Duhovnost

ČITATELJ ČITATELJU

Neki nisu mogli ići na svetu misu, primiti sakramente, nisu imali nikoga tko bi ih naučio moliti… Jesmo li zahvalni na primljenim milostima? Mnogo smo toga dobili od djetinjstva, a nismo naučili cijeniti. Primjerice, zdravlje. No, nisu se svi rodili zdravi. O zdravlju razmišljamo tek kad se razbolimo. Često prekasno! Isto to možemo reći i za tradiciju vjere koju smo naslijedili od svojih roditelja…

Neki nisu mogli ići na svetu misu, primiti sakramente, nisu imali nikoga tko bi ih naučio moliti… Jesmo li zahvalni na primljenim milostima

Pišem da vam ukažem na milost krštenja koju ste primili kao novorođenčad, milosti pričesti i krizme koje ste primili kao djeca, milost sakramenta pomirenja kojemu ste makar tradicionalno tu i tamo pristupili ili uživate njegove blagodati u potpunosti, na milosti prisustvovanja misnim slavljima u lokalnoj crkvi i redovnog primanja blagoslova svete euharistije. Da vam ukažem na milost što ste poslani na vjeronauk u crkvi, a i u školi (pa makar samo zato jer se to tako radi) jer nemaju svi tu milost. Oko vjeronauka se i prečesto zbivaju borbe u hrvatskim obiteljima. Ukazujem vam na milost što vas je netko u obitelji naučio osnovne molitve, pa čak i molio s vama; što je vaša baka molila krunicu za vas, a vi ste možda smatrali da je to gubljenje vremena. Možda ste slavili Božić i Uskrs i druge katoličke blagdane ni ne znajući da nisu svi imali tu milost. Možda ste s obitelji odlazili na ponoćke još kao djeca. Možda vam je svećenik dolazio blagoslivljati kuću iz godine u godinu, a ponekad je svratio i na obiteljski ručak.


„Nekima od nas je duša jecala dok su sami odlazili na ponoćku gledajući vas koji ste bili sa svojim obiteljima“

Možda ste se vjenčali u crkvi jer je to „ljepše”, „romantičnije”, jer se to tako radi, a niste nikada razmišljali kako je i to velika milost koju ste primili. I onda kad vas čujem da vam je svejedno za vaše primljene sakramente, da je to samo tradicija, nešto što se obavlja, da je to glupost i praznovjerje, da zašto vas nitko nije pitao jeste li se željeli krstiti kao djeca, da se želite ispisati iz Crkve kao iz članstva u lokalnoj teretani, nešto me stegne u srcu. Stegne me jer nismo svi te sreće kao vi da blagoslov Božji počiva na vama od rođenja, da imate sve darove koje vam Crkva može pružiti, a da ih ni ne želite ili ih ni malo ne cijenite ili ih pak uzimate zdravo za gotovo. Zaboli me srce jer nekima od nas je svaki korak prema crkvi bio borba. Nekima od nas je svaki primljeni sakrament bio dobivena bitka u ratu. Neki od nas su poskrivećki učili Očenaš ispod deke osvjetljavajući mali molitvenik džepnom lampicom. Neki od nas su potajno odlazili na vjeronauk jer im nije bio dopušteno. Nekima od nas je duša jecala dok su sami odlazili na ponoćku gledajući vas koji ste bili sa svojim obiteljima. Nekima od nas su božićni ukrasi znali završiti u smeću. Neki od nas nisu imali pobožne predmete u kući. Nekima od nas nitko nikad nije došao blagosloviti kuću. Neki od nas su godinama čuvali malu karmelićansku knjižicu pronađenu ispod školske klupe i skrivali je da nitko ne nađe takav predmet sa slikom Isusa i Marije kod njih. Na neke su čak bacani uroci da bi prestali vjerovati i odlaziti u crkvu ili da bi prestali primati svete sakramente.

„Zahvalite Bogu što nikad niste ni imali prilike razmisliti da je moguće drugačije“

Da, ima i nas koji se borimo za sve ono što neki od vas imaju samo po sebi. Ima nas koji se borimo za svoju vjeru i njezino ispovijedanje. Zato, budite zahvalni za sve primljene milosti, za primljene sakramente, posebno krštenje u tako ranoj dobi. Zahvalite Bogu što nikad niste ni imali prilike razmisliti da je moguće drugačije. Budite zahvalni što ste od rođenja bili dio Crkve, što ste se uvijek u nju mogli vratiti kad ste poželjeli i što ste mogli otići od nje jer da biste otišli, morali ste jednom biti dio nje. Jer ima nas koji smo htjeli, a nismo smjeli; koji smo htjeli, a nismo mogli; koji smo htjeli, a bili smo odbačeni; ali smo usprkos svim odbacivanjima i dalje željeli samo jedno – boraviti u domu svog Gospoda.

Zato pozivam sve da zahvalimo Bogu na milostima svetih sakramenata, svete mise, pučkih pobožnosti, tradicionalnih običaja. Zahvalimo Bogu što smo dio njegova Tijela-Crkve i što ćemo to zauvijek ostati po krštenju.

Hvala ti, Bože, što sam kršten kao dijete i od rođenja bio dio crkvene obitelji te primio zaštitu odozgo. Hvala ti što su me roditelji slali na vjeronauk da naučim više o tebi i svojoj katoličkoj vjeri. Hvala ti na krunici u ruci moje bake. Hvala ti na privjesku tau oko mojeg vrata. Hvala ti na adventskom vijencu koji je svake godine na mojem stolu. Hvala ti na svećeniku koji dolazi blagosloviti moj dom. Hvala ti na obojenim jajima u košarici uoči Uskrsa. Hvala ti za naučene molitvene obrasce. Hvala ti što su me roditelji redovito ili povremeno vodili na svetu misu.

Hvala ti što sam dio Katoličke crkve. Hvala ti što sam tvoj, Isuse.

Tekst je prvotno objavljen u časopisu Book

Autorica: Vedrana Čolić

Komentirajte
Komentiraj
U komentarima je zabranjeno vrijeđanje na bilo kojoj osnovi. Komentari koji sadrže uvredljive poruke ili neprimjerene izraze bit će uklonjeni.

Reci što misliš

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Najčitanije

Na vrh