Foto: Shutterstock

Dragi bračni parovi koji još niste spremni za djecu, evo što biste trebali znati.

Nakon što sam dobila drugo dijete, neki bliski prijatelji, koji su me poznavali otprije braka, rekli su mi da ne mogu vjerovati da sam već majka dvoje djece. Iskreno, i ja se osjećam isto. Gledam svoju djecu – te lijepe, složene, ovisne male ljude kojima nas je Bog blagoslovio – i pitam se kad smo se to moj muž i ja spremili za roditeljstvo. Je li to bilo nakon što smo se vjenčali i shvatili da moramo učiniti sljedeći korak na putu ljubavi koja nas je dovela u brak? Ili je to bilo kad smo kupili kuću s četiri spavaće sobe te smo odlučili da trebamo više ljudi u njoj? A onda mi je sinulo: nema te točke nakon koje bismo bili spremni za roditeljstvo i ja još ni danas nisam spremna.

Nikad se ne može biti potpuno spreman

Znači li to da sam požalila što imam djecu? Ne! Zapravo, upravo suprotno. Otvaranje naših srca i života stvaranju novog života bila je najbolja odluka koju smo učinili. Ali iskreno priznajem da mi se čini da se nikada ne može biti spreman za roditeljstvo, čak ni nakon što se već postane roditelj. To je previše dinamična i posebna uloga, koja uvijek traži nove podvige, tjelesne i emocionalne.

Poznati su mi beskrajni razlozi zbog kojih parovi odgađaju trudnoću i sve ih razumijem. Žele biti financijski stabilni, postići izobrazbene ili karijerne ciljeve, ili pak samo žele uživati neko vrijeme zajedno kao mlad par prije nego što dobiju djecu. Sve sam to već čula i ne kažem da ti razlozi ne stoje.

Ono što želim reći jest da čak i nakon što ste uštedjeli nešto novca, postigli diplomu, napredovali na poslu ili se nekoliko godina prilagođavali na bračni život, još uvijek nećete biti spremni za roditeljstvo. Nitko nikada nije. Ne zato što bi to bila takva odgovornost za koju se ne može pripraviti, već zato što biti roditelj, kao što mi je jedan svećenik rekao, znači dopustiti da vaše srce živi izvan vašeg tijela. To znači postati ranjiv na nov način, dok promatrate kako dio vas postaje samostalna osoba. To znači dopustiti sebi biti potpuno ovisan na način za koji niste ni znali da postoji o malenom biću, koje daje novu dimenziju smisla, sreće i ljubavi u vašem životu.

Ironija roditeljstva

Čak ni s dvoje djece još uvijek se ne smatram sposobnom biti roditeljem, a nisam jedina koja se tako osjeća. Kao što komičar Jim Gaffigan sjajno kaže: „Svake noći prije svojega jednostavnog spavanja pomislim isto: ‘Eto, prošao je još jedan dan u kojem sam se pravio kao da znam što radim…’ Većinu vremena osjećam se potpuno nesposobnim biti roditeljem. To je vrijeme u kojem sam budan.“

To je ironija roditeljstva. Jedno ili više malih derišta, koja su vjerojatno uvjerena da sve znaju, sasvim su ovisna o svojim roditeljima, koji su isto tako uvjereni da znaju sve što trebaju znati.  Ali čak i ako su prije nego što su imali djecu bili 100 posto pripravljeni za nju, ubrzo su shvatili koliko su bili u krivu. Lauren Hartmann napisala je na svojem blogu: „Nisam imala pojma što radim, a majka sam koja ima diplomu iz dječjeg odgoja. Činimo ono najbolje što možemo i stalno učimo.“

Odvažite se!

Vidite, postati majka ili otac toliko je uzvišenije od bilo koje druge uloge koju ste ikada imali upravo zato jer vas ona raspameti. Sav trud i novac koji ona traži, kao i kaos, ali i radost, sreća i ponajviše nezamisliva ljubav koji uz nju dolazi, i dalje me zapanjuje. Svatko tko kaže: „Bio sam potpuno svjestan onoga u što se upuštam kad sam odlučio imati djecu i ništa me nije  iznenadilo“, ili je robot ili lažljivac.

Ne kažem da trebate odmah imati djecu. Ne bih vam htjela nametnuti dodatan pritisak, koji već dovoljno nameću mediji i vaši dobronamjerni roditelji koji traže unuke kao da na njih imaju neosporno pravo. Samo vam želim objasniti, ako strpljivo čekate dan kad će se oblaci razići i kad ćete biti potpuno spremni za roditeljstvo, da on nikada neće doći.

Lauren Hartmann citira mudru majku koja joj je rekla: „Nikada niste potpuno spremni za roditeljstvo. Pripravite se koliko možete i uskočite u to!“

Vjerujte mi. Bit će to najbolja odluka koju ćete ikada donijeti.

Autor: Elizabeth Pardi (Aleteia.org)

Prijevod: Josip Sinjeri (Book.hr)