Razmišljamo o evanđelju

O. LORENZO MONTECALVO

Nisam bio lijep, nisam bio svet i nisam bio bogat; svejedno, njegov se pogled spustio na mene I ti se trudi da slijediš Isusa. On ti priprema stol radosti, mira i ljubavi na oči tvojih neprijatelja

Foto: Pixabay, John 

 

„Hajde za mnom”, rekao mi je Isus kad sam imao samo 12 godina. I od tada sam ga uvijek slijedio. Svećenik sam po pozivu. On je taj koji me pozvao da budem službenik njegove Riječi i Euharistije.

Put zvanja nije bio lagan: u sjemeništu smo trpjeli glad, hladnoću, ali iznad svega manjak ljubavi i nježnosti

Nisam bio lijep, nisam bio svet i nisam bio bogat; svejedno, njegov se pogled spustio na mene. U mom srcu uvijek je bilo Da za Njega. Put zvanja nije bio lagan: u sjemeništu smo trpjeli glad, hladnoću, ali iznad svega manjak ljubavi i nježnosti. Kako su godine prolazile, mnogi momci su se vraćali svojim kućama ili bi ih nadređeni poslali jer, po njihovom rasuđivanju, nisu imali poziv od Boga da postanu svećenici. Tijekom formacije, neki su me nadređeni cijenili i voljeli, dok su drugi, s obzirom da sam bio vrlo živahan, smatrali da nemam poziv na svećeništvo. U sjemeništu sam bio duša rekreacijskih aktivnosti. Ova karizma je u mojim drugovima izazivala mnogo zavisti. Ali, iskreno, moram reći da me njihovo držanje mnogo naučilo praštati.

Gospodin mi je darovao velik dar: postojanost

Vrijeme od 16. do 21. godine bilo je doba velike nutarnje preobrazbe. Gospodin mi je darovao velik dar: postojanost. Ponekad bi mi neki subrat, možda obuzet duhom zavisti, otvoreno rekao: „Ti nisi inteligentniji od mene, nego postojaniji”. A ja bih mu odgovorio: „Inteligencija bez postojanosti malo postiže”. Imao sam 21 godinu kad su Nadređeni odlučili da me pošalju u SAD na studij teologije. Bilo je to 26. kolovoza 1966. Bio sam mršav. Imao sam 49 kg. Nisam znao jezik. U sjemeništu je sve bilo na engleskom jeziku. Dugi sati tišine. Snažna predanost da se ispravno nauči jezik. Postupno sam savladao engleski. Život u sjemeništu nije bio surov kao onaj u Italiji.

Unatoč razočaranjima, bolima, napastima, padovima, svim „ne” koje sam rekao Gospodinu, danas sam još uvijek svećenik i izjeda me revnost za dom Gospodnji

Za svećenika sam zaređen 30. svibnja 1970. Toga jutra sam mnogo plakao. Bile su to suze radosti i zahvalnosti prema Gospodinu. Nikad se nisam pokajao što sam postao svećenik. Unatoč razočaranjima, bolima, napastima, padovima, svim „ne” koje sam rekao Gospodinu, danas sam još uvijek svećenik i izjeda me revnost za dom Gospodnji. Moli za mene, kako bi se moj poziv i moje odabranje sve više snažili.

I ti se trudi da slijediš Isusa. On ti priprema stol radosti, mira i ljubavi na oči tvojih neprijatelja.

Amen. Aleluja.

O. Lorenzo Montecalvo od Družbe Otaca Božanskog Poziva

Sjeme; Book.hr

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh