Foto: Shutterstock

Film Wonder (eng. Čudo) oduševio je mnoge otkada se počeo prikazivati u kinima, od studenoga 2017. godine. Riječ je o dirljivoj priči prepunoj ljudskosti i nade. Film je to, koji vas vraća na pravi put – onda, kada vam ponestane hrabrosti i optimizma. Žanrovski je ujedno drama i obiteljski film, a prikazuje snagu i vjeru u sebe i svoje bližnje, unatoč strahu, iščekivanju i neprestanoj borbi.

U središtu radnje je 10-godišnji dječak Auggie, koji ima teški genetski poremećaj, zbog kojega mu je unakaženo lice i tijelo. Prošao je brojne operacije zbog čega se školovao kod kuće, a u javnu je školu krenuo u petom razredu. Sve te operacije i njegov konačni polazak u školu, zabrinuo je, kako Auggija, tako i njegovu obitelj. U teškim su trenucima bili zajedno i nisu niti pomislili odustati. Auggija nerijetko ljuti to što privlači poglede ljudi, a ponekad svoj “bijes” ne želi zadržati samo za sebe, te utjehu pronalazi u razgovoru sa sestrom, koja je opterećena tinejdžerskim problemima. Uza sve to, Agguie uspijeva zadržati smisao za humor komentiravši svoj izgled, kao rezultat brojnih operacija.

Film promiče ljudska prava te je uspješno, kod gledatelja, razvio osjećaj solidarnosti i želju za prihvaćanjem svake osobe. Učenici su osudili neprimjereno ponašanje drugih učenika prema Auggiju te su shvatili poruku, koju će, nadamo se, primjenjivati u životu.

PREPORUKA MINISTARSTVA ZNANOSTI I OBRAZOVANJA

Nužno je naglasiti da je film dobio preporuku Ministarstva znanosti i obrazovanja jer promiče međusobno poštivanje i toleranciju, posebno razvoj empatičnosti kod djece školskoga uzrasta.
Djeca su u školama često podvrgnuta raznim oblicima nasilja, od verbalnih do fizičkih, unatoč brojnim nastojanjima da škola postane ustanova s nultom stopom tolerancije na nasilje. Dječak Auggie bio je ismijavan, bio je potpuno sam, ali je bio najinteligentniji. Zahvaljujući svojoj inteligenciji uspješno se  socijalizirao, premda je upoznavanjem novih prijatelja bio „meta“ ogovaranja. Ipak, to ga je još više osnažilo i to u onim trenucima kada je mislio odustati. Najveću podršku pružila mu je obitelj, koja je s njim dijelila svoja razočarenja, koja su u životnim trenucima neizbježna.

Strah od toga hoće li ga društvo prihvatiti, bio je prisutan kod njegovih roditelja, koji ga bezuvjetno vole, više nego što je bio prisutan kod njega samoga. Dječak Auggie, koji je na početku pokušavao sakriti svoje lice, bio je jedan od duhovno najjačih likova. Svoju bolest i strah njegove obitelji od okoline nerijetko je prikrivao humorističnim tonom. Film vrijedi pogledati radi promišljanja o vlastitim postupcima i vrijednostima koje nosimo u sebi. Zapitajmo se koliko smo solidarni, koliko smo pošteni, koliko smo iskreni… Što činimo i činimo li išta da bi se mijenjali na bolje?

Lucija Fosić; Book.hr