Foto: Shutterstock

Uz razne hobije kojima se bavim, potaknuta grupom žena iz crkve, pridružila sam se i njihovu klubu za šivanje s posebnim naglaskom na šivanje pokrivača u američkom stilu, tzv. kvilting. Voditeljica kluba ispričala nam je kratku povijest nastanka takvog načina šivanja.

„Sama sebi šije pokrivače“

Kvilting su osmislile siromašne žene koje su od stare odjeće i ostataka tkanina stvarale nove stvari spajanjem krpica različitih materijala i uzoraka. Takvo šivanje imalo je čak i sentimentalnu vrijednost jer komadići odjeće njihovih najdražih nastavljali bi postojati u nekom drugom obliku, npr. u patchwork pokrivaču ili jastučiću.

U pjesmi o vrsnoj ženi piše: „Ne boji se snijega za svoje ukućane, jer sva čeljad ima po dvoje haljine. Sama sebi šije pokrivače, odijeva se lanom i purpurom.” (Izr 31,21-22) Potaknute tim stihovima, ali i urođenom ženskom kreativnosti, i mi smo odlučile ukrasiti svoje domove svojim pokrivačima, jastučićima, zavjesama i raznim ukrasima, a usto se naravno i dobro zajedno zabaviti. Kažu da žena ima sposobnost umnožiti sve što joj se dâ i da tako od kuće stvara dom. Kvilting je apsolutno jedan od načina stvaranja toplog doma.

Ništa ne uspijeva preko noći

Spajajući mnoštvo izrezanih kvadratića različitih uzoraka u smislenu cjelinu, shvatila sam kako je svaki naš projekt, svaki naš cilj, a tako i cijeli naš život jedan veliki patchwork. Kako bismo bilo što postigli moramo poduzeti mnoštvo sitnih koraka prema cilju, spojiti mnogo manjih dijelova u jednu novu cjelinu. Ništa ne uspijeva preko noći, već samo strpljivim spajanjem kvadratića u cjelinu prateći osmišljeni uzorak.

Naravno, kad šijemo kvadratiće jedne s drugima, ne ide uvijek sve iz prve, već nam se znaju potkrasti sitnije ili krupnije pogreške. Nekad slučajno sašijemo dva pogrešna kvadratića, zahvatimo dvostruki materijal ili mašina načini pogrešan šav. Tada se razočaramo pogotovo ako se naš posao tog dana bližio kraju. No nemamo izbora nego strpljivo odšiti malom odšivalicom krivo sašiveni šav kako bismo ga ispravili, a zatim cijeli postupak početi iz početka. Dosadno!

Upravo tako se događa i u našim životima kad pogriješimo. Razočarani smo, nestrpljivi i gubimo živce, ali kako bismo postigli svoj zacrtani cilj, trebamo ispraviti greške i krenuti ispočetka gdje smo stali. Odšiti zadebljane, začvorene, prekinute ili krive šavove. Odšiti krpice koje nisu kompatibilne i spojiti ih sljedeći put ispravno. Ispravljanje zahtijeva vrijeme i strpljenje, ponovne korake na mjestima za koje smo mislili da smo ostavili za sobom. Vraćanje koncentracije na posao i cilj kad smo je izgubili. Tehničko ispravljanje mašine i konca s vremena na vrijeme.

Živjela različitost

No sve je to lakše u dobrom društvu i uz podršku drugih koji također šiju pored nas svoje pokrivače. Vjerujem da bih, da sam svoj pokrivač šivala sama, davno odustala, iznervirala se i zaključila da to nije za mene, ali uz pomoć drugih žena, njihovih usputnih šala i priča, nekako je sve jednostavnije, zabavnije i odjednom postaje moguće.

Na kraju, kad napokon spojimo sve kvadratiće i rezultat truda leži pred nama, naše djelo izgleda puno savršenije i bolje nego što smo mogle zamisliti dok smo se mučile s pojedinostima. Zapažamo da se neke manje nepravilnosti koje su nas kopkale i unosile nemir zapravo u cjelovitoj slici uopće ne primjećuju. Ponosne smo na svoj rad i trud i što je urodio plodom i imamo na što i biti ponosne.

Naši pokrivači mi se sviđaju što su tako različiti. Čak i kad koristimo iste materijale, mogu ispasti sasvim drugačiji. Po tome primjećujemo da, bez obzira na iste okolnosti i dobiveni materijal, u svoje pokrivače uvijek unosimo jedinstvenu sebe, svoje ideje, svoju kreativnost i svoju ljubav.

Vedrana Čolić, svibanj 2019.; Book.hr