Foto: Kristofori

Odmah na početku želim zahvaliti svima koji su se ovih dana na bilo koji način sjetili mene i mojih Kristoforaca. Nisam ni slutio da smo tolikim ljudima na neki način važni. 25. listopada 2018., bio sam na razgovoru kod svog biskupa, varaždinskog ordinarija Josipa Mrzljaka. Srdačno smo razgovarali o svemu i svačemu, a najviše, naravno, o projektima koje provode Kristofori, a s kojima je on upoznat i koje podržava. Biskup Mrzljak mi je na kraju poklonio dvije knjige i u jednu je napisao posvetu koju ću zasigurno s radošću čuvati i pokazivati ju svojoj djeci i unučadi. Tako je lijepo biti vjernik laik Varaždinske biskupije! Znam da će mi mnogi pozavidjeti. Moj im je savjet da i oni mole za svojeg biskupa koliko sam ja za svojeg, nek’ mu budu na ponos, a za ostalo će se pobrinuti sam Gospodin.

Čini se da je do ove situacije, koja je svima nama bila pomalo neugodna i nelagodna, došlo zato što mi vjernici koji smo doživjeli iskustvo živoga Boga, a pogotovo oni koji su bili odlutali iz Crkve i koji su se u nju vratili, premalo i pomalo preskromno svjedočimo o tome tko nam je u tome i na koji način pomogao. U Hrvatskoj i BiH ima ogroman broj vjernika, pripadnika Katoličkog karizmatskog pokreta, koji se iz nepotrebne skromnosti nazivaju pripadnicima Obnove u Duhu Svetome (u Vatikanu nas nazivaju karizmatskim pokretom). Oni su toliko skromni i toliko duboko žive svoju vjeru da njihovi župnici i župljani ni ne znaju kome pripadaju i odakle dolaze. Biti pripadnik karizmatskog pokreta ne znači hodati okolo s Biblijom u ruci i moliti za svakog bolesnika kojeg sretneš na cesti, već prvenstveno živjeti mistično iskustvo Crkve kroz sakramente, posebno kroz euharistiju.

Zato pozivam sve one koji imaju lijepo svjedočanstvo obraćenja da malo izađu iz pretjerane poniznosti i da nam ga pošalju. Objavit ćemo ga u skladu s važećim zakonskim propisima o zaštiti identiteta. Tko zna, možda upravo tvoje svjedočanstvo potakne nekog čitatelja Booka ili portala Book.hr da se vrati Bogu i Crkvi. Otkopajmo talente iz zaborava, ne budimo zli ili lijeni sluge koji iz bilo kojeg razloga ne žele trgovati svojim talentom, tj. ne žele posvjedočiti drugima o milosti (talentu) koji ih je vratio Bogu; pomozimo drugima da na temelju našeg svjedočanstva prepoznaju da je Bog živ i da i danas izlijeva milost na skrušene grešnike i bolesnike.

Na kraju želim reći da iskreni vjernik ne zamjera, ne pamti zlo, rado prašta i rado priznaje svoju nesavršenost. Mi Kristofori (pogotovo ja) doista nismo savršeni. Kad bismo bili, imali bismo i puno više plodova, prvo vlastitog obraćenja a onda i obraćenja drugih grešnika. Žetva je velika. U Hrvatskoj tek oko 15 % krštenih ide u crkvu. Zato pozivamo i one koji ne žive u savršenim obiteljima, koji nemaju savršenu djecu, koji nisu završili teološke škole, koji se još uvijek nisu oslobodili svih svojih mana i grijehâ – pozivamo sve vjernike dobre volje – u žetvu. Ako imamo ljubavi za Boga i za Crkvu, ako nam je važno da dospijemo u raj, ako želimo biti bolji ljudi i ako smo barem godinu dana slušali nedjeljne i blagdanske propovijedi (:-)) – imamo sve potrebne kvalifikacije da žanjemo tamo gdje drugi ne žanju.

Ne zaboravimo da je Crkva tamo gdje je biskup. Na njivama o kojima se biskup i njegovo svećenstvo brinu, tj. na kojima svojim pastoralnim djelovanjem žanju, ne trebamo žeti – oni to znaju i mogu bolje od nas. Ako pak vidite njivu o kojoj se nitko ne brine – tu slobodno žanjite bez razmišljanja o odobrenjima i suglasnostima. Žanjite u Božje ime i dovedite nevjernike na izvor: k Bogu i u Crkvu.

Želim vam obilje Božje blizine u čitanju Booka, pisanju svjedočanstava i, najviše, u žetvi!

Glavni urednik, Josip Lončar

Ovo je tekst uvodnika 107. broja mjesečnika Book (za studeni 2018.). Svoj primjerak „Booka” potražite na kioscima Tiska ili se pretplatite (ovdje). Jedan od prethodnih brojeva možete prelistati ovdje.