Svjedočanstva

Oslobođena i sretna

oslobodjena i sretna evangelizacija book

Donosimo svjedočanstvo jedne mlade Splićanke koja je doživjela blagoslov po susretima koje održavamo u Splitu. Ohrabrujemo i druge sa sličnim iskustvima da se odvaže posvjedočiti, da nam svima svojim svjedočenjem pomognu ustrajati na putu vjere.

Moje ime je Lidija, imam 26 godina. Želim svjedočiti kako mi je Gospodin dao tolike milosti da ne znam što bih izdvojila. Bila sam mlaka vjernica, molila sam se samo kad bih bila u tjeskobi, a inače ne bih imala toliko volje. Nisam išla redovito na svetu misu, nisam poznavala svoju vjeru i živjela sam u grijehu. Tražila sam Isusa, a on me je prije jednu godinu pozvao na susret „Kristofora“. Prvi put sam došla sva opterećena poslom, koji nije bio za mene, gdje san trpjela mobiranje i nepravde. Baš taj je put na susretu voditelj Nedjeljko pričao svoje svjedočanstvo o poslu i to mi je puno pomoglo. Počela san moliti za te ljude na poslu i predavati sve Isusu. On mi je dao snage da još malo izdržim i smirio te situacije, a onda me maknuo iz takve teške radne sredine. Počivala sam u Duhu, a nakon ustajanja u srcu sam nešto čudno osjećala, kao da mi netko čisti srce. To je trajalo otprilike jedan sat. Moj prijatelj i moja najbolja prijateljica, koji smo zajedno došli na susret, toliko smo se smijali nakon susreta, toliko smo bili radosni te smo otišli u njegov stan još malo u ime Isusovo proćaskati o susretu. Prolila sam vino po njegovu kauču i htjela opsovati sve po spisku, kako se kaže, ali ne, ni jedna psovka nije izišla iz mojih usta, samo san osjetila mir, sjela i smijala se. Gospodin me je oslobodio psovke! J


Ta radost sa susreta u početku je kratko trajala, jer sam slušala razumom i svim silama htjela sve zapamtiti, te divne, istinite, logične riječi Marka i Josipa, da ih prenesem svima, ne razmišljajući da moram prvo promijeniti sebe. Nestrpljivo sam čekala svaki mjesec idući susret. Ta radost sa susreta počela je trajati sve duže, svaki put bih što novo srcem upijala i radila na sebi i na svojem odnosu s Bogom. Toliko sam zahvalna Bogu na svim ljudima iz „Kristofora“! Mislim da nikada neće biti svjesni da me po njima Isus vodio za ruku i mijenjao. Marko je imao tolik utjecaj na moj život, moj odnos s Bogom, nitko mi nije poput njega tako razumljivo objasnio vjeru, toliko dobro savjetovao, a i Josip Lončar mi je pomogao shvatiti toliko toga da u riječi ne stane, ali najviše od svega da me Bog ljubi. Po njima Bog toliko čudesno djeluje, toliko djela čini i mijenja ljudska srca. Prekrasna djevojka Mihaela, anđeoskog glasa, ni ne zna da me njezino pjevanje dovelo bliže Bogu, da sam se zbog nje odmakla od glazbe koja nije po Božjem i da sam počela slušati svaki dan duhovnu glazbu i slaviti Boga. HVALA VAM!

Bog je toliko čudesno djelovao i mijenjao me. Prije dva mjeseca sam, slušajući Marka i njegove riječi, slične onima koje sam čula prije jednu godinu, koje su me posramile i zbog kojih sam uvidjela koliko sam slaba i grešna, pogledala gdje sam bila prije samo jednu godinu a gdje sam sad – moj život je okrenut za 200 stupnjeva, koliko me Isus promijenio, oslobodio od stvari za koje ni u najluđim snovima nisam vjerovala da ja to mogu. I ne mogu, ali Isus može. Oslobodio me je od  duha bludnosti, što je nešto za što sam prije mislila da je nemoguće, i sada živim čistoću. Saznala sam razloge zašto živjeti čistoću, sve mi je to bilo tako divno i tako logično, ali previše teško. Nisam znala kako da to uspijem i kako da izdržim, ali što sam bila bliže Bogu, prestala sam tražiti ispunjenje u zemaljskim, ispraznim stvarima, počela mi je biti dovoljna Božja blizina i ta radost koju mi upravo Bog daje. Momak s kojim sam bila dugo u vezi, ostavio me je, jer je udaljen od Boga i nije spreman staviti ga na prvo mjesto. Nije mi bilo lako, ali Bog zna što čini i ja mu vjerujem. A meni blago ako me zbog vjere odbacuju.

Nadalje, Isus me je oslobodio osuđivanja drugih ljudi. Predivna je to milost što mogu prihvaćati ljude onakvima kakvi jesu, bez osude. Radujem se sv. misi svake nedjelje, susreti su mi pomogli razumjeti bolje Božju riječ i važnost ispovijedi i pričesti.

Prošle godine me je Isus pozvao na duhovne vježbe sv. Ignacija, zacijelio mi je tolike rane, oslobodio me od toliko toga, oprostio mi je. Dao mi je i prelijepo iskustvo životne ispovijedi, na kojoj san upoznala Božju ljubav i oprost. Nikada nisam bila bliže Gospodinu! Kad sam osjetila njegovo milosrđe, pitala sam se zašto sam se ikada brinula, zašto sam ikada bila tužna, kad me on toliko ljubi. Sada pucam od sreće, ne mogu zaspati od tolike radosti. Ne bih htjela zaboraviti taj osjećaj. Ali sam zato sve zaboravila što su mi ljudi loše činili, sve san oprostila uz Božju ljubav. Vodi me u mojem poslu, uz mene je svaki dan i najveći je blagoslov osjećati njegovu blizinu i radost svaki dan. A darovao mi je i dar jezika! Zar nije čudesan naš Bog? Samo sam mu trebala vjerovati iskreno, ne raditi svojim snagama, nego mu predati svoj život, jer on nas poznaje bolje od nas samih, zna bolje što nam je potrebno i što će nas usrećiti. Ne bojimo se i ne sumnjajmo! Budimo svjedoci svoje vjere i njegove svemoći. Božji blagoslov!

Tekst je prvotno bio objavljen u mjesečniku Book.

Komentiraj
U komentarima je zabranjeno vrijeđanje na bilo kojoj osnovi. Komentari koji sadrže uvredljive poruke ili neprimjerene izraze bit će uklonjeni.

Reci što misliš

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Na vrh