Postoji nešto prekrasno u prijateljstvu između dvije žene koje se na prvi pogled čine jako različitima. Što bi kanonizirana svetica, koja je odabrala živjeti u siromaštvu u Indiji, mogla imati zajedničko s princezom od Walesa? Izgleda da je princeza Dijana s Majkom Terezom dijelila nešto što su prenijeli samo neki mediji: želju da donese ljubav nevoljenima.

Posvećenost siromašnima i zaboravljenima

Redovnica i princeza upoznale su se 1992. godine u samostanu u Rimu, prepričava Mary C. Johnson, bivša misionarka ljubavi koja je prisustvovala njihovom susretu. Mary je rekla da je Majka Terezija odvela Dijanu u svoj ured, gdje su nasamo pričale skoro pola sata. Tema razgovora ostala je tajna.

Nakon toga su provodile vrijeme zajedno u kapeli. Johnson je rekla da je Majka Terezija zamolila da ih se ne ometa, jer žele biti same s Isusom. Prije ulaska bi se izule, što je bio običaj Reda misionarki ljubavi. „Nikad neću zaboraviti prizor Dijaninih ulaštenih crnih štikli pored Majčinih iznošenih sandala… Te su štikle izgledale kao da ih je obula samo za tu prigodu, a Majka je nosila iste sandale svaki dan cijelo desetljeće“, prisjeća se Johnson.

Posljednji susret u New Yorku

Princeza Diana je o susretu s Majkom Terezijom pričala kao o ostvarenju dugogodišnjeg sna. U lipnju 1997. ponovo su se srele u New Yorku. Hodale su ulicama Bronxa držeći se za ruke. Zagrlile su se, izljubile i zajedno molile, a tijekom četrdesetominutnog posjeta Majka Terezija je i blagoslovila princezu Dijanu. Bio je to ujedno i njihov posljednji susret.

Dva mjeseca nakon toga, 31. kolovoza, princeza je izgubila život u automobilskoj nesreći. Majka Terezija odmah je izrazila svoju sućut: „Bila je jako zabrinuta za siromašne. Htjela im je pomoći, i to je bilo prekrasno. Zbog toga smo bile bliske.“ Iako je Diana protestantica, pokopana je držeći krunicu koju je dobila od redovnice. Majka Tereza nije prisustvovala sprovodu, preminula je dan ranije.

Prijateljstvo između ove dvije žene dokazuje da zajedničke vrijednosti nadmašuju izgled, odgoj i društveni status. Majka Terezija odrekla se svih svojih materijalnih dobara i većinu života provela među najsiromašnijima. Princeza Diana rodila se u izobilju, a tako je i živjela sve do smrti. Unatoč tome, princeza i redovnica dijelile su istu strast, željele su donijeti ljubav odbačenima od svijeta. Princeza je znala da se ne treba odreći svog bogatstva da bi napravila promjenu u svijetu. Kao što je Majka Terezija govorila: „Radi male stvari s puno ljubavi.“

„Najveća bolest Zapada osjećaj je neželjenosti, nevoljenosti i nebrige…“

Ni jednu od ovih dviju žena nisu omele razne bolesti od kojih su mnogi siromašni i umirući patili. Majka Terezija ljubila je ruke indijskih gubavaca i vadila crve iz rana ljudi koji su ležali na ulicama. Diana je također bila hrabra, pogotovo u okruženju onih koji su patili od AIDS-a. Tijekom posjete jednoj od bolnica, princeza je uzela u naručje sedmogodišnjeg dječaka oboljelog od side. To je bilo u vremenu kada je javnost još uvijek smatrala da se sida prenosi dodirom.

Uz to, bivša domaćica Reda misionarki ljubavi, Amanda Evinger, otkrila je da im je Diana osigurala prekrasnu kuću u Washingtonu, koja i danas služi kao utočište za neudane trudne žene. U svojoj knjizi Jednostavan put, Majka Terezija piše: „Najveća bolest Zapada osjećaj je neželjenosti, nevoljenosti i nebrige. Možemo izliječiti fizičke bolesti lijekovima, ali jedini lijek za samoću, očaj i beznađe je ljubav. U svijetu je više je gladi za ljubavlju i poštovanjem, nego za kruhom.“

Dijanine riječi novinaru BBC televizije, Martinu Bashiru, 1995. godine, bile su slične: „Mislim da je najveća bolest svijeta danas ta da se ljudi osjećaju nevoljeno. Znam da mogu pružiti nekome ljubav, možda na minutu, dan ili mjesec, ali znam da je mogu pružiti. I jako sam sretna što to mogu činiti, što to činim.“

Izvor: Aleteia

Prevela Vedrana Prka