Razmišljamo o evanđelju

MARIA VALTORTA, EVANĐELJE KAKO MI JE BILO OBJAVLJENO

NEDJELJNO EVANĐELJE PREMA VIĐENJIMA POZNATE MISTIČARKE »Ima jedna stvar koja je više od čuda…«

Foto: Shutterstock


 

Treća nedjelja kroz godinu (godina A), 26. siječnja 2020.

Mt 4,12-23

Nastani se u Kafarnaumu da se ispuni što je rečeno po Izaiji.

Ali vi, vi kličite! Vi koji ste, nalazeći se u tami, znali vjerovati ‘Svjetlosti’ koja vam se naviješta, vi koji ste…

Govori Isus:»Razumijete li? Ne, ne razumijete, o učitelji u Izraelu. Ali, nije važno da vi razumijete. Na vas se spušta tama o kojoj govori Izaija: ‘Oči imaju, a ne vide, uši imaju, a ne čuju’. Prepreku svjetlosti činite svojom pakošću, da se stoga može reći da je ‘Svjetlost’ bila odbijena od tame i svijet je nije htio razumjeti.

Ali vi, vi kličite! Vi koji ste, nalazeći se u tami, znali vjerovati ‘Svjetlosti’ koja vam se naviješta, vi koji ste je željeli, tražili i našli. Kliči, narode vjernika, koji si po brdima, rijekama, dolinama i jezerima došao k Spasenju, ne računajući na težinu dugoga puta. Tako se radi i za onaj drugi, duhovni put, a to je put koji će te, o narode Bosre, od tmina neznanja dovesti do svjetla ‘Mudrosti’.

Kliči, narode vjernika, koji si po brdima, rijekama, dolinama i jezerima došao k Spasenju, ne računajući na težinu dugoga puta. Tako se radi i za onaj drugi, duhovni put…

Kliči, Auranitski narode! Poskakuj u radosti spoznaje. Zaista je rečeno i o tebi i o susjednim narodima, kad prorok pjeva da će vaše deve i dromedari prekriti Naftalijeve i Zebulunove putove da donesu poklon pravome Bogu i da postanete njegovi sluge u svetom i blagom Zakonu koji, da dođe božansko očinstvo i vječno blaženstvo, traži samo obdržavanje deset zapovijedi Gospodnjih: ljubiti pravoga Boga svim srcem i bližnjega kao samoga sebe; poštivati subotu bez obeščašćenja, poštivati roditelje, ne ubijati, ne krasti, ne biti lažljiv u svjedočenju, ne poželjeti tuđe žene ni tuđih stvari. O, blaženi vi koji ćete, dolazeći izdaleka, premašiti one koji su od hrama Gospodnjega i koji su izašli iz hrama podbadani od Sotoninih deset zapovijedi neljubavi prema Bogu, ljubavi prema sebi, pokvarenosti kulta, tvrdoće prema roditeljima, želje za umorstvom, pokušaja da se ukrade tuđa svetost, preljuba sa Sotonom, krivih svjedočenja, mržnje prema naravi i poslanju Riječi i velikog grijeha, koji uskrišava i zrije u dnu srdaca, već mnogih srdaca.

Poskakujte! I, jer vidite da vas ljubim, o vi, koji ste me tražili u svojim bolima, o vi, koji ste u Mene vjerovali prije negoli ste Me upoznali, neka vam ovaj dan bude…

Kličite žedni! Kličite gladni! Kličite žalosni! Jeste li bili odbačeni? Jeste li bili otpisani? Jeste li bi li stranci? Dođite! Kličite! Sada već niste. Ja vam dajem kuću, dobra, očinstvo, domovinu. Dajem vam Nebo. Slijedite me, jer sam Spasitelj! Slijedite me, jer sam Otkupitelj! Slijedite me, jer sam Život! Slijedite me, jer sam Onaj komu Otac ne krati milosti. Kličite u mojoj Ljubavi! Poskakujte! I, jer vidite da vas ljubim, o vi, koji ste me tražili u svojim bolima, o vi, koji ste u Mene vjerovali prije negoli ste Me upoznali, neka vam ovaj dan bude dan pravog veselja. Ja molim ovako: ‘Oče, Oče Sveti! Na sve ozljede, bolesti i rane tjelesne, na sve tjeskobe, muke i grižnje srdaca, na svaku vjeru koja se rađa, na onu koja koleba, na onu koja se jača, neka siđe, oh, neka siđe zdravlje, milost, mir! Mir u moje Ime, milost u tvoje Ime! Zdravlje u našoj međusobnoj ljubavi! Blagoslovi nas, o Oče Presveti. Saberi i ujedini u jedno jedino stado, ove tvoje i moje raspršene sinove. Daj da gdje sam ‘Ja’ ondje i oni budu jedno s Tobom, Oče Sveti, s Tobom, sa Mnom i s Božanskim Duhom!«

‘Oče Sveti! Na sve ozljede, bolesti i rane tjelesne, na sve tjeskobe, muke i grižnje srdaca, na svaku vjeru koja se rađa, na onu koja koleba, na onu koja se jača, neka siđe, oh, neka siđe zdravlje, milost, mir!

Isus, raširenih ruku u obliku križa, dlanova okrenutih k nebu, uzdignuta lica, a glas mu se orio kao srebrna trublja, u svom je govoru veoma snažan. … Tako stane u šutnji za koji časak. Zatim, njegove svjetlo plave oči prestanu gledati nebo, da gledaju prostrano dvorište puno mnoštva koje ganuto uzdiše ili dršće u nadi, ruke se sklapaju nošene naprijed i s osmijehom koji ga preoblikuje baca posljednji krik: »Kličite, vi koji vjerujete i koji se nadate! Narode patnika, ustaj i ljubi Gospodina Boga svoga! (…)«

»Odlučio sam, dakle, poslati vas da prodrete dalje i u više mjesta nego što sam ‘Ja sam’ mogao učiniti. Ipak, između moga i vašega načina evangeliziranja bit će razboritih razlika, koje Ja postavljam da vas ne uvedem u poteškoće vrlo velike, u pogibelji vrlo ozbiljne za vašu dušu i za vaše tijelo i da to ne bi škodilo mojemu djelu.

‘Blizu je Kraljevstvo Nebesko’. Ovo neka bude temeljni navještaj. Na ovo oslonite čitavo svoje propovijedanje, toliko ste od Mene čuli govoriti o…

Vi još niste toliko formirani da se možete približiti bilo kome, a da ne naškodite bilo njemu, bilo sebi, a još ste manje hrabri do te mjere da biste mogli prkositi svijetu za ‘Ideju’ idući u susret osvetama svijeta. Zato, propovijedajući ‘Me’, ne idite među pogane i ne ulazite u gradove Samaritanaca, nego idite k izgubljenim ovcama doma Izraelova. Imate dosta posla i među ovima, jer vam, uistinu, govorim da je mnoštvo koje vam se čini toliko oko Mene… tek stoti dio onih koji još u Izraelu očekuju Mesiju, a ne poznaju Ga, niti znaju da On živi. Ovima ponesite vjeru i spoznanje o Meni. Na vašem putu propovijedajte govoreći: ‘Blizu je Kraljevstvo Nebesko’. Ovo neka bude temeljni navještaj. Na ovo oslonite čitavo svoje propovijedanje, toliko ste od Mene čuli govoriti o Kraljevstvu. Imate samo ponavljati što sam vam Ja govorio. Ali, čovjeku, da bi ga se privuklo i uvjerilo u duhovne istine, treba materijalnih slasti, kao da bi bio vječni dječak koji neće da uči lekcije ili zanata, ako nije namamljen s jednim slatkišem od svoje mame ili nagradom od majstora. Da biste vi imali sredstvo da vam se vjeruje i da vas traže, Ja vam udjeljujem dar čudesa…«

Apostoli skaču na noge, izuzev Jakova Alfejeva i Ivana, vičući, protestirajući, oduševljavajući se, svaki već prema svome temperamentu. Uistinu, samo se Iškariot šepiri s idejom da će činiti čudesa, te s onom računicom koja mu je u duši, uz krivu i koristoljubnu optužbu, kliče:

»I vrijeme je bilo da se i nama dade to, da imamo barem minimum autoriteta nad mnoštvom.«

Isus: »Ima jedna stvar koja je više od čuda i koja jednako osvaja mnoštvo i s većom dubinom i trajnošću: a to je…«

Isus ga gleda, ali ništa ne govori. Petar i Zelot stanu govoriti:

»Ne, Gospodine! Mi nismo dostojni za tako nešto! To pripada svetima!« … A kao odgovor na usklik Jude, Zelota reče: »Kako sebi dopuštaš prigovarati Učitelju, ludi i oholi čovječe?«

…a Petar: »Minimum? A što bi htio činiti više od čuda? Da postaneš i ti Bog? Imaš isti svrbež Luciferov!«

»Tišina!« – naređuje Isus. I proslijedi: »Ima jedna stvar koja je više od čuda i koja jednako osvaja mnoštvo i s većom dubinom i trajnošću: a to je sveti život. Ali, od ovoga ste još daleko, a ti, Juda, dalje od ostalih. Ali, pustite me govoriti, jer je duga pouka. (…)

Nakon godina bit ćete manje gorljivi nego sada kao polaznici. Život je takav… ljudska narav je takva… Gubiti polet nakon prvog skoka. Ali…

Ne. Ne plačite vi bolji. Ne plačite. Nisam zlovoljan zbog vas, niti sam nepomirljiv zato što vas vidim tako sporima. Istom ste uzeti pa ne mogu zahtijevati da budete savršeni. Ali neću to zahtijevati ni nakon godina, pošto vam budem rekao stotinu i dvije stotine puta iste stvari uzalud. Dapače, čujte: nakon godina bit ćete manje gorljivi nego sada kao polaznici. Život je takav… ljudska narav je takva… Gubiti polet nakon prvog skoka. Ali (Isus se iznenada ustane), ali vam se kunem da ću pobijediti. Pročišćeni, naravnom selekcijom, ojačani nadnaravnom ljekovitom smjesom, vi bolji ćete postati mojim herojima. Kristovim herojima. Nebeskim herojima. Moć cezara bit će prašina pred kraljevskim dostojanstvom vašeg svećeništva. Vi siromašni galilejski ribari, vi nepoznati Židovi, vi, ništa više od brojeva u masi sadašnjih ljudi. Bit ćete poznatiji, pozdravljaniji i čašćeniji od cezara i od svih cezara što ih je imala i što će ih imati zemlja. Bit ćete poznati, blagoslivljani u skoroj budućnosti i u najudaljenijem stoljeću, sve do kraja svijeta.«

Ulomak iz knjige Marije Valtorta „Evanđelje kako mi je bilo objavljeno”. Izvor: https://valtortahr.wordpress.com; Book.hr

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh