Svjedočanstva

OBRAĆENJE U ŠURKOVCU

Živio je u svijetu droge i bluda, sve dok nije otišao na molitvu kod fra Ive Pavića „Prijatelj me je nagovarao da odem s njim u Šurkovac. Imao sam puno izgovora. Nagovarao me je oko godinu dana sve dok jedne nedjelje nisam odlučio otići s njim...”

'Živio sam u svijetu droge i bluda, sve dok nisam otišao na molitvu kod fra Ive Pavića…'

Svjedoči Tomislav (ostali podaci poznati uredništvu)


Otprilike 2002. godine ušao sam u svijet droge. Svidio mi se je osjećaj koji mi je pružao dok je djelovanje trajalo, unatoč tome što bih poslije uvijek osjećao duboku prazninu, bijedu, očaj. Sve sam više čeznuo za ponovnim uzimanjem jer me je to „dizalo”. Iako sam i prije živio bludno, sada bi u meni, nakon svakog uzimanja droge, glad za bludom bila sve intenzivnija. Tako sam redovito počeo gledati pornografske filmove i samozadovoljavati se. Bio sam u grešnoj vezi, ali činjenje bluda s djevojkom nije mi bilo dovoljno. Na pornografskim stranicama tražio sam sve mlađe, i svakakve kombinacije; to je postajalo sve bolesnije. Ukratko, moj se život sveo na drogu i blud.

Moj brat u Kristu, koji je na neki način bio isti, a doživio je Boga godinu dana prije mene, nagovarao me je da odem s njim u Šurkovac. Imao sam puno izgovora. Nagovarao me je oko godinu dana sve dok jedne nedjelje nisam odlučio otići s njim.

„Bit ćete kršteni Duhom Svetim”

Došao sam izravno iz svijeta potpuno nepripremljen za ono što će uslijediti (neispovjeđen, bez znanja, bez ičega).

Ušli smo u crkvu i prvo što sam primijetio bio je natpis: „Bit ćete kršteni Duhom Svetim”. Kroz mene je prošla „jeza” (struja). Sjeli smo i gledali okolo i u jednome se trenutku i meni i mom bratu pred očima pojavilo isto: dok smo gledali Isusov kip, oko njega se je pojavilo svjetlo, nešto poput aure, koje se je pomicalo lijevo-desno. Raskolačili smo oči u čudu. Gledao sam ne bih li otkrio izvor svjetlosti, neki reflektor ili bilo što što bi objasnilo tu pojavu, ali ništa…

Napokon se je pojavio fra Ivo Pavić. Počelo je… Jednu su ženu koja je vikala nekakvim muškim glasom iznijeli van, no nekakvim čudom nije me bilo strah. Nakon kratkog vremena neka je djevojka, od nas udaljena oko dva metra, počela glasno plakati i klicati: „Isuse, volim te! Isuse, volim te!” Obratili smo pažnju na nju i ja i moj brat kad, gle, djevojka je svijetlila kao lampa. Oko glave je imala nešto nalik svjetlećem sombreru. Kasnije sam bratu nacrtao kako je to izgledalo, i on je potvrdio da je vidio isto!

Od mise nisam „uhvatio” gotovo ništa. Kada je misa završila, brat mi reče: „E, sad ide osobni blagoslov”. Nisam imao pojma o čemu je riječ. Gledao sam kako se je mnoštvo uputilo prema igralištu. Uputili smo se i mi. U skupinama smo ulazili na travnjak i poredali se u nekoliko redova. Tada sam se, onako u mislima, zapitao: „Što će se sada događati?” Gledao sam oko sebe kako ljudi padaju kada ih svećenik dotakne. Nisam znao što trebam raditi, i rekao sam u sebi: „Bože, nemoj da ja padnem zato što je moj susjed pao, i nemoj da ostanem stajati zato što moj susjed stoji. Neka bude po Tvojoj volji.” Došao je red na mene. Fra Ivo je položio ruku na mene, i ja sam pao kao pokošen. Osjećao sam se ugodno: kao da ležim na najljepšem madracu. Pokušao sam se pomaknuti i mogao sam ali taj mi je osjećaj bio previše dobar pa nisam htio odmah ustati. Nakon izvjesnog vremena ustao sam. Bio sam malo ošamućen pa sam sjeo.

„A tu čudima nije bio kraj…“

Pred polazak sam osjetio kako me prepone toliko svrbe da sam pomislio da ću se počešati ondje pred barem tisuću ljudi, ali nisam to učinio. Kada sam došao kući, bio sam pod dojmom jer takvo što nisam još nikad niti vidio niti osjetio. Nisam niti znao da sam tog trena bio oslobođen od droge i bluda onako neispovjeđen. Bog mi je iskazao milost i pokazao da je njegova ljubav veća i jača od bilo kojeg grijeha. Naravno, poslije toga sam napravio detaljniju ispovijed („životnu”). A tu čudima nije bio kraj. Naime, i dalje sam psovao a bile su to psovke svake vrste i bile su kao poštapalice, no u isto se vrijeme događalo nešto čudno. Kada bi netko opsovao bilo što ili kada bih ja opsovao, pa makar i ‘najsitniju’ psovku, izgledalo mi je kao da mi je netko pojačao zvuk ili kao da onaj tko izgovara psovku, viče. Od toga dana, 26. 10. 2015., do dan-danas nisam uzeo drogu, nisam se samozadovoljavao, i nisam spavao s djevojkom. Govorim to jer to zasigurno ne bih mogao sam, jer živio sam za blud i drogu; htio sam samo to i samo u tome sam uživao. Također, Božjom milošću psovke su nestale iz mog rječnika!

Ovo svjedočanstvo, ovo što mi Bog učini, želim predati Bogu na slavu. Želim predati ovaj talenat nekome tko će ga širiti jer vjerujem da ima jako mnogo onih koji se drogiraju i vjerujem da neki od njih misle kako za njih više nema nade, jer droga redovito ‘isprazni’ čovjeka. Želim im reći da ih Bog ljubi i da ih silno želi gledati slobodne.

Božji blagoslov!

Tomislav

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

  • 281
  •  
  •  
  •  
Komentiraj
U komentarima je zabranjeno vrijeđanje na bilo kojoj osnovi. Komentari koji sadrže uvredljive poruke ili neprimjerene izraze bit će uklonjeni.

Reci što misliš

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Portal Book.hr osim tekstova iz tiskanoga izdanja časopisa Book, nudi dodatne zanimljive i važne teme. Naša je želja doprijeti do ljudi, posebno mladih, koji su iz bilo kojeg razloga privremeno ili trajno odustali od Boga i/ili Crkve; želimo im ponuditi Božju riječ na način na koji će je moći shvatiti i prihvatiti. Jednako tako želimo onima koji su u vjeri pomoći da ustraju i da napreduju u svojem odnosu prema Bogu i prema Crkvi.

Ponosni član obitelji Rhema

Zaklada Rhema

Pratite nas

Pratite nas na Facebooku Pratite nas na Instagramu Pratite nas na Twitteru Pratite nas na Youtubeu

Kontakt

PORTAL I ČASOPIS BOOK
Franje Gažija 2
48 000 Koprivnica, HrvatskaTelefon: +385 (0)95 206 5421 | +385 (0)48 210 104

Sva prava pridržana © 2017. Ustanova Kristofori. Izrada: Kosinus.hr

Na vrh