Svjedočanstva

SLOBODNA I SRETNA

Svoje obraćenje najviše dugujem Međugorju i „Školi molitve” U jednom razdoblju života željela je i činila toliko pogrešnih stvari da se i danas osjeća loše kada se svega sjeti. No, sve se je počelo mijenjati kad ju je prijateljica upitala je li ikada bila na duhovnoj obnovi...

Svoje obraćenje najviše dugujem Međugorju i „Školi molitve”

U jednom razdoblju života željela sam toliko pogrešnih stvari da se i danas osjećam loše kada se svega sjetim. Svaki put kad ispričam neke od dijelova svoje prošlosti, osjetim bol. Onu istu za koju nisam bila ni svjesna da ju nanosim drugima ili me, u krajnjoj liniji, nije bilo briga. Danas je osjećam kao svoju, vjerojatno zato što je mnogo lakše oprostiti drugome nego sebi.


„Zašto ne možeš, pa mlada si?!”

Udana sam i majka troje djece. Moj brak bio je prelijepa priča. Miran. Bez svađa. Mogla bih reći idila. Crkvom, vjerom, molitvom nisam se ‘zamarala’, oni nisu bili ni u kakvoj vezi s mojim životom. Imala sam mnogo prijateljica. Mnoge od njih su bile neudane i bez većih obveza u životu. Često su me pozivale da s njima izađem: „Zašto ne možeš, pa mlada si?!”

Ni sama ne znam u kojem se je trenutku u mene počeo uvlačiti nemir. Sebičnost, prkos, inat. Ne znam što mi se je dogodilo ni kako da to nazovem. Mamila me je pomisao na to da imam pravo na izlaske i dobar provod. Opravdavala sam sebe da sam se rano udala, da nisam imala ništa od „života”, da se jedanput živi… Počela sam izlaziti. Tako je to krenulo…

Suprug mi je stalno govorio: „Kada sam ja doma, budi i ti”. Svađe su nam postale ‘normala’. Bože, kako mi je išao na živce. Nisam mogla biti s njim. Nisam željela tu blizinu. Gadio mi se je. Vikala sam i na djecu. Priželjkivala sam zaposlenje koje bi mi donijelo neovisnost. Pomisao na rastavu braka privlačila me je kao magnet a tako i pojam slobode kako sam ga vidjela u to vrijeme.

Jesam li ikada bila na duhovnoj obnovi?

2015. godine upisala sam se na tečaj vatrogastva. Bila su tu druženja, natjecanja, šale. Ništa posebno ali lijepo provedeno vrijeme. Ondje sam upoznala mladu djevojku koja me je jednom prilikom upitala jesam li ikada bila na duhovnoj obnovi koju organiziraju „Kristofori”…

Tako sam počela ići na njihove molitveno-evangelizacijske susrete. Upoznala sam novo društvo i dolazila redovito tri mjeseca.

U početku me je dosta toga odbijalo. Prepoznavala sam samu sebe u propovijedima. Zato sam se počela polako ‘odmicati’; lagala sam da ne stignem, dok mi sve ponovno nije postalo nebitno.

U siječnju 2016. ponovno sam počela ići na susrete. Tada sam saznala da je jedna od djevojaka molila za moj povratak.

Kome dugujem svoje obraćenje

U veljači 2016. upisala sam se u „Školu molitve” i od tada sam redovita polaznica. U meni je počelo dolaziti do promjena koje rađaju plodovima. Shvatila sam svu nestvarnost i svu težinu one ‘slobode’ za kojom sam čeznula, a koja me je zapravo zarobljavala. Doživjela sam obraćenje, koje zahvaljujem Međugorju i „Školi molitve”. Danas sve rješavam s Bogom. Posebnu bliskost osjećam prema Mariji Magdaleni i životu koji je živjela. Učim od nje. Ponovno sam sretna.

Iste sam se godine zaposlila. Radim s djecom a to je posao koji volim. Odnosi u našem braku su se promijenili. Razgovaramo. U nekim situacijama ja sam smirenija i moj muž reagira drugačije. Ne vičem više na djecu i to mi je jako bitno. U našem domu više nema svađa. Danas smo sretan bračni par. Promijenila sam i stil odijevanja. Ne oblačim se više „izazivački” kako bih plijenila tuđe poglede i time budila skrivene požude. Sretna sam kad vidim kako me kći oponaša. Nastojim živjeti život dostojan Gospodina. Neki se čude što toliko radim u crkvi. Mogu samo reći da je to život koji me ispunjava, a svi koji žele mogu sa mnom.

Ovo mi je drugi brak…

Želim napomenuti da mi je ovo drugi brak. Prvi put sam se udala jer sam ostala trudna. U tom braku sam bila tri mjeseca. U prve tri godine bivši je suprug vidio našeg sina svega tri puta. Ne krivim ga zbog njegove nezainteresiranosti; smatram da je to nešto dublje u njemu zato što ga je, dok je još bio dijete, napustio otac.

Srećom, uz mog sina danas je čovjek koji mu je po svemu otac. Ni on ni njegova obitelj nikada nisu pravili nikakve razlike između njega i ostale djece niti mene gledaju drugačije. Duboko to cijenim.

Na žalost ne mogu ići na ispovijed niti primati hostiju zbog čega osjećam težinu. Na klanjanju pred Presvetim kažem mu sve: i grijehe, i poteškoće, i muku, i sreću. Ipak, htjela bih više pa sam prije dvije godine podnijela zahtjev za crkveno poništenje braka. S obzirom da za to postoji osnova, nadam se da će do njega doći. Moj današnji suprug nije obraćenik, ali vidim promjene na njemu jer i on želi da se vjenčamo u crkvi.

Radujem se danu kada ću ponovno moći primati hostiju i osjećati puninu zajedništva s njim.

Za Book.hr posvjedočila Marija Magdalena (Ostali podaci poznati uredništvu). Priredila Janja Kružić.

Komentirajte
Komentiraj
U komentarima je zabranjeno vrijeđanje na bilo kojoj osnovi. Komentari koji sadrže uvredljive poruke ili neprimjerene izraze bit će uklonjeni.

Reci što misliš

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Najčitanije

Na vrh