Stephen Kaszap rođen je 25. ožujka 1916. godine. Proživio je relativno  normalno djetinjstvo u gradiću jugozapadno od Budimpešte. Odrastao je u pobožnoj kršćanskoj obitelji, ali je kao dijete bio sklon napadima gnjeva te je bio vrlo tvrdoglav. Išao u školu koju su vodili svećenici; priznao je da su njegovi nestašluci ponekad ljutili učitelje: „Uglavnom sam bio svojeglav i ponekad sam znao prekršiti pravila, ali nisam bio iskvaren ni zao. Ne sumnjam u to da sam često gnjavio i ljutio učitelje”.

Uspješan gimnastičar

Kaszap je bio izvrstan gimnastičar. Puno se puta natjecao na državnoj razini, osvojivši zlatne medalje iz disciplina: dvovisinski razboj, visoki razboj i preskok. Dok je napredovao u tinejdžerskim godinama, Kaszap je ostao predan Euharistiji – napisao je sljedeće: „O sveti kruše, poslan s neba! Kako je moguće da sam ponekad toliko ravnodušan prema tebi? Ne mislim dovoljno o tebi, ne žudim za tobom. Ne razumijem zašto ne razmišljam više o Božjoj beskonačnoj dobroti jer je nama, ljudskim insektima, podario tijelo svog jedinog sina kako bi uživali vječni život”.

Bio je privučen Isusu i u svom djelu Presveto srce napisao je: „Cijeli svoj život nudim presvetom Isusovom srcu kao žrtvu za svoje grijehe i grijehe drugih ljudi.” Sve se promijenilo kad je počeo primjećivati Božju naklonost prema njemu nakon što je završio srednju školu. U početku nije bio siguran, ali je nakon duhovne obnove koju je vodio isusovački svećenik rekao majci da želi slijediti isusovački poziv. Ona mu je odgovorila: „Stephen, zar želiš biti siromašan svećenik?”.

Isusovački poziv i bolest

No, ustrajao je u svom pozivu i pridružio se isusovcima u Budimpešti u srpnju 1934. godine. Kaszap je imao 18 godina i činilo se kao da sve ide u najboljem redu. Međutim, njegovo se zdravlje naglo pogoršalo i liječnici mu nisu mogli pomoći. Ipak, usred svoje velike patnje, napisao je: „Svaki križ koji Bog da mora se nositi s radošću. Mala je bolest korisnija nego deset ili dvadeset godina zdravlja”. Odrekao se samoga sebe, ponudivši Bogu najbolje što je mogao. Ubrzo ga je svladala bolest i preminuo je 17. prosinca 1935. godine u 20. godini života.

Svoje posljednje riječi napisao je na komadić papira: „Bog je s vama! Susrest ćemo se gore! Nemojte plakati jer ovo je moj nebeski rođendan! Neka vas sve dobri Bog blagoslovi!” Kaszap je mnoge nadahnuo svojom junačkom vrlinom i radošću usred patnje. Mnogo je ljudi posjetilo njegov grob, a 1942. godine pokrenut je postupak njegove kanonizacije. Papa Benedikt XVI. 16. prosinca 2006. proglasio ga je „časnim” i službeno priznao njegovo sveto življenje.

Izvor: Medjugorje-info.com (Aleteia.org); Book.hr

Priredila Gabriela Jurković