Foto: Shutterstock

Faustina se ispričavala pred Bogom svojom nesposobnošću, a pred svojim je ispovjednikom pokušala zatajiti te objave. Ipak 29. lipnja vlč. Mihael Sopoćko proniknuo je najdublju tajnu između nje i Boga i upitao nije li imala kakve objave ili naredbe o osnivanju nove redovničke zajednice. Uzalud je Faustina pokušavala sakriti to što je čula od Gospodina. Na kraju razgovora s vlč. Sopoćkom ukazao joj se Gospodin i rekao joj: „Želim da postoji takva redovnička zajednica.“ (Dnevnik, 437) Ni to nije spomenula svojemu ispovjedniku. Požurila je kući neprekidno ponavljajući: „Nisam, Bože, za to sposobna.“ Nije to bilo poput Marijina „neka mi bude po tvojoj riječi“ u trenutku navještenja, već poput Jonina bijega od glasa koji ga je zvao u Ninivu. Faustina nije dozvoljavala tomu glasu da joj se približi: najprije, osjećala se nesposobna da bi ispunila taj zahtjev, a osim toga nakon mnogo godina napokon se činilo da je pronašla svoj životni put, koji joj je Gospodin naredio tražiti.

‘Približilo se vrijeme primanja svete pričesti. Isus je nestao, a ja sam vidjela veliku svjetlost. Tada sam čula riječi…’

Isus ipak nije dozvolio Faustini da se sakrije, ponovno joj se objavljuje i tjera je da ispuni taj zahtjev. Drugog dana ukazao joj se tijekom svete mise i rekao da zahtijeva „da se osnuje redovnička zajednica koliko god je moguće brže“. „’Ti ćeš sa svojim sestrama biti u toj zajednici. Moj Duh bit će vaše pravilo života. Moj život treba biti uzor vašim životima, od jaslica pa sve do smrti na križu. Uroni u moje tajne i upoznat ćeš bezdan Mojeg milosrđa prema stvorenjima i Moju beskrajnu dobrotu. Tu dobrotu prenosit ćeš svijetu da je upozna. Molitvom ćeš posredovati između neba i zemlje.’ Približilo se vrijeme primanja svete pričesti. Isus je nestao, a ja sam vidjela veliku svjetlost. Tada sam čula riječi: ‘Udjeljujemo ti svoj blagoslov.’ I u tom trenutku iz svjetlosti je izašla zraka koja je prodrla mojim srcem. Čudna vatra zapalila se u mojoj duši – mislila sam da ću umrijeti od radosti i sreće. Osjećala sam kako mi se duša odvaja od tijela. Osjećala sam savršenu uronjenost u Boga i kako me Svevišnji poput zrnca prašine odnosi u nepoznata prostranstva.“ (Dnevnik, 438 – 439)

Poteškoće, sumnje, zabrane…

Ta je vizija bila prijelomna. Faustina se otvorila Božjemu glasu. Prvi put ne boji se zadaća koje joj Isus želi povjeriti. „Ništa mi nije bilo teško“ – zapisala je – „osjećam odvažnost i Božju snagu koja je u meni. Rekla sam Gospodinu: ‘Spremna sam na sve zahtjeve tvoje volje.’“

Ipak, ni Božji blagoslov ni Faustinina spremnost nisu učinili da bi ta zadaća ni na koji način bila lakša. Od dana kad je Faustina izrekla „spremna sam“, počele su različite poteškoće, sumnje i zabrane. Faustina je pokušala pronaći pomoć kod poglavarica, nekoliko ispovjednika, između ostalih i nadbiskupa, a također i svetaca i Majke Božje.

Ulomak iz knjige „Svaka je duša poseban svijet“ autora Jana Grzegorczyka. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.