Duhovnost

RICK WARREN

NEMA PREČICE DO ZRELOSTI Zašto je važno imati strpljenja sa samim sobom Za sve što vrijedi potrebno je vrijeme. Tako je i s duhovnim sazrijevanjem. Požuri polako! 😊 <3

Zašto je važno imati strpljenja sa samim sobom

Foto: Shutterstock


 

„Sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme.” (Prop 3,1)

„Uvjeren [sam] u ovo: Onaj koji otpoče u vama dobro djelo, dovršit će ga do Dana Krista Isusa.”

(Fil 1,6)

Boga ne zanima kako brzo, nego u kako snažne osobe ćemo sazreti

Nema prečice do zrelosti.

Potrebne su godine da bi se sazrelo do odrasle dobi. Voću treba cijelo godišnje doba da bi naraslo i sazrelo. Jednako je tako i s plodom Duha. Razvitak kristolikog karaktera ne može se požurivati. Za duhovno sazrijevanje, kao i za tjelesno, potrebno je određeno vrijeme. Pokušate li postići da plod nekog voća prije sazre, izgubit će okus. U Americi rajčice obično beru zelene, da se ne oštete pri otpremi u trgovine. Zatim ih prije prodaje poprskaju ugljičnim dioksidom u spreju, od čega odmah porumene. Te su plinom poprskane rajčice jestive, ali ne mogu se po okusu mjeriti s onima koje su polako sazrele na biljci.

Dok se mi brinemo o tome kako brzo sazrijevamo, Boga zanima u kako snažne osobe ćemo sazreti. Bog naš život gleda s motrišta vječnosti i kao namijenjen za vječnost, pa mu se zato nikad ne žuri.

Prije nego što Bog pri obraćenju zauzme naš život, katkad nas mora »smekšati« dopuštajući da nam se događaju problemi s kojima se ne možemo sami nositi

Lane Adams jedanput je usporedio proces duhovnog sazrijevanja sa strategijom kojom su se u Drugom svjetskom ratu služili Saveznici da bi oslobodili otoke u Južnom Pacifiku. Najprije su „omekšali” otpor na otoku granatirajući neprijateljska uporišta s brodova. Zatim bi mala skupina marinaca napala otok i načinila »mostobran« ‒ zauzela mali djelić otoka koji su mogli kontrolirati. Kad je taj djelić teritorija bio osvojen, započeli bi s dugotrajnim procesom oslobađanja otoka djelić po djelić. Naposljetku bi cijeli otok bio pod njihovom vlašću ‒ ali nakon bitaka koje su ih katkad skupo stajale.

Adams je to ovako usporedio: prije nego što Bog pri obraćenju zauzme naš život, katkad nas mora »smekšati« dopuštajući da nam se događaju problemi s kojima se ne možemo sami nositi. Iako neki puste Krista u svoj život čim im zakuca na vrata, većina nas se opire i brani. Naše je predobraćeničko iskustvo kao da Isus kaže: »Evo, stojim na vratima i raketiram!«

Čim se otvorite Kristu, Bog zauzme uporište u vašem životu. Možda mislite da ste mu predali sav svoj život, ali je istina da tog života ima mnogo više nego što ste uopće toga i svjesni. Možete mu dati samo onoliko koliko tog trenutka razumijete. To je dobro. Kad Krist jedanput zauzme uporište, započinje s pohodima zauzimajući sve više i više vašeg srca, sve dok potpuno ne osvoji vaš život. Bit će borbi i bitaka, ali ishod nije upitan. Bog je obećao: Onaj koji otpoče u vama dobro djelo, dovršit će ga do Dana Krista Isusa. (Fil 1,6)

Želimo propovijed, seminar, ili neko drugo iskustvo koje će odjednom riješiti sve naše probleme, otkloniti svaku kušnju i osloboditi nas svih boli sazrijevanja. Ali…

Učeništvo je proces suobličavanja Kristu. Biblija kaže da će on trajati (…) sve dok ne postignemo takvo jedinstvo vjere i spoznaju Božjega Sina da postanemo zreli u Gospodinu, dok ne uzrastemo do Kristove punine. (Ef 4,13 NLT). Krajnji nam je cilj postati poput Krista ‒ ali putovanje traje cijeli život.

Dosad smo vidjeli da ono obuhvaća vjerovanje (kroz klanjanje), pripadanje (kroz klanjanje) i mijenjanje osobnosti (kroz učeništvo). Bog želi da svaki dan postanemo malo više poput njega: Obukli ste na sebe posve novoga čovjeka, koji se obnavlja spoznajući svojega Stvoritelja. (Kol 3,10 NLT)

Živeći u današnjem dobu, mi brzinu smatramo nečim najvažnijim, ali Boga više zanimaju snaga, postojanost i poslušnost bez odlaganja. Mi želimo brzu intervenciju, prečicu, momentalno rješenje. Želimo propovijed, seminar, ili neko drugo iskustvo koje će odjednom riješiti sve naše probleme, otkloniti svaku kušnju i osloboditi nas svih boli sazrijevanja. Ali prava zrelost nikad nije posljedica jednog iskustva, ma kako ono bilo snažno i dirljivo. Sazrijeva se postupno. Biblija kaže: Po Duhu se Gospodnjem preobražavamo u [Gospodnju] sliku ‒ iz slave u slavu. (2 Kor 3,18 b) (…)

Nemojte se obeshrabriti

Kad se Habakuk obeshrabrio jer je mislio da Bog ne djeluje dovoljno brzo, Bog je rekao: Jer ovo je viđenje samo za svoje vrijeme: ispunjenju teži ne vara; ako stiže polako, čekaj, jer odista će doći i neće zakasniti! (Hab 2,3) Ako Bog nešto odlaže, ne znači da nam je odbio uslišiti molitvu.

Mislite i na to koliko ste već postigli, a ne samo koliko imate postići. Niste onakvi kakvi biste htjeli biti, ali niste ni onakvi kakvi ste prije bili. Prije mnogo godina bilo je popularno nositi bedž na kojem je pisalo: »Molim vas, budite sa mnom strpljivi; Bog me još nije posve završio.« Nije završio ni s vašim oblikovanjem, i zato samo naprijed. Čak se i puž ustrajnošću uspio ukrcati na Noinu arku!

Iz knjige „Svrhovit život” autora Ricka Warrena.

Izdavač: Stepress.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte
Komentiraj
U komentarima je zabranjeno vrijeđanje na bilo kojoj osnovi. Komentari koji sadrže uvredljive poruke ili neprimjerene izraze bit će uklonjeni.

Reci što misliš

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Najčitanije

Na vrh