Foto: Shutterstock

Obrambeni mehanizam je vrlo jednostavno izraz za idola. Idol je bilo što ili bilo tko osim Krista kome trčimo kada smo pod pritiscima. Kad god smo povrijeđeni mi tražimo način da se možemo suočiti s tom boli. Ono čemu trčimo kada smo povrijeđeni je naš idol.

Jednom sam poučavao vrlo predanog kršćanina koji je bio aktivan u crkvi i bio je vrlo revan evangelizator. Njegova je supruga odlučila iznenaditi ga jedne večeri kada je radio i pripremila mu je kojekakve delicije koje je volio i odnijela mu u njegov ured. Kada je tamo stigla našla ga je kako vodi bestidan telefonski razgovor; pornografija je bila svuda oko njega.

Taj suprug je k meni došao zbog svog ozbiljnog problema. Prva stvar koju sam učinio bilo je ispitivanje svega što se dogodilo do našeg razgovora. Saznao sam da je kad je imao dvanaest godina njegov otac postao alkoholičar i subote su bile najgori dani u životu ovog dječaka. Subotama bi otac ostajao kod kuće i pio bi već od jutra. Do podneva je bio sasvim pijan i često tukao dječakovu majku. Jednom prilikom dječak je gledao oca kako majku vuče za kosu i udara njenom glavom o zid.

Kako bi se ti suočio s ovom situacijom? Dječak se sakrivao ispod očevog kreveta i pogodi što je tamo našao? Pornografske časopise svog oca!

Možeš li sebe zamisliti u toj situaciji da gledaš oca i majku kako se tuku i nemaš Gospodina Isusa kome se možeš uteći sa svom tom boli? Kako bi se ti suočio s ovom situacijom? Dječak se sakrivao ispod očevog kreveta i pogodi što je tamo našao? Pornografske časopise svog oca! Umjesto da popodneva provodi s roditeljima koji se tuku, on je vrijeme provodio sa slikama golišavih žena koje ga nisu odbijale. Otkrio je da sve dok gleda u te slike ne čuje svađu svojih roditelja. Uskoro je pornografija postala dječakov idol; na kraju krajeva, to je bila jedina stvar kojoj se mogao uteći kada je bio pod pritiskom i pobjeći od obiteljskih problema i u isto vrijeme to mu je pružalo ugodu, prihvaćenost i sredstvo za smirenje i protiv boli kroz koju je prolazio.

U dobi od šesnaest godina dječak je postao kršćanin i ostavio je pornografiju; upisao se u Biblijsku školi i mnogo godina bio je slobodan od tog svog idola. Međutim, nekoliko godina kasnije bio je pod ozbiljnim pritiskom; njegova djeca bila su buntovna, stvari na poslu nisu baš dobro funkcionirale, a bilo je problema i u braku. Da si ti neprijatelj (Sotona) i da je opis tvog posla ubiti, krasti i uništiti i kada bi vidio ovog čovjeka pod nevjerojatnim pritiskom, na što bi ga napastovao? Naravno, pornografija! Neprijatelju je poznata naša prošlost i on je koristi kako bi razvio napasti koje nama baš odgovaraju, ona nas vani i mami s nečim za što je siguran da nam je privlačno. Ovaj je čovjek bio zaveden pornografijom jer je ona u prošlosti bila utočište za njegove boli; stoga je on sklon ponovno se njoj vratiti.

Ipak se mi teško odričemo naših idola jednostavno zato što su tako dobro za nas funkcionirali u našoj prošlosti; to neprijatelju dopušta da stoji iza nas i govori nam da je razlog zbog kojeg idol ne ispunjava naše potrebe taj što ga dovoljno ne koristimo

Međutim, postoji jedan problem kada smo mi na kušnji obnoviti ljubavni odnos s idolima naše prošlosti. Bog neće dopustiti da bilo koji idol ikada ispuni naše kršćanske potrebe! Ipak se mi teško odričemo naših idola jednostavno zato što su tako dobro za nas funkcionirali u našoj prošlosti; to neprijatelju dopušta da stoji iza nas i govori nam da je razlog zbog kojeg idol ne ispunjava naše potrebe taj što ga dovoljno ne koristimo. Na primjer, on će reći, „Razlog zbog kojeg pornografija više ne djeluje je taj što to što gledam nije dovoljno dobro“. I tako taj čovjek ide sve dalje, traži sve više, a Bog ne dopušta da to ispuni njegove potrebe. U toj fazi pritisak sve više raste, a čovjek ne mogavši ublažiti svoje boli postaje mahnit. Kršćane koji se utječu idolima kako bi se suočili s bolima i pritiscima lako je prepoznati jer mnogi od njih očito ukazuju simptome kao što su strahovi, potištenost, uznemirenost i depresija. Ništa od toga neće se naći u čovjeku vjere.

Počevši u Postanku 29 mi čitamo priču i Jakovu i njegovom nastojanju da Rahelu dobije za ženu od ne baš previše poštenog Labana. Jakov je kod Labana radio sedam godina za Rahelinu sestru Leu. Zatim se složio da će raditi još sedam godina za voljenu Rahelu. Na kraju svega toga, Jakov je bio prinuđen ostati još šest godina i raditi za svog tasta; u to vrijeme Bog je Jakovu dao da napreduje predavši mu bogatstva njegovog tasta Labana. Na kraju tih dvadeset godina Jakov je odlučio uzeti svoje žene, djecu i svoja stada i otići. Rahela i Lea su s Jakovom bile dvadeset godina; gledale su kako je Bog blagoslivljao Jakova i što im je sve dao; one su vidjele da je svaku lošu stvar koja je išla protiv Jakova Bog okrenuo na dobro. Iskusile su Jahvin blagoslov na njihove obitelji i bio je običaj da će i one služiti Boga svog muža. Zašto su onda krećući iz zatočeništva očeve kuće sa sobom nosile obiteljske idole (Postanak 31,19)? Zašto su sakrile idole noseći ih sa sobom na puti na koji ih je Bog pozvao? To je bilo zbog nevjere! „U slučaju da nam Bog ne pomogne imat ćemo sa sobom idole iz naše prošlosti koji će nam sigurno biti korisni u potrebi“, takvo je moralo biti njihovo razmišljanje.

Skriveni idoli

Isto je i s kršćanima danas! Bog nas je pozvao na put u Obećanu zemlju, ali mi imamo skrivene idole prošlosti tako da ako da nam Bog ne pomogne (u skladu s našim zahtjevima, načinima i vremenom) mi imamo njih za svaki slučaj. Većina kršćana taj put u život mira, počinka i pobjede započinje koferom punim kojekakvih idola iz prošlosti, onih stvari kojima smo se utjecali prije nego smo došli Kristu. „Oni koji štuju isprazna ništavila, milost svoju ostavljaju“ (Jona 2,9).

Ulomak iz knjige „Izgubljen u pustinji“ autora Michaela Wellsa.

Izdavač: Logos.