Foto: Shutterstock

Još kao mala, molila sam se samo Isusu. Sjećam se, jednom, ležala sam i molila prije spavanja… Kako su svi oko mene uvijek molili Gospu za zagovor, osjetila sam se „loše”. Počela sam plakati jer se nikad nisam obraćala Gospi.

Recimo da ovaj uvod opisuje moj odnos s Majkom Božjom kroz cijeli moj život. Obraćala sam joj se povremeno, možda iz osjećaja dužnosti, ali ju nisam „poznavala”.

Zbog jednog pitanja zapela sam u molitvi

Već neko vrijeme idem u „Školu molitve” koju organiziraju Kristofori, a tu sam „dospjela” nakon jednog „Tečaja razmatranja krunice” koji isto oni organiziraju.
Jednom prilikom, prije samog razmatranja Svetog pisma, voditelj je počeo molitvom „Zdravo Marijo”… Počeo je moliti, i u trenutku kada je izgovorio „moli za nas grješnike, SADA…”, rekao nam je da se obratimo Mariji, da joj SADA predamo naše molitve…

U srcu sam čula sam dvije riječi…

U tom sam trenutku stala samo razmišljati: „Kako da joj se obratim? Kao prijateljici? Kao žena ženi? Kao majka majci?…” Bilo mi je pomalo smiješno kako sam „zapela”… Ali ja zaista nisam mogla dalje predati molitvu kada nisam znala, ne kome se obraćam, znam da je Majka Božja, nego što je ona meni… Tada sam u srcu čula samo dvije riječi: „kao majci”. I sad, a prošlo je neko vrijeme od toga, dok pišem ovo svjedočanstvo, suze mi dolaze.

Možda će nekome biti smiješno, ali ja sam tek tada, iako praktična vjernica desetak godina, odgajana u vjeri od malih nogu, sa svojih 36 godina, shvatila da je Marija i moja Majka, i da joj se u molitvi mogu obratiti kao majci.

Sa svojom majkom možda nisam uvijek imala najbolji odnos, ali, znam, kad god bih upala u nevolju, kad god bih bila bolesna, kad god bih se loše osjećala, ja sam se mogla stisnuti uz svoju majku… Danas se mogu na isti način, i više, uteći i Mariji.

Iako ju ni sada ne zovem ni „mama”, ni „majčice”, nije mi čudno ni smiješno kada čujem da joj se netko tako obraća.

Ivana Adamić; Book.hr