Foto: Unsplash, Thomas Vitali

Sjećam se kako je k meni došla jednom jedna vrlo pobožna žena, župna aktivistica, angažirana u vrlo mnogo crkvenih događaja. Pripadala je elitnoj zajednici i svake je godine provodila nekoliko tjedana na turnejama duhovnih obnova. A imala je jedan problem.

Došla je k meni, sjela i rekla: „Oče, što da napravim? Moj sin je ateist.ˮ Pitao sam ju žive li zajedno, a ona je odgovorila: „Naravno da živimo zajedno!ˮ Pitao sam koliko sin ima godina, a ona je odgovorila: „Trideset osam.ˮ Muškarac blizu četrdesete, nije imao ženu, nikada nije imao djevojku, nije završio fakultet, nikada nije imao posao. Bio je potpuno zdrav, i tjelesno i mentalno, ali nije imao nikakve ciljeve u životu, jer sve što mu je bilo potrebno, to je bila majka. A uistinu gledajući, nije ni nju trebao, nego je ona trebala njega.

Kako ne bi postao ateist kad mu je majka toliko ispunila njegov svijet da mu Bog više nije bio potreban?! Ako je cijeli svoj život slušao: „Jesi li pojeo juhu? Obriši lice! Ne, ne možeš obući te čarape, uzmi neke druge. Ja izlazim, zaključaj vrata!“ I tako trideset osam godina… Primao je sve te poruke, a kasnije ih više nije čak ni primao, nego je samo postojao i sjedio u kući. Boga nije trebao, jer je u kući bila boginja, konkurentica Bezgrešnog Začeća i svetog Mihovila arkanđela – radila je za cijelo nebo skupa. I zbog čega još vjerovati i u Presveto Trojstvo?

Kako će živjeti bez mene?

Podigla je ruke u samoobrani i rekla: „Ali kako će on bez mene živjeti? On bez mene neće preživjeti!ˮ Pitao sam ju…

Kad sam zapazio da tako izgleda cijela ta situacija, rekao sam: „Slušaj me, moraš ga pustiti!ˮ Podigla je ruke u samoobrani i rekla: „Ali kako će on bez mene živjeti? On bez mene neće preživjeti!ˮ Pitao sam ju: „Onda misliš da će se Bog manje brinuti za njega negoli ti? Znači da se tako malo pouzdaješ u Boga da uopće ne vjeruješ u to da će on biti zainteresiran za tvoje dijete? Uvjerena si u to da se ti više baviš svojim djetetom negoli Bog? Misliš da ćeš se bolje brinuti za svojeg sina negoli Bog?ˮ

Ja nisam Ilija, a ta žena nije bila iz Sarfate Sidonske. Ali pogledaj kako su neki mehanizmi zajednički svim situacijama i vremenima. To uvjerenje: „On bez mene neće moći živjeti, moram ga braniti!ˮ – ono raskrinkava nedostatak vjere. Ako vjeruješ u Boga, koji može manje napraviti nego ti, onda kakva je to vjera? Imao sam veliku želju da joj kažem: „Znate, gospođo, bilo bi dobro kad biste već danas otišla na ispovijed, jer ste u smrtnom grijehu!ˮ Mislim da bi se veoma naljutila da sam joj to rekao. Bih li bio u pravu kad bih rekao da je ona ateistkinja, a ne njezin sin? U kakva Boga ona vjeruje? U slabijeg od sebe! Takva osoba često, kada ispituje svoju savjest, ne pronalazi nikakve grijehe. Klima glavom, ponosna i začuđena: „Ja uopće više ne griješim!ˮ Ali zbog takva stajališta njezin sin nije imao prigodu povjerovati u Boga – zbog čega bi se trebao truditi povjerovati u Boga ako je već vjerovao u svoju majku? Zbog nje nikada nije imao djevojku i nije se oženio – zbog čega bi trebao graditi stvarne odnose ako kod kuće već ima virtualni seks i pornografiju? Zbog nje nikada nije donio nikakvu odluku i nije dosegnuo nikakav cilj – zbog čega bi se trebao mučiti ako je ona već davno donijela za njega sve odluke i dosegnula sve ono što je trebao dosegnuti…?

Za ljubav treba prostor ako je ona zdrava. Bog ne želi da potpuno odbacimo voljene osobe, ne želi da se izoliraš i odsiječeš od sviju. On ti samo govori da…

Bog ne želi da bismo se voljeli na takav način. Zbog toga Isus govori te teške riječi, misli na takvu ljubav kada govori: „Nećete uspjeti voljeti svoje očeve, majke, žene, muževe, djecu više negoli mene. Nećete uspjeti, jer će vaša ljubav postati izopačena, i to će biti ubojstvo te voljene osobe.ˮ Za ljubav treba prostor ako je ona zdrava. Bog ne želi da potpuno odbacimo voljene osobe, ne želi da se izoliraš i odsiječeš od sviju. On ti samo govori da dovedeš u red svoje ljubavi.

Obitelj nije Bog

„Dovedi u red svoj domˮ – čuo je Ezekija. Dom i obitelj ogromne su vrijednosti. Ali čak ni obitelj nije Bog. U nekim časopisima se u posljednje vrijeme pojavljuju ljestvice koje govore o tome da je za Poljake obitelj na prvom mjestu. Netko će možda reći da je to dobro. Ne, to nije dobro! Bog mora biti na prvom mjestu! U protivnom slučaju sve će biti bolesno, uključujući i obitelj! Nijedan čovjek na svijetu ne može biti važniji od Boga. Za mnogo ljudi zdravlje je na prvom mjestu. Često se u različitim slavljima čuje kako izražavamo naše želje drugima: „Prije svega zdravlja ti želim, jer je zdravlje najvažnije!ˮ Kad bi trebao birati između Boga i zdravlja, što bi izabrao? Jesi li siguran u to da bi izabrao Boga? A kad bi ti tko naredio da izabereš između Boga i obitelji, između Boga i najvoljenije osobe? Jesi li siguran u to da bi izabrao Boga?

Za Book.hr priredila I. A.

Iz knjige „Od Duha do uhaˮ ” autora patera Augustyna Pelanowskog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjiga će uskoro biti ponovno dostupna u web shopu biblioteke Figulus, a dok ne stigne – prolistaj, možda je baš za tebe ❤️