Osobni razvoj

BUDIMO MILOSRDNI

Neopraštanje stvara pakao u duši i uzrokuje brojne tjelesne bolesti „Jedino mjesto gdje nas nitko nikada neće povrijediti je nebo. Zbog toga trebamo opraštati jedni drugima. … Danas postoje kršćani koji pate od artritisa, migrene, reumatizma, astme itd., samo zato jer se na nekoga srde…”

Neopraštanje stvara pakao u duši i uzrokuje brojne tjelesne bolesti

Skloni smo zadavati bol jedni drugima

Svi smo mi u tijelu i svi mi živimo među drugima koji su u tijelu. I tako smo neprestano skloni zadavati bol jedni drugima svjesno i nesvjesno. Jedino mjesto gdje nas nitko nikada neće povrijediti je nebo. Zbog toga trebamo opraštati jedni drugima dokle god živimo na zemlji. Griješiti je ljudski, opraštati je božanski.


Neopraštanjem stvaramo u sebi pakao!

Jedna od osobina pakla je da tamo nema milosrđa. A u onoj mjeri u kojoj vama nedostaje milosti u srcu prema drugima, u toj mjeri imate malo pakla usred svoga srca. Možda vas drugi smatraju jako pobožnim zbog svih vaših vjerskih aktivnosti. Ali čitavo vrijeme u sebi imate taj mali pakao. U tom stanju ne možete ući u nebo jer u nebo ne možete odnijeti pakao. Tog pakla morate se riješiti prije nego napustite ovu zemlju.

Zbog toga nas je Gospodin učio moliti: „Oprosti nam točno na isti način na koji mi opraštamo drugima”.

Mnogi kršćani pate od artritisa, migrene, reume… zbog neopraštanja

Kad ne opraštamo drugima, to može utjecati i na naše tijelo. Neposlušnost Božjim zakonima često donosi fizičko trpljenje.

Ako se ljutite na nekoga u svom srcu ili ako ste zavidni nekome te tako kršite Božji zakon ljubavi, to na kraju može početi utjecati na vaše tijelo. Danas postoje kršćani koji pate od artritisa, migrene, reumatizma, astme itd., samo zato jer se na nekoga ljute. Oni mogu popiti bezbroj tableta, ali neće biti ozdravljeni dok ne nauče opraštati. Uzrok tih bolesti nije organski. On nije u njihovu tijelu. On je u njihovoj duši.

Potajno se nadamo da će Bog osuditi osobu koja nas je povrijedila

Ako nismo oprostili svome bratu ili sestri, Bog neće uslišati našu molitvu. Biblija kaže u Psalmu 66,18: „Da sam u srcu na zlo mislio, ne bi uslišio Gospod”. Ne samo da ne odgovara nego čak i ne čuje.

Ne varajmo se! Istinsko opraštanje slijedi slomljenost i priznanje, a to uključuje prepoznavanje pokvarenosti našega tijela, spremnost da učinimo svaku nadoknadu i da tražimo oproštenje bilo koga, ako je potrebno, samo da se ispravi naš odnos s Bogom.

I na kraju, sjetite se da molba glasi: „Oprosti nam”. Mi želimo da bude oprošteno i našoj braći. Ponekad je moguće da se potajno nadamo kako će Bog osuditi našega brata zbog načina na koji se ponašao prema nama. To je sotonski stav, jer jedino đavao želi da Bog kazni ljude.

Isus je rekao: „… ja oprah vama noge, i vi ih morate prati jedan drugomu” (Iv 13,14). To znači da kad vidite prljavštinu na nogama svoga brata (duhovno govoreći), morate čeznuti da bude i očišćen.

„Oprosti nam” znači: „Oče, neću biti zadovoljan ako oprostiš samo moje grijehe. Oko mene su braća i sestre te želim da i njima oprostiš njihove grijehe. Amen.”

Izvor: časopis „Put života” (časopis za dublji duhovni život. Izlazi jednom mjesečno i besplatan je. Čitatelji ga mogu naručiti putem telefona, poštom i elektroničkom poštom.)

Put života, Ilica 200, Zagreb; 01/370-7628; [email protected].

Autor: Zac Poonen

Priredila Martina Vidaković; Book.hr

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh