Duhovnost

NEKA TO ORGANIZIRA BOG // Zašto je bolje (za)tražiti pomoć od Boga nego računati na ljude „Zbog naše duše Bog čeka dok ne bacimo pogled iza ljudskih izvora te tražimo jedino njega za pomoć. Da, on koristi ljude u našim životima, ali moramo njega pustiti da to organizira”

Zašto je bolje (za)tražiti pomoć od Boga nego računati na ljude

„Kad nepokolebljivo držimo pouzdanje u Gospodina, on postaje naš jedini pravi izvor svega. Ne trebamo tražiti pomoć nigdje drugdje”

Ako smo iskreni, priznat ćemo da, kad se nalazimo u velikoj potrebi, često svoje pouzdanje stavljamo u druge. Odgovore tražimo u župnicima, savjetnicima, prijateljima, supružnicima. Provodimo sate, dane, čak tjedne pokušavajući odgonetnuti kako bi se naš problem mogao riješiti. A ako rješenje ne dolazi brzo, manipuliramo, radeći na svemu što možemo, dok se svi naši ljudski izvori ne iscrpe.


Hvala Bogu za svu pomoć koju možemo dobiti od drugih, ali ne trebamo čekati da se pojavi anđeo ili bogatstvo.

„(Mi) se ponosimo Kristom Isusom, a ne stavljamo svoga pouzdanja u tijelo”

Pavao izjavljuje: „(Mi) se ponosimo Kristom Isusom, a ne stavljamo svoga pouzdanja u tijelo” (Fil 3,3). Zbog naše duše Bog čeka dok ne bacimo pogled iza ljudskih izvora te tražimo jedino njega za pomoć. Da, on koristi ljude u našim životima, ali moramo njega pustiti da to organizira.

„Bolje se Jahvi uteći nego se uzdat u čovjeka” (Ps 118,8). „Ne pouzdavajte se u bližnjega, ne vjerujte u prijatelja … A ja, prema Jahvi ja sam zagledan, čekam na Boga koji spasava, Bog moj mene će uslišati” (Mih 7,5.7).

Naš jedini pravi izvor svega

Pavao je znao sve o bespomoćnosti tijela. Priznao je da nije pametan. Njegovi su kritičari nazivali njegovo propovijedanje prezira vrijednim, njegovu nazočnost bezvrijednom – ukratko, rekli su da je dosadan. Ali Pavao nije imao problema s takvim kritikama, jer on se nije uzdao u svoje tijelo. On je znao da Isus nije vodio svoje bitke s pameću, sposobnošću ili karizmom, nego sa svim pouzdanjem u Oca (vidi 1 Kor 1,27-29).

Za sve koji se čvrsto drže svoga pouzdanja u Isusa postoji slavno obećanje u Hebrejima 3,14: „Mi smo uistinu postali i jesmo sudionici Kristovi, samo ako nadu kakvu smo od početka imali čvrsto sačuvamo do svršetka”. To znači da kad nepokolebljivo držimo pouzdanje u Gospodina, on postaje naš jedini pravi izvor svega. Ne trebamo tražiti pomoć nigdje drugdje.

Autor: David Wilkerson (Davidwilkersonincroatian.blogspot.hr / Worldchallenge.org/devotions; World Challenge, Inc.; PO Box 260, Lindale TX 75771, SAD)

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh