Razno

ŠPANJOLSKA

NEKOLIKO ČUDA Poznato čudesno Raspelo u Limpiasu – Isus na križu pomicao i zatvarao oči, znojio se… „Lice je odražavalo živi izraz boli: tijelo je bilo plavkaste boje, kao da je primilo okrutne udarce i bilo je okupano znojem…“

Foto: Shutterstock


 

Prvo čudo

U kolovozu 1914. zabilježeno je prvo čudo. Don Antonio otišao je u crkvu u Limpiasu, u Španjolskoj da popravi svjetlo iznad oltara. Popeo se na ljestve, koje je naslonio na zid koji je ujedno i pozadina poznatog Raspela. Kako mu je, dok je radio, glava bila otprilike na razini Isusove glave na Raspelu, bio je iznenađen kada je nakon dva sata rada primijetio da se Isusove oči polako zatvaraju!

Zabilježeno je nekoliko čuda s tim raspelom i uvijek su se Isusove oči zatvarale ili pomicale. Potvrđeno je i da nema nikakvih mehanizama u raspelu koji bi to činio.

Neki su ljudi počeli plakati, neki su odmah pali na koljena, a neki zazivali Božje Milosrđe

U ožujku 1919. tijekom Mise koju je služio Eduardo Miqueli dva su druga svećenika ispovijedala. Tijekom propovijedi, dvanaestogodišnja djevojčica je ušla u ispovjedaonicu fratru Anselmu de Jalonu i rekla da je Isus zatvorio oči. Otac je mislio da je ta izjava plod djetetove mašte, ali kad je još jedno dijete došlo s istom viješću, izišao je da provjeri. Odmah je fratru Agatangelu rekao što djeca pričaju, te su otišli pogledati. Nisu vidjeli ništa neuobičajeno na Raspelu. Tada je pak jedan čovjek povikao svima da pogledaju Raspelo i u nekoliko su trenutaka svi vidjeli čudo koje su djeca opisivala. Neki su ljudi počeli plakati, neki su odmah pali na koljena, a neki zazivali Božje Milosrđe. Župnik je pao na koljena kada je čuo da se oči Isusa na Raspelu otvaraju i zatvaraju te da mu pogled ide s jedne na drugu stranu crkve. No, njegovu su molitvu na koljenima uskoro prekinuli ljudi s povicima da se kip Kristov na Raspelu znoji. Fratar Anselmo se popeo na Raspelo da provjeri. Ugledao je na vratu i prsima kipa sitne kaplje, dodirnuo ih i pogledao prste – uistinu su bili vlažni.

Lice je odražavalo živi izraz boli: tijelo je bilo plavkaste boje, kao da je primilo okrutne udarce i bilo je okupano znojem…

Otac Celestino Maria de Pozuelo, kapucinski redovnik, pisao je po dolasku u Limpias: „Lice je odražavalo živi izraz boli: tijelo je bilo plavkaste boje, kao da je primilo okrutne udarce i bilo je okupano znojem…“

Otac Paulino Girbes iz crkve sv. Nikole iz Valencie, svjedočio je s dva biskupa i 18 drugih svećenika čudu koje je opisao: „Svi smo vidjeli kako je lice Kristovo postalo tužnije, bljeđe, plavkasto. Usta su bila otvorenija nego inače . Oči su blago pogledale biskupe, a tada u smjeru sakristije. Izgledao je doista kao čovjek koji je u svojoj smrtnoj borbi. To je trajalo dugo. Nisam mogao suzdržati suze i počeo sam jecati; ostali su također slično reagirali.“

Stopala su pričvršćena jedno preko drugoga, pričvršćena jednim čavlom. Kažiprst i srednji prst, na obje probodene ruke, ispruženi su kao da daju posljednji blagoslov

Čudesno Raspelo u Limpiasu nalazi se u crkvi svetog Petra iz 16. stoljeća, u Santanderu u Španjolskoj.

Raspelo prikazuje Krista u prirodnoj veličini i smješteno je iznad oltara. Tijelo na Raspelu je visoko oko 180 cm. Stopala su pričvršćena jedno preko drugoga, pričvršćena jednim čavlom. Kažiprst i srednji prst, na obje probodene ruke, ispruženi su kao da daju posljednji blagoslov. Lice našeg Gospodina je osobite ljepote, sa staklenim očima koje su podignute prema Nebu, tako da se uglavnom vide samo bjeloočnice.

Sa strana Raspela i malo niže od njega, nalaze se, također u prirodnoj veličini, figure Djevice Marije i Apostola Ivana. To čudesno umjetničko djelo smatra se radom Pedra de Mene, koji je preminuo 1693. Raspelo je crkvi poklonio otac Diego de la Pedro Secadure, koji je rođen u Limpiasu 1716.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh