Foto: Pixabay
Žena, 44 g., dolazi u Centar za hagioterapiju zbog straha od mraka. Navodi da je prije spavala samo uz svjetlo, ali i da je taj strah prisutan od djetinjstva više kao osjećaj da je netko prisutan iza nje, što je u njoj izazivalo nelagodu i jezu. Najveći joj je problem kada je sama u kući. Tada je taj osjećaj nečije prisutnosti zakoči i onemogući joj normalno živjeti.
Otac je pio i bio je grub prema majci. U njezinoj prvoj godini života roditelji su se rastali, a majka se ponovno udala. Očuh je bio ovisnik o alkoholu i nasilan
Iz upitnika saznajem da je hagiopacijentica drugo dijete u obitelji. Otac je pio i bio je grub prema majci. U njezinoj prvoj godini života roditelji su se rastali, a majka se ponovno udala. Očuh je bio ovisnik o alkoholu i nasilan. Iako je vikao na nju, nikada je nije tukao. Izvršio je suicid kad je ona imala deset godina. Oca je upoznala kad je išla u srednju školu, zavoljela ga, no on je ubrzo umro.
…u najranijem djetinjstvu je doživjela ostavljenost, nedostatak ljubavi, nesigurnost prouzročenu rastavom roditelja. Time je bila oštećena temeljna sigurnost i povjerenje
Iz svega je toga vidljivo da je osoba u najranijem djetinjstvu doživjela ostavljenost, nedostatak ljubavi, nesigurnost prouzročenu rastavom roditelja. Time je bila oštećena temeljna sigurnost i povjerenje. Osim toga, očuh joj također nije pružio ljubavi, nego je morala bježati s majkom pred njim, bojeći ga se.
Hagioterapijski put do zdravlja provodio se kroz posredovanje spoznaje o temeljima čovjekove egzistencije i duhovnoj dimenziji. Osobu se povezalo s apsolutnim bitkom, s njegovom bezuvjetnom ljubavi, podsjećanjem na to da je ta bezuvjetna Ljubav bila u svakom detalju njezina života. Time se gradilo tlo, tj. temeljna sigurnost da je željena, voljena, dragocjena. Nastavljeno je s putom povjerenja kada se osobu učvrstilo u spoznaji da ima Netko tko je voli i od koga može očekivati samo dobro.
Onaj strah od nečije prisutnosti za koji je spoznala da je zapravo strah od očuha polako se gubio i potpuno nestao
Onaj strah od nečije prisutnosti za koji je spoznala da je zapravo strah od očuha polako se gubio i potpuno nestao. Više nije imala osjećaja da je „netko“ iza nje. U putu pomirenja uspjela je oprostiti svojim roditeljima i očuhu. Osoba je doživjela potpunu slobodu, nema više strahova, s dubokim pouzdanjem gleda na svoj život.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
