jedne studentice te jedne mlade časne sestre iz Rima. Krenimo od redovnice koja se, ne svojom željom, odjednom našla opsjednuta od demona, a da to nije odmah shvatila. Bio je to vrlo rijedak slučaj, no podjednako težak za suočavanje, kako za žrtvu, tako i za svećenika koji se morao suočiti s nečim što nikad prije nije vidio, od stigmi do epizoda levitacije. (…)

Jednog jutra, nakon pričesti u samostanskoj kapeli s ostalim časnim sestrama, mlada je redovnica pala u ekstazu. Iznenada se podigla s tla i ostala je lebdjeti u zraku…

Otac Candido govori u prvom licu:

„(…) Žrtva je bila jedna mlada časna sestra: plemenita, ponizna i dobra redovnica. Oduvijek je bila uzorna te stoga, kad su se u njoj počeli manifestirati izvanredni mistični fenomeni, nitko nije bio iznenađen. Te su se činjenice činile logičkim zaključkom istinskog asketskog života. Jednog jutra, nakon pričesti u samostanskoj kapeli s ostalim časnim sestrama, mlada je redovnica pala u ekstazu. Iznenada se podigla s tla i ostala je lebdjeti u zraku. Pogled joj je bio uprt u jednu točku u kapeli, kao da je nekog vidjela, i razgovarala je s nevidljivim bićem.

Činjenica da je kao svjedokinje imala sve ostale sestre, ostavila je vrlo snažan dojam. Majka poglavarica preporučila je da o tome nikom ne govore, no tijekom narednih dana pojava se ponovila i vijest se proširila. Dotrčale su i druge časne sestre, svećenici, monsinjori. U kratkom se vremenu o redovnici govorilo kao o velikoj svetici.

Za dodatno potvrđivanje autentičnosti vizija poslužile su druge misteriozne činjenice. Jedna je časna sestra izjavila da je ozdravila od teške bolesti dodirnuvši sestru u ekstazi

Dok je bila u ekstazi, redovnica je razgovarala s Isusom, s Gospom, s nekim svecima i utemeljiteljicom kongregacije kojoj je pripadala. Uvijek je tijekom ekstaze sestrama prenosila ono što su joj te osobe govorile i poruke koje su joj povjeravale za zajednicu. Posebno je utemeljiteljica bila ta koja je voljela davati savjete i preporuke svojim sestrama, koje su, uzbuđene i zbunjene izvanrednom avanturom, snimale svaku riječ, sve zapisivale i prenosile sestrama u drugim samostanima. Te su se poruke, dakle, razmatrale u mnogim vjerskim zajednicama i smatralo se da imaju dubok vjerski sadržaj. Mnogi su svećenici također nazočili ekstazama, snimali tajanstvene razgovore časne sestre s nevidljivim i koristili ih u svojim duhovnim vježbama. Na taj su način mjesecima razgovori časne sestre pružali materijal za duhovni nauk desetcima i desetcima redovnika, redovnica te crkvenih djelatnika.

Za dodatno potvrđivanje autentičnosti vizija poslužile su druge misteriozne činjenice. Jedna je časna sestra izjavila da je ozdravila od teške bolesti dodirnuvši sestru u ekstazi. Neke su tvrdile da su osjetile divne mirise koji su dolazili s mjesta na kojima je ‘sveta’ redovnica govorila da vidi osobe u svojim ekstazama.

Rane koje krvare

Jednog dana, dok je vidjelica opisivala patnje koje je Isus pretrpio na križu, na tijelu su joj se pojavile rane koje su krvarile. Dvije, vrlo uočljive, nalazile su se u sredini dlana i mogle bi se smatrati autentičnim stigmama. Moj vrlo ugledan suradnik, koji ne želi biti imenovan, pregledao ih je povećalom i rekao mi je da je vidio tanku posjekotinu dugačku tri, četiri centimetra, koja je krvarila. Nije bilo moguće da je časna sestra sama napravila te rane jer su se odjednom pojavile dok je molila uzdignutih ruku, koje su bile svima vidljive.

Nakon nekog vremena, zajedno s ovim fenomenima, počeli su se očitovati i drugi koji nisu imali nikakve veze s misticizmom. Jednog dana, za vrijeme ručka s ostalim sestrama, ‘vidjelica’ je ispustila krik jer je na njenom tanjuru sa špagetima bilo nešto što se micalo. Poglavarica je dotrčala vidjeti i ustvrdila da su se neki špageti pretvorili u crve.

Noću su se iz sestrine sobe čuli zvukovi, udarci u zid. Redovnicu su napadale i tukle nevidljive prisutnosti. Te su neobične pojave zabrinule majku poglavaricu koja se savjetovala s različitim osobama, a i sa mnom

Nekoliko dana kasnije redovnica je jela odrezak. Kao što je običavala, narezala ga je na male komade i dobro sažvakala kako bi ga mogla lakše probaviti. Odjednom je osjetila snažnu težinu u trbuhu i na tanjur je povratila ‘cijeli’ odrezak, kao da joj je netom poslužen. Noću su se iz sestrine sobe čuli zvukovi, udarci u zid. Redovnicu su napadale i tukle nevidljive prisutnosti. Te su neobične pojave zabrinule majku poglavaricu koja se savjetovala s različitim osobama, a i sa mnom. Od početka sam bio skeptičan prema cijeloj toj priči i nisam se želio očitovati: poruke za koje je časna sestra ‘vidjelica’ govorila da ih dobiva od božanskih likova dok je bila u ekstazi, nisu mi se činile iznimnima. Budući da su novi fenomeni bili snažni pokazatelji nazočnosti zloga, prihvatio sam pozabaviti se slučajem.

Pristaše ‘vidjelice’ govorili su da se Sotona ‘umiješao’ kako bi ‘uništio’ dobro koje je ta časna sestra činila. Da je izliječe od tih smetnji, iz gornje su Italije donijeli kipić Gospe za koji se govorilo da je čudotvoran. Kipić je stavljen na stol, u blizini kapele. Kad je stigla ‘vidjelica’, kipić se, na zaprepaštenje svih nazočnih, dignuo u zrak. U letu je prešao hodnik, atrij i smjestio se na prozor. ‘Vidjelica’ mu se ponovno približila i kipić se još jednom podignuo u letu. Praćen svim redovnicama, polako se uspinjao stubama, lebdeći u zraku, i zaustavio se na prvom katu Instituta.

Teška i bolna situacija

Narednih tjedana fenomeni mističnog karaktera nestajali su u životu časne sestre, dok se povećavao broj onih neobičnih. U kratkom vremenu redovnica je u potpunosti bila u milosti i nemilosti zastrašujućih zlih sila i istina je izašla na vidjelo. Ta je jadna sestra dugo bila u posjedu Sotone koji je inscenirao cijeli niz mističnih fenomena u nastojanju da zavara mnoge pobožne osobe i u tome je uspio. Bilo je potrebno pribjeći egzorcizmima i bila je to teška i bolna situacija.“

Iz knjige „Moje ime je Sotona. Zapisi o egzorcizmima – od Vatikana do Međugorja“ autora Fabija Marchesea Ragone. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh