Aktualnosti

ODJEĆA (NE) ČINI ČOVJEKA // ‘Lidlići’ ili kako mjerimo ljudsku vrijednost?

'Lidlići' ili kako mjerimo ljudsku vrijednost?

Iz splitskih se vrtića proširio naziv ‘lidlići’ – svojevrsna etiketa djeci čiji roditelji odjeću kupuju u trgovačkom lancu Lidl. Na prvi pogled simpatičan i bezazlen naziv, zapravo nam otkriva bolnu istinu o tome kako danas mjerimo tuđu vrijednost i potvrđuje da još uvijek postoje podjele na ‘elitu’ i one koji se zbog različitih životnih okolnosti nisu ‘vinuli u sam vrh’, a sve se to oslikava i u odgoj naše djece, koja, ne zaboravimo, uče iz primjera.


Ako krenemo od same srži problema, nije toliko do djece, koliko je do roditelja. Ta je priča već malo kompleksnija. Čitala sam neke komentare, osude slučaja, i uglavnom se polazi od toga da je problem u roditeljskom odgoju i promoviranju krivih vrijednosti. Djelomično i jest. No prije nego li osudimo, bilo bi dobro da pogledamo malo dublje. Uzmimo za primjer jednog roditelja koji svoje dijete uči da ‘zaslužuje najbolje’ i da je ‘marka’ ono što ga čini ‘facom’ i dodaje njegovoj vrijednosti +1 u odnosu na ostale.

Osjećaj manje vrijednosti i njegove posljedice

I taj je roditelj jednom bio dijete. Možda je živio u težim životnim okolnostima. Roditelji nisu imali dovoljno novaca da mu priušte neke osnovne stvari. U školi su ga zbog toga zadirkivali. U sebi je izgradio osjećaj manje vrijednosti, jer se smatrao nedovoljno dobrim u odnosu na svoje kolege. Možda je sam sebi, u jednom trenutku svoga života, obećao to sve promijeniti. Radio je, stekao veće količine novca i tako potisnuo osjećaj manje vrijednosti uvjeravajući se da sada, kada si može kupiti sve ono što mu je prije bilo uskraćeno, konačno vrijedi.

Taj je stav prenio i na svoje dijete, želeći mu (možda) dati do znanja da je ‘faca’ zbog svega što mu može priuštiti i da se nikada neće morati osjećati ‘bezvrijednim’ kao njegov otac/majka. I dijete s tim stavom krene u život, gdje susretne i one kojima ‘marka’ nije mjerilo vrijednosti. One koji možda žive djetinjstvo njegove majke ili oca. Ali ne razumiju, jer nisu naučena da odijelo ne čini čovjeka, već ljudskost koju imaš ili nemaš. I tu nastane začarani krug. Možda će neko od te djece jednom u životu biti u situaciji da si neće moći sve priuštiti i osjećat će se ‘bezvrijednim’. A opet, možda će neko dijete koje drugi ismijavaju trošiti život da se dokaže i da se konačno počne osjećati vrijednim.

Odjeća (ne) čini čovjeka

To je bolna stvarnost kojoj nažalost svjedočimo. Nitko nam nije rekao da vrijedimo jer smo Božji; i onda se ranjavamo zbog krivih mjerila. Nije do drugih, do nas je. Mi moramo biti ti koji će vlastitim primjerom razbijati ‘krugove’ zablude i neznanja. Moramo odgajati djecu koja će imati ‘marku’ na srcu, ne na odjeći.  Djecu koja će znati prihvaćati i one čiji je život nešto teži i koja će biti spremna pomoći im. Do tada ćemo slušati još neke žalosne priče o tome kako odijelo ipak čini čovjeka…

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh

Želite li primati obavijesti?

Prijavite se na naš besplatni newsletter i svakog tjedna primajte najkorisnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu!

* obavezno polje

Portal Book.hr koristit će Vašu e-mail adresu isključivo za potrebe komuniciranja i prenošenja najzanimljivijih tekstova. Ako se slažete s tim, molimo Vas da to potvrdite klikom ovdje:



Želite li primati obavijesti?

Prijavite se na naš besplatni newsletter i svakog tjedna primajte najkorisnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu!

* obavezno polje

Portal Book.hr koristit će Vašu e-mail adresu isključivo za potrebe komuniciranja i prenošenja najzanimljivijih tekstova. Ako se slažete s tim, molimo Vas da to potvrdite klikom ovdje: