Foto: Shutterstock
Kriza je ono što dođe kad nestane vjere, kada počnemo razmišljati da nam je najgore, ili da je za sreću u životu uvijek potrebna još jedna stvar koja nam nedostaje; i onda kada to dobijemo okrećemo se potrazi za novim stvarima.
Kriza je ono što dođe, kada prestanemo računati na Boga u svom životu i okrenemo se isključivo vlastitim snagama, pa se na kraju razočaramo koliko su one zapravo bile slabe i male, a mi smo ih preuveličavali.
„Kriza je ono što dođe kada različite materijalne interese stavimo ispred vjere”
Kriza je ono što dođe kada osjećaj tjeskobe i nemira postane naše prirodno stanje, jer više nemamo cilja koji nas pokreće, nemamo snage kojom bi trebali ići naprijed a sve zato što nemamo razloga za bilo što u životu. Jedini uzrok toga je gubitak vjere, odumiranje Božje iskre u nama koju smo trebali razgarati, a ne gasiti; one sjemenke savjesti koju smo trebali njegovati i zalijevati, a ne dopustiti da je uguši drača.
Kriza je ono što dođe kada različite materijalne interese stavimo ispred vjere, a onda se sjetimo da idemo pogrešnim smjerom i da su nam sve stanice na koje u životu stajemo zapravo pogrešne. No umjesto da tada odustanemo i vratimo se natrag, često mislimo da će brzina riješiti naš problem, i tek onda, kada dođemo pred zid, shvatimo da je davno trebalo nešto mijenjati. Bog nam i tada oprašta ako se pokajemo, ali se vrijeme koje smo izgubili ne može više vratiti.
„Bog može izvući dobro čak iz naših pogrešaka…”
Kriza je ono što dođe kad nestane vjere, kada nam u životu postane svejedno što se događa s našim bližnjima, jer živimo u vremenu utrka i uspoređivanja, pa nam nije bitno kome ide, a kome ne ide, kome je dobro, a kome teško. No Bog može izvući dobro čak iz naših pogrešaka, samo trebamo shvatiti da smo pogriješili i predati mu sve svoje poraze. On nam tada daje novi put i novi život, a na nama je ga vjerom njegujemo i rastemo u ljubavi prema njemu i bližnjima.
Autor: Mario Žuvela (Laudato.hr)
Priredila: Gabriela Jurković (Book.hr)
