Foto: Shutterstock

Tek kad je srce Johna Wesleya bilo slomljeno i sreća doma razorena, on se otisnuo u službu koja je uzdrmala temelje svijeta.

Tek kad je Madam Guyon bila bačena u zatvor, osjetila je ljepotu zajedništva s Isusom više nego ikada prije. Iz zatvorskih sati svetog zajedništva s Gospodinom izašla su neka od najljepših pisama s miomirisom cvijeća koje raste u vrtovima slave.

Kad je putujući propovjednik, kotlokrpa, bio bačen u zatvor jer je propovijedao na otvorenom, mogao je podići svoju buntovnu ruku protiv Gospodina i izjaviti da nije zaslužio svoju sudbinu, ali umjesto toga, počeo je slaviti. Tko bi ikada sanjao da će iz toga jadnog iskustva izaći besmrtan Put kršćanina. Ali jest.

Kušnja nije bez svrhe. Ne pokušavaj pobjeći od Božjega nauma za tvoj život

Da Daniel nikada nije bio bačen u lavlju jamu, nikada ne bi upoznao silu Gospodnju koja ga je izbavila. Gospodin nam nikada nije rekao da nećemo imati oblake, ali nam je obećao da će u tom zlu biti i neko dobro. Dolina suza može postati zdenac; pustinja se može ispuniti jezerima. Plamenovi te neće opaliti ni voda preplaviti! Na putu smo u slavu, hodočasnici koji putujemo kući, i pjevamo noću jer zora samo što nije zarudjela.

Nećeš li se sjetiti one velike istine, prijatelju moj, da sve pridonosi tvojem dobru? Ispit je za nešto. Kušnja nije bez svrhe. Ne pokušavaj pobjeći od Božjega nauma za tvoj život.

Trebam li spomenuti da si mi, kao kršćani, nikada ne bismo smjeli dopustiti gorčinu zbog onoga što nam se događa u životu. Bunt uvijek moramo držati izvan srca. Vrijeme slavljenja Gospodina jest trenutak kad se čini da će doći do određenog poraza. Ali kad pjesma slavljenja ispuni zrak, poraz je poražen. Kad se uši podese za radosnu zvonjavu neba i kad djeca Božja nauče slaviti, u srcu je pobjeda.

Autor: Charles S. Price

Izvor: Put Života