Svjedočanstva

EVO TI MAJKE

Nevjerojatna životna priča oca Michaela: „Dok sam slušao riječi odrješenja, odjednom sam postao svjestan fizičke prisutnosti u ispovjedaonici!“ Otac Lightner iznosi svoje životno iskustvo radikalnog obraćenja u ispovjedaonici u Međugorju: „Zamišljao sam osamdesetogodišnjeg svećenika iza zaslona, i planirao sam šokirati tog starca, dok mu uši ne prokrvare“, priča. Ali ono što je doživio tog dana nije očekivao ni u snu: „Glavom sam lupio o zid ispovjedaonice, dok su mi stopala i listovi bili čvrsto na podu. Ja sam dvometraš od sto pedeset kilograma, koji je tada dizao utege od 200 kg i više, a u tom trenutku nisam mogao ni sjesti uspravno…“

Foto: Screenshot


 

Bio sam najmlađi od jedanaestero djece (Bog uvijek čuva najbolje za kraj). Moja je mama imala četiri pobačaja, a jedan od moje braće umro je pri porodu, tako da imam petero braće i sestara na nebu, koji se zauzimaju za mene, te petero na ovom svijetu, za koje se zauzimam ja (da poznajete moju obitelj, znali biste o čemu govorim). Moj je tata bio obraćenik, a majka svakidašnja pričesnica većinu života. Svećenici bi dolazili u našu kuću na Dan zahvalnosti, na Božić, ili samo na partiju Schmeara, popularne igre kartama u mome rodnom gradu Ocontu u Wisconsinu.

Tijekom moljenja večernje obiteljske krunice, ja bih pasivno-agresivno zadrijemao, čak i kao maleni dječak

Katoličanstvo se kod mojih roditelja podrazumijevalo: „Ako živiš pod ovim krovom, ideš u crkvu.“ Protiv toga sam se borio. Svaki put kada bih čuo „Idemo u crkvu“, ili, „Moliti ćemo krunicu“, obrve bi mi se spustile, a prsa bi mi se stisnula. Tijekom 20 moljenja večernje obiteljske krunice, ja bih pasivno-agresivno zadrijemao, čak i kao maleni dječak. Molitve su mi donosile mir, no jedino o čemu sam mogao razmišljati jest koliko je sve to dosadno, i koliko sam htio spavati.

Međutim, kad sam bio u srednjoj školi i vidio da moj protivnik u nogometu, Jim Flanigan, nosi smeđi škapular ispod uniforme, to me je zaintrigiralo

Na moju je vjeru više utjecao sportski protivnik nego obitelj. Kad bi se moja mama vratila kući iz čudnog mjesta zvanog Međugorje, s pakiranjima od dvadeset pet smeđih škapulara, odbio bih nositi jedan zato što, kao i sve ostalo vezano uz vjeru u mojoj obitelji, i to mi je bilo nametnuto. Međutim, kad sam bio u srednjoj školi i vidio da moj protivnik u nogometu, Jim Flanigan, nosi smeđi škapular ispod uniforme, to me je zaintrigiralo. Jim je bio izvanredan lik koji je poslije igrao za Bearse i Packerse. A ja nikad prije nisam vidio nekog da nosi škapular, a da nije gotovo – pa, svet. Stavio sam jednog na sebe i nisam ga htio skidati.

To je znak spasenja, zaštita u pogibeljima, zalog mira i vječnog saveza sa mnom. Vjerovao sam u to obećanje, pa sam vjerovao i u Mariju. Samo što nikad nisam osjetio njezinu ljubav…

Ako pukne, imam ih još. Do kraja fakulteta, poklonio sam na stotine škapulara ljudima koji su mislili da su cool, uz objašnjenje da predstavljaju obećanje Naše Gospe: „Tko u tom odijelu umre, neće vidjeti ognja vječnoga. To je znak spasenja, zaštita u pogibeljima, zalog mira i vječnog saveza sa mnom.“ Vjerovao sam u to obećanje, pa sam vjerovao i u Mariju. Samo što nikad nisam osjetio njezinu ljubav.

Crkva nije bila na tom popisu, pa sam kao osamnaestogodišnjak zapostavio svoj katolički odgoj

Nakon prvih nekoliko dana na fakultetu, rekao sam samom sebi: „Opa, moja sudbina u mojim je rukama! Mogu raditi što god želim.“ Crkva nije bila na tom popisu, pa sam kao osamnaestogodišnjak zapostavio svoj katolički odgoj, a ta mi je prva godina zadala dva bolna udarca u srce. Prvo, dobio sam „crvenu majicu“: trener me je držao na klupi cijelu godinu, a to je značilo da nisam smio igrati ni jednu nogometnu utakmicu, samo trenirati s momčadi. A onda sam upoznao jednu djevojku i zaljubio se.

Također sam počeo pušiti marihuanu, a nedugo nakon toga, alkohol i droga toliko su ušli u moj život da su preuzeli kontrolu nad njim

Dao sam joj svoje srce, a ona ga je slomila kad je prekinula našu vezu. I što sam onda radio vikendima? Partijao. Bez discipline i strukture putovanja s fakultetskom momčadi, te spreman utopiti vlastitu tugu, počeo sam izlaziti s prijateljima i mijenjati djevojke, pio sam ogromne količine piva, i općenito upadati u nevolje. Također sam počeo pušiti marihuanu, a nedugo nakon toga, alkohol i droga toliko su ušli u moj život da su preuzeli kontrolu nad njim. Tri sam godine teturao nizbrdo.

Na koncertima bendova Metallica, Rage Against the Machine, Nine Inch Nails (Čavli od Devet Inča)… Štitio sam tu ekipu koja je dizala svoje glasove do vrištećih visina protiv Boga. Kasnije u životu, saznao sam koliko su dugi bili čavli zabijeni u Isusove noge i ruke – devet inčeva…

Kako su sve vrijednosti stečene odgojem blijedjele, počeo sam raditi kao zaštitar na rock-koncertima diljem Detroita. Kako sam tada imao 140 kg, zaštitarske tvrtke otimale su se za mene, a ja sam to odlučio iskoristiti. Hvalio bih se: „Mogu vam dovesti još sedam ovakvih kao ja. Ali ćete to više platiti.“ Na koncertima bendova kao što su Metallica, Rage Against the Machine, Suicidal Tendencies, te Nine Inch Nails (Čavli od Devet Inča), obično bih stajao ispred pozornice i odgurivao one koji su se htjeli približiti glazbenicima. Štitio sam ekipu koja je dizala svoje glasove do vrištećih visina protiv Boga.

Kasnije u životu, saznao sam koliko su dugi bili čavli zabijeni u Isusove noge i ruke – devet inčeva. Na drugoj godini, trener mi je pružio priliku igranja na utakmicama i počeo me je hvaliti. Kad bismo gledali snimke utakmica, prokomentirao bi nešto kao: „Gledajte Lightnerovu blokadu. Tako se to radi.“ Zahvaljujući mom rastućem stasu i vještinama, ubrzo sam igrao u prvoj ligi američkoga fakultetskog nogometa na velikim stadionima i uz velikodušnu podršku sponzora. Bio sam na sigurnom putu prema NFL-u.

Zbog tog njezina neprihvatljiva i šašava ponašanja, svi u obitelji odlučno su je proglasili ludom…

Dok sam ja trčao po nogometnim igralištima, moja je majka putovala sve do Jugoslavije (odnosno Bosne i Hercegovine) kako bi vidjela Djevicu Mariju u gradiću koji se zove Međugorje. Zbog tog njezina neprihvatljiva i šašava ponašanja, svi u obitelji odlučno su je proglasili ludom. Kad sam bio na posljednjoj godini, otišao sam kući za Dan zahvalnosti, gdje se okupila moja bliža i daljnja obitelj. Jednu večer, prije odlaska na spavanje, ispod
kauča sam sakrio svoju torbicu koja se kopča oko struka (odbijam je nazvati „pederuša“).

Spavao sam u svojoj sobi i odjednom otvorio oči, te ugledao vrećicu s marihuanom kako mi se njiše iznad glave i mamino lice mokro od suza…

Moja mala trogodišnja nećakinja pronašla ju je sljedeće jutro i otvorila je tražeći olovku. Izvukla je vrećicu punu nečeg i upitala moju majku: „Bako, što je ovo?“ Spavao sam u svojoj sobi i odjednom otvorio oči, te ugledao vrećicu s marihuanom kako mi se njiše iznad glave i mamino lice mokro od suza. Zaledio sam se. Moja sestra, koja je u to vrijeme radila kao savjetnica za zlouporabu droga, sjedila je na rubu kreveta zadirkujući me: „Hahaha, sada ćeš morati ići u Međugorje.“
„To je dobra ideja“, složila se moja majka i objavila: „Ovaj Božić ideš sa mnom u Međugorje.“
„Bože, ne“, protestirao sam. Sljedećih sam nekoliko dana tražio i objavio sve domišljate isprike kojih sam se mogao sjetiti.

Bezvoljno sam razmišljao o onome što me čeka

No moja je majka uporna žena. Pitala me da idem – rekla mi je da idem – prisilila me je da idem. Iako sam vjerovao da je potpuno luda, na kraju sam se predao jer sam htio da me ostavi na miru. Tog smo Božića poletjeli iz Detroita u Zürich u Švicarskoj, gdje sam stigao ošamućen i umoran. „O da“, uzdahnuo sam, “stigli smo, konačno.“ Moja je mama rekla: „Nismo, za četiri sata ukrcavamo se na sljedeći avion.“
Bezvoljno sam razmišljao o onome što me čeka – ponovno ću biti zgnječen u malom sjedalu, okružen ne baš sretnim ljudima koji moraju sjediti pokraj velikoga mrzovoljnog tipa. Kad je naš sljedeći let sletio u Zagreb u Hrvatskoj, odahnuo sam: „Konačno, došli smo.“

Hodočasnici su se ukrcali u autobus i počeli moliti krunicu

Mama je odgovorila: „Za sat vremena ukrcavamo se na sljedeći let.“
„Još jedan let?“ „Letimo u Split.“ Kad smo sletjeli, uzviknuo sam: „Konačno smo stigli!“
Ona je odgovorila: „Uđi u autobus.“ Hodočasnici su se ukrcali u autobus i počeli moliti krunicu. A ja sam, kao i uvijek, zaspao. Kad sam se probudio, pogledao sam kroz prozor i vidio da se vozimo na strmoj litici s ponorom od oko 120 metara, te izustio: „Sveta Marijo, Majko Božja, moli za nas grešnike sada i na času smrti naše. Amen.“

Samo te molim jednu stvar, a to je da odeš ovdje na ispovijed

Konačno smo stigli u Međugorje, a ja sam bio mrtav umoran. Put je trajao 27 sati. Smjestili smo se u domu blizu brda Križevac na koje su se hodočasnici masovno penjali da se pomole i pokaju. Prije nego što smo utonuli u dugačak i dubok san, moja me majka pogledala i gorljivo rekla: „Samo te molim jednu stvar, a to je da odeš ovdje na ispovijed – ako ne za sebe, onda za mene.“ Rekao sam joj da ću otići.

Ti si možda najveća prevara ikada, pokrenuta od dvanaestorice pijanih muškaraca prije više od 2000 godina

Ujutro su svi oko mene izgledali presretno što su tamo, a ja sam pomislio: „Što radim ovdje? Ne uklapam se.“ „Uđi u auto“, rekla je mama, „idemo u crkvu.“
„Ići ću pješke“, ispalio sam. Crkva sv. Jakova bila je udaljena oko kilometar i pol od kuće u kojoj smo odsjeli, i htio sam prošetati sam. Dok sam šetao kroz vinograd, izgovorio sam svoju
prvu pravu molitvu: „Bože, ako postojiš, ne poznajem Te. Nikad Te nisam vidio ni čuo. Nikad Te nisam osjetio ili doživio. Ti si možda najveća prevara ikada, pokrenuta od dvanaestorice pijanih muškaraca prije više od 2000 godina. Imaš sedam dana da mi se dokažeš, ili ću živjeti svoj život onako kako ja želim.“

Rekao sam mu da se ne sjećam što treba izgovoriti za ispovijed, pa je taj dio prošao sa mnom

Kada sam ušao u crkvu sv. Jakova, ugledao sam znak na vratima ispovjedaonice na kojem je pisalo: „Engleski, španjolski, talijanski“. Stao sam na kraj reda. Kad je došao moj red, ušao sam u skučeni prostor i kleknuo. Moj je um zamišljao osamdesetogodišnjeg svećenika iza zaslona koji se nalazio ispred mene, i planirao sam šokirati tog starca, dok mu uši ne prokrvare. Rekao sam mu da se ne sjećam što treba izgovoriti za ispovijed, pa je taj dio prošao sa mnom. A onda sam mu sljedećih trideset pet minuta pričao o svemu. Otkrio sam mu baš sve vezano uz moje zastranjele pustolovine: droga, alkohol, posao koji uključuje ozljeđivanje ljudi, ženskarenje, krađe, laganje – svih deset prekršenih zapovijedi.

Ponudio mi je nekoliko vrlo jednostavnih savjeta i pokoru od pet „Očenaša“

Kad sam završio s ispovijedanjem svojih grijeha, svećenik uopće nije zvučao šokirano, što je šokiralo mene. Ponudio mi je nekoliko vrlo jednostavnih savjeta i pokoru od pet „Očenaša“.
Ostao sam osupnut. Pet „Očenaš“ nije bilo dovoljno. Nisam se osjećao dostojan Božje ljubavi i mislio sam da ću se morati penjati na brdo Križevac trideset tri puta.
Svećenik je nastavio: „Dok moliš svaki od pet „Očenaša“, meditiraj o jednoj od pet Isusovih rana: Njegove ruke, stopala i bok. Možeš li to učiniti?“

A onda mi je tijelo odgurnuto unatrag od koljena na gore pod kutom od trideset stupnjeva

„Naravno“, rekao sam, a onda mi je pomogao izmoliti pokajanje, jer sam nisam znao. Kao kod svake ispovijedi, svećenik je onda počeo izgovarati riječi odrješenja: „Bog, milosrdni Otac, pomirio je sa sobom svijet smrću i uskrsnućem svoga Sina, i izlio je Duha Svetoga za otpuštanje grijeha.“ Dok sam slušao ove riječi, odjednom sam postao svjestan fizičke prisutnosti oko mene u ispovjedaonici. A onda mi je tijelo odgurnuto unatrag od koljena na gore pod kutom od trideset stupnjeva, te sam glavom lupio o zid ispovjedaonice, dok su mi stopala i listovi bili čvrsto na podu. Ja sam dvometraš od sto pedeset kilograma, koji je tada dizao utege od 200 kg i više, a u tom trenutku nisam mogao ni sjesti uspravno, ni uopće pomaknuti tijelo, čak ni za milimetar.

Glasno vrišteći od bola, osjetio sam kako „koplje“ izlazi, a s njim i moji grijesi

Svećenik je nastavio: “I ja te odrješujem od svih grijeha tvojih u Ime Oca i Sina i Duha Svetoga .“ S tim sam riječima osjetio jaku bol u srcu, kao da mi se koplje zabilo u prsa, a onda je krenula žestoka unutarnja borba. Glasno vrišteći od bola, osjetio sam kako „koplje“ izlazi, a s njim i moji grijesi. Nakon nekoliko sekundi, moje je tijelo doživjelo veliko otpuštanje, i paraliza je nestala.

Trebalo mi je četrdeset pet minuta da izgovorim pet „Očenaša“ jer sam jecao na koljenima ispod velikog križa

„O, moj Bože,“ rekao sam u sebi, „On je stvaran.“
Zaprepašten sam napustio ispovjedaonicu i izašao iz crkve. Trebalo mi je četrdeset pet minuta da izgovorim pet „Očenaša“ jer sam jecao na koljenima ispod velikog križa, gledajući u lokvicu svojih suza ispod sebe. Slike ljudi koje sam povrijedio – pogotovo žena koje sam iskoristio, prolazile su mi kroz glavu. Vidio sam što je moj grijeh učinio u njihovim životima, i prvi put iskreno sam žalio zbog tog.

Ponovno sam proživljavao svoju ispovijed, poput prisjećanja na tragediju

Tih pet „Očenaša“ bili su najteža pokora kroz koju sam ikad prošao. Sveta Misa počinjala je u crkvi, ali ja to nisam znao. Ponovno sam proživljavao svoju ispovijed, poput prisjećanja na tragediju, a kad sam se konačno vratio u stvarnost, čuo sam svećenika koji je bio usred svoje propovijedi. Njegovo je ime bilo otac Stan Fortuna, i svidjelo mi se to što je pokraj sebe imao gitaru, pa sam se obratio Isusu: „Gospodine, pomogni mi čuti što ovaj svećenik ima za reći.“

Duh Sveti, sa svim svojim božanskim darovima i blagoslovima, ušao je u moje srce

Toga istog trenutka, Bog mi je darovao mistično iskustvo. Primio sam pomazanje toliko uzvišeno da je bilo bolje od bilo koje droge, od bilo kojeg seksa, bolje od pobjede na važnoj utakmici. Svi ti osjećaji zajedno mogli su biti pomnoženi s milijun, i svejedno ne bi bili ni blizu onog što je Bog radio s mojim srcem. Osjećao sam se kao da lebdim i bojao sam se otvoriti oči jer mi se doslovno činilo kao da sam na stropu. Bila je to moja Pedesetnica. Duh Sveti, sa svim svojim božanskim darovima i blagoslovima, ušao je u moje srce. (…)

Iz knjige „Evo ti Majke” autorice Christine Watkins. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje a naručiti ju ovdje.

Izdavač: Kyrios

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh