Foto: Pixabay

Pokora, ispovijed ili pomirenje jest sakrament koji je ustanovio Isus da bi nam otpustio grijehe koje smo počinili nakon krštenja. Oni koji pristupe sakramentu pokore, primaju od Božjeg milosrđa oprost za uvrede njemu nanesene i istovremeno se pomiruju s Crkvom kojoj su grijehom nanijeli bol i koja sudjeluje u njihovim obraćenju s milostima, primjerom i molitvom.

Riječ pomirenje označuje odnos s Bogom, koji nam oprašta i mi ponovno zadobivamo njegovo prijateljstvo, sinovstvo i pravo da budemo nasljednici njegova kraljevstva. Pokora označuje odnos s nama samima, da se poboljšamo, da se iskupimo, vršeći prikladna djela pokore i tako popravimo štetu prema našoj braći koje smo povrijedili.

Anđeo pokore

Sakrament pomirenja i pokora najveći su darovi koje je Bog mogao dati čovječanstvu, to je pobjednička pjesma radosti, mira, slave i zahvale Bogu. Evanđelje po Luki tvrdi: „Tako, kažem vam, biva radost pred anđelima Božjim zbog jednog obraćena grešnika.“ (Lk 15, 10) Upravo je to temelj patrističkog i liturgijskog koncepta takozvanog anđela pokore, bilo zato što otkriva grijehe, bilo zato što sudjeluje u činjenici da se grešniku otpuštaju grijesi. U vezi sa sakramentom pokore i crkveni oci spominju anđela pokore, a posebno jednog anđela koji otkriva duši njene skrivene grijehe. Te misli se temelje na djelovanju koje sveti Ignacije Lojolski pripisuje anđelima, potvrđujući da oni opominju grešnika po njegovoj savjesti, uzrokujući kajanje i obraćenje.

Zanimljiv je jedan dio teksta povezan s molitvom svetog Ciprijana Kartaškoga, koji ide malo dalje: „Pošalji odmah svoga svetog anđela, koji nastoji iskorijeniti sve, kao što je iskorijenio duh nečistoće od Sare.“
Sama molitva sugerira interpretaciju. Oslobađanje Sare od zlog duha (usp. Tob 3, 8. 17) uklanjanje je jednoga vanjskog uzroka grijeha. Na tragu istog značenja vidi se da je anđeo i sredstvo u čišćenju duše. To bi moglo biti shvaćeno kao „brisanje grijeha“, dok su navike i posljedica grijeha siguran uzrok grijeha. Na kraju, sličnu pročišćujuću službu anđela susreli smo već kod Izaije 6, 7 i Zaharije 3, 5, gdje jedan anđeo čisti proroka i velikog svećenika od njihovih grijeha. Iz tog je odlomka sveti Toma pokazao da Bog nije bio povezan sa sakramentima; zbog čega je takva služba mogla bila povjerena anđelu (ponajprije u onim slučajevima koji prethode uspostavi sakramenata milosrđa).

Njihova nevidljiva služba usmjerena je na pripremanje duše za oprost grijeha, a to je njihova uobičajena služba

Štoviše, i sada, pod novim zakonom, takva je služba i dalje moguća, ali je izvanredna anđeoska služba. „Izvanredna“ ako se o njoj promišlja u terminima vidljive službe, od trenutka kad je poseban način anđeoske službe isključivo duhovan. Njihova nevidljiva služba usmjerena je na pripremanje duše za oprost grijeha, a to je njihova uobičajena služba. U bilo kojem obliku se ostvaruje, služba anđela među ljudima je usmjerena na sakramente, od trenutka kad su oni potrebni za spasenje.
Anđeosko djelovanje, kako ga je zamišljao sveti Ignacije, trebalo bi biti shvaćeno i u odnosu na sakramente. To je i namjera krsne molitve odraslih, da bi im bio poslan jedan anđeo da „ih dovede u milost krštenja“.
Kada anđeosko djelovanje uspijeva pokrenuti osobu prema savršenom pokajanju u pripremi za sakramente, pokajnik je samim tim u stanju posvetne milosti. To se ne događa rijetko i rezultat je prethodnog uvjeravanja anđela. Teološka perspektiva može ići i dalje u objašnjavanju pročišćenja već spomenutih proroka. S druge strane, dokle god anđeosko djelovanje uspijeva samo probuditi osjećaj istrošenosti, ta priprema duše, neizravno izazvana, dovoljna je za uspješnost sakramenata.
Ta „pokajnička“ služba anđela u suradnji sa svećenikom dobiva snažan izraz u drevnom blagoslovu pepela na Pepelnicu, gdje se vidi jasna povezanost s posredovanjem anđela. Predvoditelj slavlja ovako moli:

„Udostoj se poslati s neba svoga svetog anđela, koji će blagosloviti i posvetiti ovaj pepeo…“

Da anđeo nema moć blagoslivljanja, teško bi svećenik mogao zazvati njegovu posvetiteljsku službu, niti bi Crkva u tom slučaju zazivala anđeosku službu da ne smatra taj blagoslov u duboku skladu s anđeoskom službom. Nije na odmet prisjetiti se dijela iz Božanstvene komedije kada anđeo na ulazu u čistilište upisuje Danteu na čelo sedam slova P (P zbog početnog slova riječi peccato, što u talijanskom jeziku znači grijeh, a sedam slova P označava sedam smrtnih grijeha od kojih se treba očistiti penjući se uz brdo čistilišta). Kasnije će anđeo brisati jedno po jedno slovo kako se Dante bude penjao na brdo čistilišta, brdo pokore i pročišćenja.

Ulomak iz knjige „Pastiri i anđeli iz Fátime” autora Marcella Stanzionea. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu po sniženoj cijeni od 63 kune možete kupiti ovdje.