Foto: Shutterstock
Teorija o nesvjestici ili prividnoj smrti
Prema toj teoriji možda Isus nije doista umro na križu nego se samo onesvijestio. Dakle, prema ovoj teoriji, kad su Isusa položili u grob, on je još uvijek bio živ, ali je nekako pobjegao i uvjerio svoje učenike da je uskrsnuo od mrtvih. I u ovoj teoriji postoje brojni veliki nedostaci.
Nedostatci ove teorije
1. Neprijatelji i prijatelji podjednako, bili su uvjereni da je Isus mrtav…
Rimljani, koji su bili profesionalni krvnici, brutalno su bičevali i udarali Isusa dok nije doživio kolaps. Potom su mu kroz zapešća i stopala zabili teške, željezne čavle a na kraju mu bok probili kopljem. Nisu mu slomili noge kako bi ubrzali njegovu smrt jer su znali da je već mrtav. (Žrtve raspinjanja često bi umrle uslijed gušenja jer se nisu mogle podići kako bi udahnule zrak. Lomljenje nogu bi ubrzalo njihovu smrt.) Štoviše, sâm se Pilat uvjerio da je Isus mrtav i Isusova je smrt bila razlog zbog kojeg su učenici izgubili svaku nadu.
Brutalne tehnike koje su Rimljani koristili prilikom razapinjanja potvrdili su arheološki nalazi te nekršćanski pisani izvori (u petnaestom poglavlju je zorno opisano Isusovo raspeće). (…više o tome čitajte u knjizi)
Nisu samo ti očevici iz prvog stoljeća bili uvjereni da je Isus mrtav. Naime, i današnji liječnici također vjeruju da je Isus stvarno umro. (…više o tome čitajte u knjizi)
2. Isus je bio umotan u 34 kilograma povoja i mirodija…
Nije vjerojatno da bi Josip iz Arimateje i Nikodem (Iv 19,40) greškom u povoje umotali živog Isusa.
3. Kako bi teško ozlijeđen čovjek koji krvari mogao 36 sati kasnije biti živ?
Čak i da su svi bili u krivu kad su vjerovali da je Isus mrtav prilikom polaganja u grob, svatko se mora zapitati kako bi teško ozlijeđen čovjek koji krvari mogao 36 sati kasnije biti živ? On bi u tom hladnom, vlažnom, tamnom grobu iskrvario.
Čak i da jest preživio hladan, vlažan, mračan grob…
kako bi mogao: skinuti povoje, potom s unutarnje strane groba podignuti i pomaknuti kamen težak dvije tone, proći pored elitnih rimskih stražara (koji bi bili pogubljeni zbog kršenja sigurnosnih mjera) te zatim uvjeriti uplašene, raštrkane kukavice pune sumnje da je pobijedio smrt? Čak i da jest mogao izaći iz groba i proći pored rimskih stražara, Isus bi bio sav izmučen i krvav te mu se učenici ne bi klanjali već bi ga žalili. Rekli bi mu: „Živ možda jesi, ali sigurno nisi uskrsnuo. Daj da te odvedemo liječniku!”
5. Ova teorija ne može objasniti Isusovo ukazanje Pavlu…
Teorija ne može objasniti Isusovo ukazanje Pavlu na njegovu putu u Damask, u kojem se pojavljuje u blještavu svjetlu. Što je dovelo do toga da ovaj poznati neprijatelj kršćanstva promijeni mišljenje kratko nakon raspeća? To sigurno nije bilo ukazanje običnog ljudskog bića koje se je oporavilo od posljedica raspinjanja.
Pavao je opis vlastita obraćenja dva puta zabilježio u Djelima apostolskim, knjizi čija je povijesna vjerodostojnost dokazana. U 22. poglavlju Pavao pripovijeda neprijateljskoj židovskoj svjetini kako mu se Krist ukazao:
»„Dok sam tako putovao i približavao se Damasku, s neba me oko podneva iznenada obasja svjetlost velika. Sruših se na tlo i začuh glas što mi govoraše: ‘Savle, Savle, zašto me progoniš?’
Ja odgovorih: ‘Tko si, Gospodine?’
Reče mi: ‘Ja sam Isus Nazarećanin koga ti progoniš.’”« (r. 6-8)
Pavao je tada oslijepio (bio je slijep tri dana) a njegov se stav u potpunosti promijenio – od najljućeg neprijatelja kršćanstva postao je njegov najgorljiviji zagovornik.
Pavlovo se iskustvo obraćenja zasigurno ne može objasniti prizorom u kojem polu-živi Isus progovara iz grmlja svojim „božanskim glasom” držeći baklju. Dramatično očitovanje božanske moći usred bijela dana dramatično je promijenilo toga čovjeka i svijet za sva vremena.
6. Nekoliko je ne-kršćanskih pisaca potvrdilo da je Isus umro raspet…
Među njima su: Josip Flavije, Tacit, Tal, te židovski Talmud. Primjerice u Talmudu stoji da je Ješua (Isus) bio obješen na drvo uoči Pashe. A budući da se Talmud ne smatra izvorom naklonjenim kršćanstvu, nema razloga da sumnjamo u njegovu autentičnost.
Zbog ovih te ostalih razloga još vrlo malo znanstvenika vjeruje u teoriju o nesvjestici. Jednostavno postoji previše dokaza protiv nje.
Iz knjige „Nemam dovoljno vjere da bih bio ateist” autorâ N. L. Geislera i F. Tureka. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
