Intervju

BITI ISUSOVAC

Od protestanta do isusovca: Pročitajte svjedočanstvo patera Luke iz Šibenika Zanima te kako je jedan mladić nakon odlaska iz protestantske zajednice ponovo obnovio svoju vjeru te na kraju ušao u Družbu Isusovu i nedavno bio zaređen? Svoje svjedočanstvo za SKAC Palmu je iznio pater Luka Ilić rodom iz Šibenika

Od protestanta do isusovca: Pročitajte priču patera Luke iz Šibenika

Foto: SKAC Palma

 

SKAC: Možeš li nam reći malo o tom procesu prelaska iz protestantske zajednice u katoličanstvo?

Pater Luka: U protestantskoj zajednici bio sam oko dvije godine. Bile su to američke nedenominacijske zajednice, mala zajednica baptističkog usmjerenja. Nakon nekog vremena, počeo sam osjećati nezadovoljstvo, jer mi se na intelektualnoj razini činilo da to nije štimalo. Pogotovo jer je bilo riječ o zajednici koja je bila fundamentalističkog usmjerenja, doslovno su tumačili Bibliju. Osjećao sam nezadovoljstvo prema tome koliko su bili otvoreni intelektualnoj rigoroznosti.

Putem filozofa Williama Lane Craga i Alvina Plantinge, počeo sam se otvarati prema katoličanstvu. Također bilo je mnogo providonosnih trenutaka i susreta putem kojih me Bog vratio k sebi

Nitko nije davao obrazloženje nade koja je u njemu, da obrazloži i kaže ljudima „evo zašto ja vjerujem, zašto sam ja kršćanin“. Nedostajala mi je neka dubina u tome. Kasnije sam otkrio, pogotovo u kontekstu protestantizma, liturgije i molitve, zanemarivalo se tijelo, odnosno bio je nedostatak gesta. Pogotovo u liturgiji vidimo koliko su geste važne. Što se tiče molitve, tamo nije bilo spomena o meditaciji, kontemplaciji, repetitivnim molitvama. Tamo se spominjalo da treba biti spontana molitva, ali mi je nedostajalo to intelektualno i duhovno bogatstvo. Putem filozofa Williama Lane Craga i Alvina Plantinge, počeo sam se otvarati prema katoličanstvu. Također bilo je mnogo providonosnih trenutaka i susreta putem kojih me Bog vratio k sebi.

SKAC: Kako si doživio poziv?

Pater Luka: U početku sam govorio da neću nikada biti svećenik, ali vremenom kopnio je taj otpor. Mislim da je jedan od glavnih poticaja bio susret s drugim isusovcima. Promatrajući ih, pomislio sam: „To što oni imaju i žive, i ja bih to“.

Sjećam se da smo bili sjedili u predvorju i dolazi jedan isusovac, te mi reče: „Dođi k nama“. Kako sam u to vrijeme još razmišljao o pozivu, to mi je bila još jedna potvrda

Osjetio sam i bio sam siguran da me Bog zove baš u Družbu Isusovu. Sad je bilo na meni hoću li imati hrabrosti odgovoriti na poziv. Ima jedna anegdota koja se dogodila na SHKM 2012. u Sisku. Sjećam se da smo bili sjedili u predvorju i dolazi jedan isusovac, te mi reče: „Dođi k nama“. Kako sam u to vrijeme još razmišljao o pozivu, to mi je bila još jedna potvrda kojim putem trebam ići. Par godina kasnije sam tom isusovcu prepričao kako sam doživio taj događaj, a on je odgovorio kako to svima kaže.

SKAC: Što te odvlačilo, a što privlačilo pozivu?

Pater Luka: Privlačili su me primjeri isusovaca. Ono što mi se još svidjelo kod njih jest taj jedan naglasak na cjelovitosti, da se u duhovni život zajedno uklope i djeluju intelekt, tijelo i osjećaji. Da prepoznamo kako nam Bog može govoriti kroz tijelo i osjećaje.

SKAC: Kako su izgledali tvoji prvi koraci na putu svećeničkog poziva?

Pater Luka: Na Veliki petak 2012. sam se odlučio za poziv. Trenutak odluke za Družbu je bio dok sam bio podno križa. Bio sam dvije godine u novicijatu u Splitu. Iz tog perioda su mi se urezala dva iskustva. Prvo iskustvo je vezano uz iskustvo duhovnih vježbi koje smo imali na otoku Gospe od milosti u Crnoj Gori, Boki kotorskoj. Koliko god se ti pripremaš, tih 30 dana je jako intenzivno iskustvo. Tamo se susretneš sa samim sobom, sve ono što imam i što jesam, sva moja nadanja i svi moji strahovi, radosti, žalosti i sve rane koje sam imao. S druge strane, provodio sam vrijeme s Milosnim Gospodinom.

U prvim tjednima sam iskusio to da ne ostanem usredotočen na sebe, već da usmjerim pogled na Krista. Tako sam bolje upoznao Gospodina i produbljivao odnos s Njim. Drugo iskustvo bio je jedan eksperiment. Bili smo u Italiji zajedno s talijanskim novacima, iskusili smo iskustvo služenja osobama s teškoćama u razvoju. Vidio sam da te osobe trebaju pomoć u svakodnevnim potrebama, poput odijevanja i pranja zubi. Prije tog iskustva nikada nisam razmišljao koliko sam u povlaštenoj situaciji i koliko to uzimamo zdravo za gotovo.

SKAC: Što te očekuje dalje u Družbi?

Pater Luka: Sada krećem na doktorski studij Fundamentalne teologije. Kako bih pojednostavio što je to, mislim da polazi od onoga kada kaže u 1 Pt 3,15 „Budite uvijek spremni dati odgovor svakomu tko zatraži obrazloženje nade koja je u vama“. Da mi ponudimo to obrazloženje, da ponudimo nadu koja je u nama, to je Isus Krist. Fundamentalna teologija ulazi u dijalog sa svijetom, znanošću, kulturom, sa suvremenim čovjekom i svrha je odgovoriti na njegova pitanja i pokazati mu zašto je kršćanstvo primamljivo, smisleno i istinito.

SKAC: Koje ti je bilo mladomisničko geslo?

Pater Luka: Mladomisničko geslo mi je bilo iz Ef 3,17: „U ljubavi ukorijenjeni i utemeljeni“. Povezano je s pobožnošću prema Srcu Isusovu i nekako ta važnost da moje djelovanje i svećeništvo budu ukorijenjeni u Kristovoj ljubavi. Geslo je upravo iz jednog od čitanja za svetkovinu Srca Isusova. Činilo mi se prikladnim da i moja mlada misa koju sam slavio bude u čast Srca Isusova.

SKAC: Kako si doživio svoju mladu misu?

Pater Luka: Mlada misa u mome selu sigurno nije bila otkad postoji župa (1970.). S jedne strane su postojala očekivanja jer je to bio veliki događaj za župu pošto većina ljudi nikada nije imala prilike to doživjeti.

…kada sam ocu dao svoju prvu ispovjedničku štolu, a majci rubac kojim sam brisao ruke koje su bile pomazane posvećenim uljem na svećeničkom ređenju. To je nešto s čime će oni doći pred Gospodina

Bilo je snažno i ljudima je posebno bilo upečatljiv roditeljski blagoslov, kada sam ocu dao svoju prvu ispovjedničku štolu, a majci rubac kojim sam brisao ruke koje su bile pomazane posvećenim uljem na svećeničkom ređenju. To je nešto s čime će oni doći pred Gospodina.

SKAC: Što je bitno za one koji razmišljaju o pozivu?

Pater Luka: Treba imati smisla za humor, ne shvaćati se pretjerano ozbiljno. Biti ranjiv, u smislu biti spreman otvoriti se drugima i priznati da nisi uvijek u pravu, podijeliti što proživljavaš u svojoj nutrini i biti spreman suočiti se s time, te učiti od drugih.

Nije osoba samo duh, ni samo intelekt, nego je osoba i osjećaji i tijelo i karakter i njegova prošlost. Ništa od navedenog se ne treba zanemariti jer dolazimo pred Boga onakvi kakvi jesmo

Mislim da su ove stvari potrebne da bi osoba bila zaokružena. Nije osoba samo duh, ni samo intelekt, nego je osoba i osjećaji i tijelo i karakter i njegova prošlost. Ništa od navedenog se ne treba zanemariti jer dolazimo pred Boga onakvi kakvi jesmo. Jedna od stvari koje su potrebne za osobu koja razmišlja o pozivu je da zna pokazati i svoje emocije. Da je spremna pokazati kada joj je teško, pa i pustiti suzu, isto tako smijati se, pa i grohotom se smijati kada to zahtjeva, makar te i drugi čudno gledali.

SKAC: Imaš li neku kratku poruku za dečke koji razmišljaju o pozivu?

Pater Luka: Ako imate smisao za humor, ako ste spremni biti poučljivi, ako ste spremni pomagati i služiti drugima, ako ste spremni slušati i ako ste spremni biti ranjivi, dođite u isusovce!

Ako osjećaš u sebi poziv, dođi na vikend razlučivanja od 12. do 14. studenog. Prijavnicu možeš pronaći ovdje, a za sva pitanja možeš nam se javiti na [email protected] Hrabro samo!

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh