Duhovnost

O svecima (rubrika): Sirmijski biskup Irenej – nepokolebljiv svetac

Sirmijski biskup Irenej – nepokolebljiv svetac book evangelizacija

U panonskom gradu Sirmiju (današnjoj Srijemskoj Mitrovici) na prijelazu iz 3. u 4. st. živio je Irenej, mlad, oženjen čovjek, koji je usto bio i predsjedatelj crkvene zajednice. U to doba Sirmij je bio prijestolnica Dioklecijanova suvladara Maksimijana Galerija, poznata po svojoj žestokoj naravi, kao i po poganskoj vjerskoj orijentaciji. A kad je nastupio progon kršćana, predsjedatelj kršćanske zajednice bio je prvi uhićen, pa je tako Irenej zaslužio pobjedničku palmu ispovijedajući svoju vjeru pred sudcem Probom. Njegovo mučeništvo opisano je u latinskoj legendi sastavljenoj u Panoniji u 4. st. preradom zapisa sa sudskog ispitivanja i sadrži razgovor koji se odvijao između biskupa Ireneja i sudca Proba.


Ma tko to ne želi? Svi mi želimo baš to, biti uspješni, priznati, cijenjeni, ugledni, poštovani, bogati! Bili mi svjesni toga ili ne, prodat ćemo vragu svoju dušu za to.

Vojnici su uhvatili Ireneja i odveli ga na suđenje, a on je pokazao svoju postojanost u vjeri, ustrajnost u ispovijedanju i snagu pred prijetnjama, potpuno siguran u to da čini pravi odabir za sebe i svoj život. On radije prihvaća mučila nego da žrtvujući idolima zanijeka Boga i bude iskorijenjen iz Božjeg naroda. Za Ireneja je radost biti sudionikom mučeništva Gospodina, i u tome ga ništa neće pokolebati. Već to je bilo dovoljno da se Ireneja osudi na smrt, no stvari nikada nisu tako jednostavne kako se čine. Naime Prob je pokušao nagovoriti Ireneja da ispuni zakon, da ga ne bi morao ubiti. Jer tko žrtvuje idolima, on se podlaže carskomu zakonu i postaje lojalan rimski građanin. Zato Prob čini sve ne bi li biskupa nagovorio na apostaziju i spasio ga od smrti. A ako biskup grada apostazira, njegovo stado vjernika će ga u tome slijediti, Crkva će se iskorijeniti, a Prob će biti nagrađen zbog svojeg uspjeha; carevi će ga pohvaliti, napredovat će na poslu, bit će ugledan u društvu, a naravno, dobit će i bolju plaću i darove. Ma tko to ne želi? Svi mi želimo baš to, biti uspješni, priznati, cijenjeni, ugledni, poštovani, bogati! Bili mi svjesni toga ili ne, prodat ćemo vragu svoju dušu za to.

 

Zato Prob, lukav i uspješan sudac, s dugim iskustvom u svojem poslu, ima odličan plan kako će Ireneja nagovoriti da se pokori carskomu zakonu. Ispitivanje je bilo javno i ondje su bili i Irenejeva obitelj i rodbina. Irenejeva žena i djeca, vidjevši kako ga muče, obujmiše mu noge i moljahu ga neka se smiluje njima i pokori zapovijedima careva. Odavde plakaše otac, odande supruga, s treće strane djeca: i sluge tugovahu i plakahu nad njim, susjedi kukahu, prijatelji jadikovahu. Svi su oni vikali u jedan glas, govoreći: „Smiluj se nježnoj mladosti svojoj.“ Prob je bio siguran da će njihove suze odvratiti Ireneja od te ludosti, jer svaki normalan čovjek prvo se brine za sebe. Tako je i danas. Koliko puta nam govore: Ne budi budala! Pobrini se za sebe, za svoje potrebe, za svoj život, za svoj trbuh, gledaj ti sebe i svoje poslove. Pobaci to dijete! Uzmi to mito! Radi nedjeljom! Varaj da ne dobiješ otkaz! Nemoj trpjeti nepravdu! Pobuni se! Traži svoje pravo! Budi sebičan, egoističan, jer prvo sam Ja, potom opet Ja, pa Ja, i Ja, a onda, ako ima malo vremena, možda možeš doći i Ti na red. Cijeli svijet se vrti oko mene, mojih potreba, i mojih želja.

Njegova pitanja odražavaju pogansko razmišljanje, po kojem je najbitnije da se očuva obitelj, djeca, poštovanje, ugled i sigurnost. Koliki ljudi, pa i deklarirani Hrvati i katolici, danas misle isto tako.

Ta legenda prikazuje srž sukoba poganstva i kršćanstva i poučava nas u vjeri te poziva da gledamo na vječnost. Jer Irenej je svojoj obitelji, djeci i rođacima odgovarao riječima gospodina Isusa Krista: „Zaniječe li me tko pred ljudima, i ja ću njega zanijekati pred Ocem svojim koji je na nebesima!“ Njegova nada bila je u nebu, kod Gospodina. Nada njegove obitelji bila je u Ireneju, a on je želio da se i oni obrate i da iskuse kako je Bog dobar, siguran u to da će se Bog pobrinuti za njegove najbliže kao što se brine i za njega.

Irenejevo ponašanje postavlja jedno pitanje pred poganskog suca Proba; jer vidi oca kojeg ne slamaju dječje suze, muža koji je tvrdokoran u opiranju emocijama, gotovo nemilosrdan prema onima koji su mu najbliži. Pa zar ti osjećaji ljubavi prema najbližima nisu dovoljni da slome tu tvrdoglavu ludost u kojoj je ogrezao biskup. Ali Irenej je svjestan da slijediti Isusa Krista ne može onaj tko stavlja svoju rodbinu prije Boga. Takvo stajalište za Proba je potpuno nerazumljivo, pa ga nagovara: „Imaš djecu te zato njima za ljubav žrtvuj, da ne izgube s tobom ime očevo.“ Njegova pitanja odražavaju pogansko razmišljanje, po kojem je najbitnije da se očuva obitelj, djeca, poštovanje, ugled i sigurnost. Koliki ljudi, pa i deklarirani Hrvati i katolici, danas misli isto tako. Koliko mladih se našlo u toj istoj dilemi i borbi kad su se odlučivali slijediti Isusa Krista u posvećeni život. Koliko njih je bilo prisiljeno suprotstaviti se svojima, čak i krišom pobjeći ne bi li ostvarili svoj poziv.

No sveti biskup Irenej ponavljao je: „Djeci mojoj otac je Bog. On može spasiti i njih i mene. U njega se ufamo i duše mu svoje povjeravamo, da ne bismo propali.“ Time je potvrdio svoj izbor za Boga, za nebo i za vječni život. Zato se Prob, vidjevši da su mu svi napori bili uzalud, sve vrijeme potrošeno uludo, a planovi propali, rasrdio i u bijesu osudio Ireneja. Zapovjedio je biskupa prvo probosti mačem a potom njegovo tijelo potopiti u rijeku Savu. A Irenej je radostan u zahvaljivanju Gospodinu pošao u nebo, moleći za katoličku sirmijsku Crkvu i puk. Bilo je to 25. ožujka 304. godine.

Sirmijska Crkva u kasnoj antici častila je svojeg biskupa i mučenika Ireneja. Na mjestu gdje je, po predaji, pogubljen, na desnoj obali rijeke Save, arheolozi su otkrili ranokršćanski objekt s apsidom, koji je bio centar kulta. Unutar bazilike otkriven je natpis posvećen sv. Ireneju: „In basilica domini nostri Erenei”. Bazilika je bila u funkciji tijekom druge polovine 4. st. do sredine 6. st., kad je zbog seobe naroda uništena. Rimski martirologij spominje se sv. Ireneja 6. travnja.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh