Foto: Unsplash, Jack Cohen

»Godine 1961., pripremao sam se za veliku turneju po Brazilu«, započeo je svoju priču napuljski pjevač Aurelio Fierro. »Prije polaska, otišao sam pozdraviti Padre Pija i zamoliti ga da moli za mene.

…blagoslivljajući me, rekao je: „Ne boj se, sine, bit ću s tobom”

Čudno me gledao. Činio se nesretan, gotovo tužan. Položio mi je ruku na glavu, zatvorio oči i ostao nekoliko trenutaka u tišini. Zatim mi je, blagoslivljajući me, rekao: „Ne boj se, sine, bit ću s tobom”. Tog trenutka nisam shvatio značenje tih riječi. Nikada se nisam bojao putovanja avionom.
Otputovao sam i putovanje je proteklo mirno. U zračnoj me luci dočekao prijatelj. Vozio je američki automobil, vrlo prostran i udoban. Zračna luka u Sao Paolu nalazi se na visoravni i, kako bi se stiglo do grada, trebalo se spustiti krivudavom cestom koja vijugajući prolazi uz zastrašujuće litice. U automobilu nas je bilo šestero i vožnja je tekla normalno.

U očaju sam pomislio na Padre Pija. Iz džepa sam izvadio krunicu koju mi je dao. Stišćući je u rukama, zatvorenih očiju, mislio sam na svoju suprugu i na svoju djecu

U jednom je trenutku, moj prijatelj koji je bio za volanom, počeo vikati: „Ne mogu kočiti, kočnice su otkazale!”
U očaju sam pomislio na Padre Pija. Iz džepa sam izvadio krunicu koju mi je dao. Stišćući je u rukama, zatvorenih očiju, mislio sam na svoju suprugu i na svoju djecu.
Odjednom sam začuo užasan prasak. Sa stražnjeg sam sjedala bio bačen na vjetrobransko staklo. Pokušao sam se pomaknuti, bio sam živ.

U svojoj se ludoj trci, automobil u nekom zavoju zabio izravno u planinu i neobjašnjivo se zaustavio

I moji su prijatelji preživjeli. Izašli smo iz automobila. U svojoj se ludoj trci, automobil u nekom zavoju zabio izravno u planinu i neobjašnjivo se zaustavio baš na mjestu na kojem je stijena završavala i prelazila u pješčani zid. Silovit je udarac tako bio ublažen i nitko od nas nije bio ozlijeđen.

„Rekao sam ti da se ne bojiš jer ću biti uza te”

Tek kada smo izišli iz automobila, postali smo svjesni ozbiljnosti opasnosti koju smo izbjegli. Nekoliko koraka dalje, na našoj lijevoj strani, prijetila nam je provalija duboka nekoliko stotina metara. Užasnut, u rukama sam stiskao krunicu i u sebi zahvaljivao Padre Piju, jer samo nas je on mogao spasiti.
Kada sam se vratio u Italiju, odmah sam otišao zahvaliti Padre Piju. Čim me ugledao, prije nego što sam uspio bilo što izgovoriti, rekao mi je: „Rekao sam ti da se ne bojiš jer ću biti uza te”. Dakle, prije nego što sam otputovao, Padre Pio je „vidio” nesreću koja mi se trebala dogoditi.«

Iz knjige „Padre Pio – čudesni život“ autora Renza Allegrija. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje.

Hit knjigu možete nabaviti u našem web-shopu, ovdje.