Čitamo knjigu

SVJEDOČANSTVO POZNATOG ROCK GLABENIKA

Obratio se i oslobodio ovisnosti, ali i dalje živio u kući gdje se preprodavala droga. I što je učinio? Jadni ovisnici došli bi mi na vrata, a ja bih ih dočekao s osmijehom. Misleći da sam onaj isti Caleb, ušli bi da popričaju uz joint ili dva...

Obratio se i oslobodio ovisnosti, ali i dalje živio u kući gdje se preprodavala droga. I što je učinio?

Foto: Unsplash, Ahmed Rizkhaan

 

Jadni ovisnici došli bi mi na vrata, a ja bih ih dočekao s osmijehom

I evo me, kršćanin koji je Isusovom milošću osobođen od sedamnaest godina ovisnosti o drogama, živim u kući u koju dolaze ljudi da bi kupili droge. I što sam učinio? Pa, počeo svjedočiti, naravno. Jadni ovisnici došli bi mi na vrata, a ja bih ih dočekao s osmijehom. Misleći da sam onaj isti Caleb, ušli bi da popričaju uz joint ili dva, ali kada bi ušli u kuću, vidio sam kako se obaziru oko sebe i gledaju kako je kuća čista i uredna. Tada bi me pogledali i vidjeli da sam i ja čist – opušten, nasmiješen i živahan.

Uđi i reći ću ti

„Čovječe, odlično izgledaš“, rekli bi. „Što ti se dogodilo?“
„Uđi i reći ću ti“, rekao bih. Sjeli bismo u dnevni boravak, a na malome stolu između nas najčešće je stajao rotirajući pladanj kojim smo se uvijek koristili kada bi prodavali drogu. Sada ga nije bilo, umjesto njega je na stolu stajala Biblija. (Još uvijek imam taj stolić, zovem ga „Posvećena lijena Susan“.) Odmah bi shvatili da im se nešto sprema i zabavljalo me gledati koliko im treba da bi shvatili kako taj stari, ludi Caleb Quaye s njima uistinu dijeli Evanđelje Isusa Krista.

Prije su ti dečki uvijek imali vremena popušiti joint i besciljno raspravljati o dubokim tajnama svemira. Ali sada, kada su bili uistinu suočeni s tim tajnama i nekime tko ih je objasnio, jedva su čekali pobjeći

Počeo bih im pričati što mi se dogodilo, kako su mi droge uništile život te da postoji način da se sačuvaju od iste štete. Prije su ti dečki uvijek imali vremena popušiti joint i besciljno raspravljati o dubokim tajnama svemira. Ali sada, kada su bili uistinu suočeni s tim tajnama i nekime tko ih je objasnio, jedva su čekali pobjeći. Počeli bi se vrpoljiti i znojiti, pa bi se sjetili nekog hitnog posla koji moraju obaviti. Bog zna jesam li posadio koje sjeme u kakvo dobro tlo – ja sam govorio iz čiste radosti koju mi je Krist dao.

Naravno, moj cimer i bivši poslovni partner nije bio zadovoljon mojim novim tehnikama prodaje. Desetak dana kasnije preselio sam se kod svoga prijatelja Chestera Thompsona dok se ne snađem. Nekoliko tjedana kasnije našao sam stan u Van Nuysu, točno preko puta crkve Church on the Way. Trebao sam preći ulicu do odem u crkvu. Nije prošlo mnogo vremena otkada sam se krstio i još uvijek sam primao socijalnu pomoć, nisam bio zaposlen te bih otišao u pastorov ured da bih nešto naučio. Nisam morao odlaziti u crkvu svaki put kada bi otvorili vrata – ja sam već bio tamo!

Novo zanimanje – ličilac

(…)Kada je postalo očito da me Bog sačuvao od prolaska kroz krizu zbog odvikavanja od droge, znao sam da moram pronaći posao. Tada je moj najbolji prijatelj u crkvi bio (i danas je) Pee Wee Hill koji je svirao bas u crkvenom bendu. U to je vrijeme Pee Wee zarađivao kao ličilac i mogao mi je pronaći posao u istoj tvrtki.
U to prvo vrijeme nitko me u crkvi nije poznavao. Nitko nije znao čime sam se prije bavio. Nitko nije niti znao da sviram gitaru. Ne možete zamisliti koliko mi je to bilo neobično. Od petnaeste sam se godine kretao u društvu najvećih imena u glazbenoj industriji. Svirao sam u bendu koji je nastupao na najvećim festivalima u Europi. Svirao sam pred publikom na rasprodanim stadionima s dvama najpopularnijim izvođačima 70-ih godina. Prepoznavali su me na ulici u Engleskoj i Americi. Sve sam to vrijeme bio dio čvrsto povezane glazbene zajednice koja se poput nekog tajnog društva proširila po cijelome svijetu. Svi su me bendovi poznavali i bio sam dobrodošao u svakome studiju u svijetu.

Da sam to želio, mogao sam podići slušalicu i nazvati najveće rock zvijezde i producente, kao i gomilu drugih slavnih osoba. Pa ipak, oblačio sam bijelo radno odijelo i ličio kuće po cijelome Los Angelesu

Zapravo, još uvijek su me smatrali jednim od najboljih gitarista na svijetu. Da sam to želio, mogao sam podići slušalicu i nazvati najveće rock zvijezde i producente, kao i gomilu drugih slavnih osoba. Pa ipak, oblačio sam bijelo radno odijelo i ličio kuće po cijelome Los Angelesu.

glasnije naslovna 3dIz knjige „Glasnije od rock and rolla” autora Caleba Quayea. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu, u izdanju Biblioteke Vinograd, možete nabaviti ovdje.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh