Foto: Shutterstock

Svi koji se nalaze u paklu, izabrali su ga sami. Da ne postoji ta mogućnost vlastitog izbora, ne bi postojao ni pakao. Nijedna duša koja doista želi biti sretna, neće promašiti sreću. Oni koji traže, nalaze. Oni koji kucaju, otvara im se.”

Isus Krist drži vrata otvorenima. Kako možeš proći kroz njih? Pavao je napisao: „Jer ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen. Doista, srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati spašava.” (Rim 10,9-10).

„Ja vjerujem da je Isus uskrsnuo od mrtvih”, kažeš. U redu, ali nije dovoljno samo vjerovati da je Isus uskrsnuo od mrtvih. Trebaš svoje povjerenje staviti u njega. Tako, primjerice možeš vjerovati da bi neka osoba bila dobar supružnik, no to nije dovoljno da bi ta osoba postala tvojim mužem, odnosno ženom. Moraš svojom voljom nadići svoj um; moraš staviti svoje povjerenje u tu osobu govoreći „Uzimam”. Isto vrijedi i za tvoj odnos s Bogom. Odlučiti da ćemo vjerovati u njega ne možemo samo razumom već u tu odluku trebamo uključiti i srce. Netko je jednom rekao: „Raj i pakao su udaljeni otprilike 45 centimetara – toliko iznosi udaljenost između glave i srca.”

Što ako netko svojom slobodnom voljom izabere da neće proći kroz vrata koja Isus drži otvorenima?

Isus je rekao da će taj pojedinac ostati osuđen: „Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega.” (Iv 3,18). Drugim riječima, ostat će osuđen i odvojen od Boga zauvijek. Bog će poštovati njegov izbor govoreći mu: „Budi volja tvoja”.

Točno. Onaj tko odbaci Krista, sâm se pošalje tamo.

„Bog će jednostavno uništiti one koji ne vjeruju u njega”, kažeš. Mi ti kažemo da neće; pakao je stvaran. U stvari Isus je više govorio o paklu nego o raju. Bog neće uništiti nevjernike zato što neće uništiti stvorenja koja je stvorio na svoju sliku. Time bi napao sâma sebe. (Što bi mislio o zemaljskom ocu koji je ubio svoga sina samo zato što ovaj nije htio učiniti ono što je on tražio od njega?) Bog je toliko pun ljubavi da neće uništiti one koji ne žele biti u njegovoj prisutnosti. Njegov je jedini izbor taj da izolira one koji ga odbace. To je funkcija pakla; on izolira zlo, koje je zarazno.

„Ali Bog će spasiti sve!” kažeš…

„Kako?” pitamo te. „Protiv njihove volje?” Neki će ljudi radije odabrati da budu uništeni nego da se promijene. Radije će nastaviti sa svojom pobunom nego se popraviti. Zato im Bog kaže: „Neka bude po vašem. Možete nastaviti sa svojom pobunom, ali bit ćete izolirani kako ne biste zarazili moja ostala stvorenja.” Osim toga kada bi Bog nekoga tko ne može izdržati ni jedan sat u nedjelju slaveći ga poslao tamo gdje će ga slaviti vječno, On time ne bi njemu izrazio svoju ljubav. Za tu bi osobu to predstavljalo „pakao”!

„Ne mogu vjerovati da postoji samo jedan put do Boga”, kažeš…

…a mi odvraćamo: Zašto ne? Je li ti potrebno više od jednog puta da uđeš u neku zgradu? Napadaš li muslimane kada oni kažu da je islam jedini put? A hinduse? Oni kažu da je reinkarnacija jedini put do spasenja. Pokazali smo, i u filozofskom i u biblijskom smislu, da je Isus jedini način da se pomiri beskonačna pravednost i beskrajna ljubav. Ako to nije istina, onda je Bog poslao Isusa da umre okrutnom smrću ni za što.

„Ali što je s onima koji za to nikada nisu čuli?” pitaš, a mi ti odvraćamo protupitanjem: Zašto bi to trebalo utjecati na tvoju odluku? Ti jesi čuo!

„Ne mogu vjerovati u Boga koji bi mučio ljude u paklu samo zato što nisu čuli za Isusa”…

Odgovaramo: Tko je rekao da Bog to čini? Prvo, Bog ne muči nikoga. Pakao nije mjesto mukâ koje ti nanosi netko izvana, nego mjesto gdje si muke zadaješ sâm (Lk 16,23.28). Oni koji se nalaze u paklu sigurno to ne žele, ali si muke nanose svojom voljom. Pakao je užasno mjesto, no njegova su vrata zaključana iznutra. Drugo, ljudi mogu izabrati pakao bez obzira jesu li čuli za Isusa. Svi znaju za Boga zbog zvjezdanog neba koje se nalazi iznad nas, i moralnog zakona koji je u nama (Rim 1,18-20; 2,14-15). Oni koji odbace tu naravnu objavu, odbacit će i Isusa. Oni, pak, koji istinski traže Boga bit će nagrađeni (Heb 11,6). Budući da Bog želi da se svi ljudi spase (on to želi čak i više od nas; 2 Pet 3,9), pobrinut će se da oni koji traže dobiju informacije koje im trebaju. S obzirom na to da je Bog pravedan (Post 18,25; Ps 9,8; Rim 3,26), onaj tko treba ići u raj neće završiti u paklu, i obratno. (…)

Kažeš: „Vi kršćani samo želite uplašiti ljude paklom!”

Ne, mi samo želimo da ljudi znaju istinu. Ako ih to plaši, možda bi i trebalo. Naravno da nam se ne sviđa ono što Biblija kaže o paklu; željeli bismo da to nije istina. Ali Isus, koji je Bog, učio je o njemu i to s dobrim razlogom. Izgleda da je to nužno. Da pakao ne postoji, nepravde koje se događaju na ovome svijetu ne bi nikad bile ispravljene, ne bi se poštovalo pravo na slobodan izbor i otkupljenje kao više dobro se ne bi nikada moglo postići. Ako ne postoji nebo koje treba tražiti ni pakao koji treba izbjegavati, onda ništa u ovome svemiru nema krajnjeg smisla; naši izbori, naši užici, naše patnje, naš život i životi naših najmilijih u konačnici ne znače ništa – prolazimo kroz ovaj život bez krajnjeg cilja, a Krist je umro ni za što. Kad raj i pakao ne bi postojali, ovaj nevjerojatni svemir bi bio stubište koje ne vodi nikamo.

„Pa što?” reći će ateist…

„Možda ovaj svemir doista jest stubište koje ne vodi nikamo. To što vi želite da život ima smisla, ne znači da je to doista tako.” Slažemo se, no ne radi se o tome da mi samo želimo da život ima smisla – mi za to imamo dokaze. (…)

O tim dokazima možete čitati u knjizi „Nemam dovoljno vjere da bih bio ateist” autorâ N. L. Geislera i F. Tureka. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje, a kupiti ju ovdje.