Foto: Screenshot

Otac Christopher Alar u ovom videu govori o marijanskim ukazanjima za koja nitko, odnosno malo tko, zna. Vatikanski priznata ukazanja su poznatija ili slavljenija, no to ne umanjuje značaj onih ukazanja koje je odobrio biskup, naglašava otac Alar (dužnost odobravanja ukazanja prvo pada na biskupa biskupije u kojoj se dogodilo).

Jedno od takvih ukazanje je i ono uoči blagdana Uzvišenja Križa u 10. stoljeću, u Švicarskoj u Einsiedelnu. Radi se o čudesnoj posveti pustinjačke kapelice Gospe od Einsiedelna.

Priča o pustinjaku svetom Meinradu

Rano u devetom stoljeću živio je mladi benediktinski redovnik imena Meinrad. Dobio je kip Marije koja drži dijete Isusa u svojim rukama. Jednog dana, otac Alar misli da je to bilo 828. godine, postao je pustinjak u šumi na brdu Schwarzwald u Švicarskoj. Ubrzo se povezao s prirodom i pronašao gnijezdo s dva mlada gavrana. Udomio ih je i pripitomio. Proveo je nekoliko godina na ovoj planini i bio sretan mladi pustinjak.

No, k njemu je počelo dolaziti sve više hodočasnika jer su čuli za njegovu svetost. Pobjegao je iz te male ćelije, uzevši sa sobom kip Marije s Djetetom Isus i dva mala gavrana. Otišao je dublje u šumu i napravio kolibu i kapelicu. Postavio je Gospin kip, a vjerni gavrani bi sjedili na tom kipu, s obje strane križa koji je imao. Gledali bi ga dok je radio i molio. Bio je sretan, ali jednog dana netko je otkrio njegovo skrovište, i budući da je bio katolički svećenik, pretpostavili su da ima zlata…
Jedne noći subrat je čuo kako sveti Meinrad recitira časoslov, prišao mu i rekao o ovim stvarima koje će se dogoditi.

Nakon više od 20 godina molitve i pokore, slaveći Misu u ovoj maloj kapelici, otprilike 861. godine, Bog mu je pokazao da će se nešto dogoditi, imao je otkrivenje

Evo što se dogodilo: Nakon više od 20 godina molitve i pokore, slaveći Misu u ovoj maloj kapelici, otprilike 861. godine, Bog mu je pokazao da će se nešto dogoditi, imao je otkrivenje.
Prepustio se i prihvatio volju Božju.

Izašao je poželjeti dobrodošlicu ovoj dvojici, znajući iz viđenja da će ga ubiti

Odjednom su došli neki pljačkaši. Nikad do tada nije imao problema, jer su uokolo njega živjeli medvjedi i divlje životinje. Ta dva kriminalca čula su da ljudi dolaze tamo i pretpostavili su da ima novca. Hladne zimske noći probijali su se kroz snijeg do njegove kapelice. Sveti Meinrad završavao je Misu i čuo viku svojih gavrana. Izašao je poželjeti dobrodošlicu ovoj dvojici, znajući iz viđenja da će ga ubiti. Dao im je kruha i vina, a oni su tražili da im preda svoje blago. Pokazao im je svoje skriveno blago; odveo ih u kapelicu i pokazao Marijin kip. Drugog blaga nemam, rekao im je, ovo je najveće blago od svih.

U bijesu su pretukli ovog jadnog, starog pustinjaka na smrt.

Dva su gavrana divlje letjela okolo, grakćući i pokušavajući pomoći svom prijatelju. Pljačkaši su pobjegli u strahu, a gavrani su ih slijedili i nekako doveli vlasti do ovih kriminalaca i ubojica.

Hodočasničko mjesto

U godinama koje su slijedile, hodočasnici su čuli ovu priču i počeli dolaziti u tu malenu, napuštenu kapelicu. Onda je nekoliko redovnika pustinjaka počelo dolaziti. Do ranih 900-ih, kapelica je postalo hodočasničko mjesto.
934. godine, stigao je sveti Eberhard iz Strasbourga i počeo graditi samostan. Ogradio je i zaštitio Meinradovu svetu kapelicu, koja je široka i dugačka smo nekoliko metara. Dovršili su gradnju i monah Eberhard koji je i sam postao svetac, postao je prvi opat u Einsiedelnu.
Pozvao je biskupa, svetog Konrada, da posveti ovu kapelu Gospe od pustinjaka.

Čudesna posveta kapelice

Sveti Konrad doveo je augsburškog biskupa i mnoge njemačke prinčeve i vitezove. Uoči blagdana Uzvišenja Križa, koji se odvijao u svetištu Gospe u Einsiedelnu, opisan je jedan od najslavnijih događaja u povijesti Katoličke crkve i nitko za njega ne zna.

Mnogi sveci to opisuju kao jedan od najslavnijih događaja u povijesti Katoličke crkve, a gotovo nitko za njega ne zna!

Mnogi sveci to opisuju kao jedan od najslavnijih događaja u povijesti Katoličke crkve, a gotovo nitko za njega ne zna!
Ovaj sveti biskup iz Konstance otišao je s nekolicinom redovnika noć prije nego su trebali posvetiti kapelu, na molitvu.
Molio je Djevicu Mariju da prihvati svetište i da ga učini središtem hodočašća, u čast svetog Meinrada. Iznenada, točno u ponoć ovaj biskup, sveti Konrad i oni koji su bili s njim, počeli su čuti zvuk mnogih glasova koji pjevaju nebeski hvalospjev.
Bili su zaprepašteni jer je cijelo mjesto bilo obasjano prekrasnim prizorom, pa su podigli pogled i vidjeli ono što je opisano s potpunim čuđenjem: Svetište kapele bilo je ispunjeno blještavim svjetlom, koje je sve činilo jasnijim i svjetlijim od sunca, a oltar je bio potpuno osvijetljen.

Ovako su zapisali njihovo svjedočanstvo:

„Tada su vidjeli kako s neba silazi veličanstvena povorka anđela pod vodstvom svetog Mihaela arkanđela. Neki od njih formirali su zbor i pjevali nebeske psalme. Dok su drugi ljuljajući zlatnim kadionicama zauzeli svoja mjesta pred oltarom.

Nakon anđela došao je sveti Petar s križem u ruci, pratili su ga sveti Matej, sveti Marko, sveti Luka i sveti Ivan. Nakon njih su išla trojica velikih Crkvenih naučitelja, sveti Grgur, Sveti Augustin i sveti Ambrozije.

Tada su, obučeni kao đakon i podđakon, došli mučenici sveti Lovro i Stjepan. Na kraju se, kao veliki svećenik, obučen u papinsko ruho i noseći ljubičastu misnicu, pojavio u svom sjaju svog božanstva, naš Gospodin i Spasitelj, Isus Krist.

Tada se, kao vrhunac koji oduzima dah, neposredno prije nego što je Sin Božji započeo svetu Misu, kojom je ovo svetište zauvijek trebao posvetiti svojoj Bezgrešnoj Majci, pojavila Djevica Marija i zauzla svoje mjesto, iznad oltara u kapeli, u blistavoj slavi.”

Isus je posvetio ovu kapelicu kao kapelicu „Gospe od pustinjaka”.

Što o ovome nevjerojatnom ukazanju govori otac Christopher, možete u cijelosti poslušati u videu s hrvatskim titlovima, koji je objavila izdavačka kuća Kyrios, a u videu ispod njega možete vidjeti i kako svetište izgleda danas:

Ivana Adamić, Book.hr