Prijatelju moj, nebo je mjesto. „Idem da vam pripravim mjesto”, rekao je Isus. To nije zemlja duhova. Ove moje oči, kojima vas gledam, iste su oči kojima ću gledati Isusa. Ove moje uši, kojima slušam vaša svjedočanstva, jesu uši koje će slušati anđele kako sviraju u harfe od deset tisuća žica u koncertnim dvoranama grada koji nije načinjen rukama. Dopustite da vas uvjerim da je ta kuća iza brda stvarno mjesto i da ćete vi, upravo vi, poći onamo u budućnosti, ako ste upoznali golgotsku krv očišćenja.

Htio bih vam predložiti da je daleko važnije da razmišljate o tome nebeskom domu nego o zemaljskome. Ne tražim da zanemarite kuću u kojoj sad živite. Pismo uči da bi to ožalostilo našega Gospodina i prizvalo na nas njegovu osudu. Ali živite li samo za kuću u kojoj prebivate? Ne dajete li nimalo vremena, misli i molitve kući koja je iza brda? Nemojte mi reći da nemate vremena. To je klimava isprika.

Kuća u kojoj sad živite s vremenom će se srušiti. Drugi dom bit će vječan. Nikada na njega neće udariti nikakve oluje, niti ga potresti. Nikakva kiša nikada neće preplaviti njegove sobe niti je pješčane oluje ispuniti prljavštinom i onečistiti ga. U toj zemlji prokletstvo neće biti poznato, jer slava Gospodnja bit će sâmo ozračje koje će ispunjavati svaki kut, a smiješak na Isusovu licu bit će svjetlo koje će osvjetljavati taj zlatni grad.

Što biste mislili o čovjeku koji se naziva poslovnim čovjekom, a zanemaruje najvažniji dio svoga posla? Ako na jednom poslu može zaraditi milijun dolara, a na drugom tisuću te zanemaruje milijun dolara vrijedan posao i pušta ga da propadne jer je vrlo zaposlen baveći se poslom od tisuću dolara? Rekli biste: „Kako glup čovjek!” Ništa gluplji od ljudi koji ne razmišljaju ni o čemu osim o svojem zemaljskom postojanju i ne pridaju nimalo vremena, misli ili molitve za dom koji je tamo preko.

Tekst je prvotno bio objavljen u mjesečniku Book.